Na apokaliptične scene iz alegorijskog romana 'Kuga' Alberta Camusa iz prvog dijela ovog teksta neumoljivo se nadovezuju nedavna upozorenja latino-američkog revolucionara peruanskih korijena i laureata Nobelove nagrade za književnost (2010), Velikog Marija Vargasa Llose: „Kada su mnogi od nas mislili su da će nestanak komunizma ojačati liberalnu demokratiju i raširiti je po svijetu, pojavila se prijetnja u vidu populizma. Nije riječ o ideologiji već o virusnoj epidemiji - u najtoksičnijem smislu riječi. Ova jednako napada razvijene i zaostale zemlje, prilagođavajući svakom slučaju drugačiju masku: ljevičarstva u nerazvijenom Trećem, a desne struje u tzv. Prvom svijetu.“

Ponovimo, oni koji su na vrijeme znali čitati i pisati, dobro znaju i to da je krajnje Desno jednako Zlo kao i krajnje Lijevo. Invazija na Evropu stotina hiljada izbjeglica iz sirijskog Chernobila, uz one koji bježe od jada i bijede iz bivših kolonija evropskih sila po Africi i Aziji podstiče samarićanske ali i pećinske nagone ljudskih bića: tribalizam, nepovjerenje i strah od drugoga, onoga koji se razlikuje po rasi, jeziku ili religiji. Ovo je 'odlično' razumjela nova politička klasa na Starom kontinentu, gdje upravo cvjetaju islamofobija i najprizemniji populizam, kao avangarda neofašizma, poput zastrašujućeg preludija za pogrom Jevreja u Drugom svjetskom ratu.

Pri tome, posebno zabrinjava činjenica da se najglasniji i najcrnji populizam najbolje 'primio' u tzv. novoj Evropi, tim bivšim članicama sovjetskog lagera gdje u prvom eshalonu marširaju Mađarska i naročito Poljska, na samom čelu neofašističke kolone. Da se ne zaboravi, tu negdje uslovno spada i bivša 'DDR' u vidu poznatih rezultata parlamentarnih izbora u Njemačkoj septembra o.g. koji su otvorili vrata Bundestaga krajnjoj desnici - AfD, partiji Alternativa za Njemačku sa prejasnim sloganom 'Njemačka Nijemcima'. Ovo sugeriše da ujedinjenje dvije Njemačke zapravo nije završeno kako se to činilo u očima posmatrača, obzirom da je AfD dobila najviše glasova birača na istoku zemlje - dakle sa one strane bivše 'gvozdene zavjese'. 

Posebno zabrinjava činjenica da se najglasniji i najcrnji populizam najbolje 'primio' u tzv. novoj Evropi, tim bivšim članicama sovjetskog lagera gdje u prvom eshalonu marširaju Mađarska i naročito Poljska, na samom čelu neofašističke kolone

Tako je, po prvi put nakon sloma Trećeg Reicha, krajnja desnica dobila cca 13 posto biračkog tijela i oko stotinu poslaničkih mjesta u saveznom parlamentu. Podsjetimo se, u 19. saziv Bundestaga ušlo je sedam političkih grupacija: CDU-CSU sa 32,8 posto glasova, SPD 20,7, AfD 13,2, FDP 10,4, Zeleni 9,1, i Ljevica sa 9 posto glasova. Angela Merkel kao pobjednica izbora u svom četvrtom vezanom mandatu na poziciji kancelarke, sada se našla u čemu nije bila, te nadalje ima ozbiljne poteškoce u formiranju vladajuće koalicije, odnosno u promicanju evropske agende. 

Kakogod, imponiraju i zvuče ohrabrujuće njene mudre, državničke poruke, u kojima apostrofira prevashodni zadatak pobjedničkog tandema CDU & CSU sa budućom vladajućom koalicijom - konsolidaciju sopstvenog biračkog tijela kako bi se preduprijedio dalji prodor neonacista. Recimo, nakon pobjede Emmanuela Macrona na predsjedničkim izborima u Francuskoj u maju o.g. nad ultra-desničarskom rivalkom Marine Le Pen (nije šala, favoritkinjom i Bijele kuće i Kremlja), ovo je druga kapitalna vijest za budućnost svekolikog projekta evropske integracije. 

Treća takva vijest je najnoviji razvoj i postupno smirivanje špansko-španskog unutrašnjeg konflikta oko - i legalno i legitimno - problematičnog katalonskog 'hljeba-nad-pogačom-referenduma'. Četvrta bi mogla biti eventualno odustajanje od Brexita iz niza dobrih razloga koji su u međuvremenu postali razvidni kako u Londonu, tako i u Bruxellesu, mada sa Englezima nikad niste načisto (!). O tome će biti riječi u nekom narednom tekstu...

Utoliko više zabrinjava marš poljskih neonacističkih falangi prošle subote u Varšavi u povodu Dana nezavisnosti te velike zemlje. Desetine hiljada Poljaka su ovom prigodom poplavile varšavske ulice sa zastavama dvije neonacističke organizacije. Njihov službeni urbi et orbi slogan glasio je “We want God” („Hoćemo Boga“), a prepisan je iz stare himne koju je predsjednik SAD Donald Trump citirao u njegovom zanosnom govoru Poljacima prilikom posjete Varšavi u julu o.g. Plus, da ne bude zabune, nosili su simbole 'Bijela snaga', te  transparente Ku Klux Clan, “Sieg Heil!”, 'No Islam' i sl. Odmah su žandarski napali i rastjerali grupicu izuzetno hrabrih žena i sa zombi-merakom poderali njihove „stop fascism“ transparente. 

Otkad je (2015) pobijedila na predsjedničkim i parlamentarnim izborima uglavnom na sijanju otpora 'eurokratiji koja ugrožava naš suverenitet', te na talasu islamofobije, vladajuća partija orvelijanskog imena 'Zakon i Pravda' povela je Poljsku u ovo danas. Prethodno, preotela je domaće medije koji se ne skidaju sa Fox Newsa i sl. post-istina glasila. Sve to je izvedeno vrlo učinkovito, tako da je Poljska do danas primila simboličnih, slovom i brojem 1.474 izbjeglice, uglavnom iz Rusije i Ukrajine (naspram Njemačke koja sa ‘politikom otvorenih ruku’, od 2013. godine do danas, primila gotovo jedan milion migranata iz arapskih zemalja, uglavnom iz Sirije i Iraka, plus...).

Pored svega gore izloženog, zaprepašćuje da su u međuvremenu članovi Evropskog parlamenta (EP) iz susjedne Hrvatske listom glasali (naknadno muljanje sa konvertovanjem nekih njihovih glasova u ‘suzdržane’, to samo potvrđuje) kontra Rezolucije o osudi subotnjeg neonacističkog divljanja u Varšavi koju je podnijela PPE,  ta najmoćnija grupaciija konzervativnih pučkih partija u EP, kojoj pripada i sama, trenutno vladajuća HDZ (!?). Kako je tu ultra-ekstravagantnu bruku znakovito propratio jedan od hrvatskih portala - glasali su u maniru većih katolika od Pape -  'za Poljsku spremni'.

U ovom ozračju, UN Tribunal u Den Haagu (ICTY) završava sa radom, nakon što donese predstojeće kapitalne presude za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u prošlom, Trećem balkanskom ratu: (a) 22. novembra/studenog 2017. godine ICTY izrečena je prvostepena presuda generalu Ratku Mladiću, po optužbi za genocid i ratne zločine protiv čovječnosti u svojstvu komandanta vojske Republike Srpske; i (b) dana 29. studenog slijedi drugostepena, pravomoćna presuda ‘Jadranku Prliću i ostalima’, tj. najvišim i visokim dužnosnicima samoproglašene Hrvatske republike ‘Herceg-Bosne’ i njenih oružanih postrojbi (“HVO”), za zločine nad muslimanskim stanovništvom u bivšoj Republici BiH, odnosno za ‘udruženi zločinački pothvat’. 

Naravno, svi na Balkanu, Evropi i u ostatku svijeta sa izuzetnom pažnjom već godinama očekuju ove, kapitalne haaške presude. Naročito u bivšoj Republici BiH koja je - rijekama bošnjačke, srpske i hrvatske krvi - platila najvišu cijenu raspada bivše SFR Jugoslavije: jedni kao najbrojnije-ciljane žrtve (Bošnjaci), sa samozatajnom zebnjom zbog notorno nedoraslih lidera i njihove atavističke političke filozofije od Daytona do danas; drugi kao samoprozvani ‘vječiti dobitnici u ratu & gubitnici u miru’ (Srbi); i treći (Hrvati) kao ‘najmalobrojniji i time dežurni najugroženiji konstitutivni narod’ sa podzemnom nadom da će kršćanska Europa (kako to danas čine probuđene i samosvjesne Poljska i Mađarska), znati 'o čemu se odlučuje u Den Haagu u ova zla vremena kada je Stari kontinent pod nevjerničkom, džihad-opsadom'. 

Svi na Balkanu, Evropi i u ostatku svijeta sa izuzetnom pažnjom već godinama očekuju ove, kapitalne haaške presude. Naročito u bivšoj Republici BiH koja je - rijekama bošnjačke, srpske i hrvatske krvi - platila najvišu cijenu raspada bivše SFR Jugoslavije

Pri tome, beskrajno zabrinjava etatizacija (podržavljenje!) individualne krivice od strane vlasti u svim involviranim državicama nastalim raspadom bivše SFR Jugoslavije - suprotna definiciji, filozofiji, odnosno samom raison d'etre-u UN Tribunala u Den Haagu - vidi OVDJE.

Nakon poznate prvostepene presude Ratku Mladiću (22.o.m.) koja glasi - „Kriv je“ - po optužbi za genocid i ratne zločine protiv čovječnosti u svojstvu komandanta vojske Republike Srpske, sa ove i one strane Drine odjekuju gnjevni izrazi podrške od strane najviših srpskih dužnosnika - 'nepravedno osuđenom srpskom Sokolu'. Konkretnije parafrazirano:  '...dana 22. novembra 2017. godine u Den Haagu jeste izrečena prvostepena doživotna kazna zatvora Sokolu kojem treba svestrano pomoći u drugom poluvremenu, dok Gnijezdo (Republika Srpska) ostaje njegova nedodirljiva Zadužbina'. Vrijeme će pokazati da li je ovaj festival negacije najvećih zločina u Evropi nakon Holokausta samo izraz više nego utemeljene zabrinutosti za sudbinu 'Gnijezda', tog jedinog plijena u Trećem balkanskom ratu.     

Zato, rečenom presudom, a potom onom koja slijedi prekosutra (29. o.m) UN Tribunal u Den Haagu presuđuje ne samo zločincima (ili herojima), sukladno pripadajućem svjetonazoru i prizemnoj, samoodrživoj propagandi vlasti bivših zaraćenih strana -  uz časne izuzetke, da ostanemo politički korektni. 

Zapravo, radi se o tome da li se - nakon Auschwitza, Dahaua, Treblinke, Varšavskog geta, Jasenovca, Jadovnog, Keroterma, Omarske, Ahmića, Trusine, Dretelja, Kazana, Vukovara, Prijedora, Višegrada, Tomašice, Srebrenice, Sarajeva, Groznog, Darfura, Halepa, Yemena, Myanmara... - genocid i zločin protiv čovječnosti isplate. 

Ili, Evropa i svijet ipak imaju snage da se civilizacijski učinkovito suprotstave novoj epidemiji ‘Kuge’ koja se upravo širi u vidu zakona džungle, krvi i tla. 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook