Piše: Prof. Blaženka MALIĆ

Obično nedjeljom u svojoj omiljenoj kavani popijem prvu jutarnju i u miru prolistam tiskovine. Danas me je Nedjeljni Jutarnji najblaže rečeno zaintrigirao dvama prilozima koja bi kod mnogih opravdano izazvala sumnju u povezanost pokušaja degradacije Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Na tri stranice protego se članak koji nosi naslov Veliki sukob u HKD Napredak. Pa slika Hasanbegovića, pa slika svećenika Topića s generalijama gdje je i kad rođen, školovan, ređen...

Dok se Todorić trudi objasniti nam što, kako i zašto, dok predsjednica pokušava otrpjeti razne pritiske iz susjedne BiH, nama Jutarnji donosi dvije velike priče o dva svećenika i jednom kulturnom društvu. I oba iz BiH. I fotografija Hasanbegovića koji je, sam tako kaže, izvršio povijesnu ulogu vraćanja u proračun HKD Napredak, s ulogom od 500.000 kuna. Zbog njih, kaže žali, ali mu ne pada na pamet da je bio u sukobu interesa, jer je Društvu čiji je član isplatio nemali novac.

I u konačnici, osim ovog podatka ničeg drugog nema što bi zanimalo prosječnog hrvatskog čitatelja. Sve drugo duboko zadire u unutarnja pitanja Društva strogo određenim Statutom.

Uvod Nedjeljnog Jutarnjeg podastire nam fino satkanu priču koja, čini se ima za cilj degradirati, omalovažiti i poniziti uglednog sveučilišnog profesora, monsinjora, svećenika i uz to dugogodišnjeg predsjednika HKD Napredak prof. dr. sc. Franju Topića kojemu sve to nije dosta nego je je još, članak tako kaže, i običan rentijer prostora. Ovaj članak ne samo da želi srušiti Topića nego poljuljati čvrste temelje i postavke jednog kulturnog društva koje je od svojih početaka do danas imalo sasvim drugi cilj. Uostalom, djela govore!

Svakako, riječ je o interesu. Golom interesu, brojkama, prostorima, katovima, iznosima na tuđim računima. Sav taj navedeni veliki imetak vlasništvo je Središnje uprave u Sarajevu. A sav novac od „rentanja“ istog nalazi se na računu s kojeg Dubravac javno broji

 
Za Topića i njegov rad vrlo dobro se zna u širim kulturnim i intelektualnim krugovima. Nije nepoznato da je baš njegovim upornim radom i zalaganjem to Društvo izašlo iz svojih okvira i postalo kulturni gigant. Da bi tomu tako bilo, Topić je morao odvojiti puno svoga vremena, puno rada, truda, razgovora. Puno riječi, odluka i koraka. Nije mogao sjediti u Sarajevu i širiti ideju o Napretku. I nije mogao sam.

Njegovim zalaganjem mnogi su s njim bili na primanjima kod  predsjednika Republike Hrvatske, a kod sadašnje nedavno je bio i sam Tomislav Dubravac. Naravno, doveo ga je Topić, kao predsjednika Glavne podružnice u Zagrebu. Upravo kao zmiju u njedrima vodio ga je i kod Hasanbegovića. Tada Dubravac nije pričao ovo što nam Jutarnji podastire, jer da jest ne bi na službenim portalima stajali uz rame predsjednici, obojica nasmijana. I ne bi se Hasanbegović sad čudio i žalio.

Naprosto, čini se da je ovdje riječ o povrijeđenom egu čovjeka kojeg je Uprava društva izbacila pa se sad baca blatom gdje stigne i može. Žalosno zvuči, ali čini se tako! I nije sam, skupili su se svi oni kojima HKD Napredak nije ispunio želje pa su našli svoj trenutak osvetničke sreće. I to jako žalosti. No, ne iznenađuje.

Svakako, riječ je o interesu. Golom interesu, brojkama, prostorima, katovima, iznosima na tuđim računima. Sav taj navedeni veliki imetak vlasništvo je Središnje uprave u Sarajevu. A sav novac od „rentanja“ istog nalazi se na računu s kojeg Dubravac javno broji.

Ne čudi li kako se prije nije zapitao sve ovo za što tereti Topića ili se nadao dijelu kao zalogu šutnje pa ga je Topić, poznat po svom oštrom karakteru izbacio i to uz podršku svih članova SU i mnogih Podružnica u RH, BiH i svijetu. Potpuno legalno i unutar kuće!

Čini se da je ovdje riječ o povrijeđenom egu čovjeka kojeg je Uprava društva izbacila pa se sad baca blatom gdje stigne i može. Žalosno zvuči, ali čini se tako! I nije sam, skupili su se svi oni kojima HKD Napredak nije ispunio želje pa su našli svoj trenutak osvetničke sreće

Svakakva mi pitanja iskaču i pokušavam tu finu spletku odmrsiti da mi dade odgovor zašto je upravo baš sad važno da sve ovo blato iscuri po nama koji smo uz Nedjeljni Jutarnji htjeli bezbrižno ispiti kavu. No, ne da to Jutarnji, ni Dubravac. Ni oni iza njega.

Ono što je sigurno jest da je Topić puno radio. Vjerojatno je negdje i pogriješio, ali ne zasigurno na način koji nam se ovom pričom želi podastrijeti. Jer, malo tko ima strpljenja za razgovor kao Topić. Bilo tko drugi već bi kod prvog neprimjerenog teksta ovlastio odvjetnike i stavio točku.

Ali, Dubravac pozna Topića i njegovu trpljivost pa je ovu nedjelju pred nas istresao dovoljno onoliko blata koliko nam treba da zamažemo oči s pitanja Agrokora i zabrinemo se zašto sav taj silni imetak ne troši i zagrebačka Podružnica, a ne samo, kako bi valjda trebali shvatiti iz teksta, veliki nesalomljivi vođa.

Plače mi se od empatije s jadnom ex Upravom Glavne zagrebačke podružnice koja živi u Napretkovoj palači bez ikakva prava pa sad mora uzbuniti puk da im obrani čast. Svi valjda trebamo pljuckati po čovjeku koji se usudio biti svećenik, profesor i predsjednik. I sve to više od 20 godina. I još je uspio vratiti svu tu imovinu i upisati je na Središnju upravu u Sarajevu. Ni na babu ni na stričeviće nego na Središnju upravu koja broji više od deset ljudi. I sve po zakonu.

I rat je proveo u Sarajevu zajedno sa svima, pomažući svima. I zato je omiljen. I negdje omražen. Jer, nije mu granica bila do Mostara. Za njega je autohton Hrvat imao istu cijenu. Bio on u Travniku, Jajcu, Derventi ili Kreševu. Tu se zamjerio mnogima

E, tu je i grm i zec. Da je ta Središnja uprava u Zagrebu, danas ne bi bilo ove priče.

Bez dvojbe, HKD Napredak je doista vrijedno društvo, no da bi se o njemu ovoliko i na ovaj način pisalo mora postojati nešto više od kulturnog rada i stipendija. Topić malo kome nije pomogao, no da je dijelio šakom i kapom, ne može se nitko pohvaliti. Pamte ga po zalaganju za svoj narod. Bezbroj puta je govorio o važnosti svakog autohtonog Hrvata u Srednjoj Bosni, Posavini i Sarajevu. Sve svoje darove je upotrijebio u razgovoru s drugim i drugačijim, na opstanku i ostanku.

I rat je proveo u Sarajevu zajedno sa svima, pomažući svima. I zato je omiljen. I negdje omražen. Jer, nije mu granica bila do Mostara. Za njega je autohton Hrvat imao istu cijenu. Bio on u Travniku, Jajcu, Derventi ili Kreševu. Tu se zamjerio mnogima koji su napravili crtu točno tamo negdje kod Starog mosta. A mostovi opet otvaraju nova pitanja, zašto sve ovo baš sad?

Upravo kada se zateže uže dobrih odnosa s BiH, a labavi negdje drugdje. Sad, kada je Topić šezdesetčetverogodišnjak, što bi nam trebalo reći, pred mirovinu u koju bi ga Dubravac i oni iza njega, sudeći po iščitanom, valjda željeli strpati prije vremena.

I to baš sve sad kada je u pripremi veliki humanitarni koncert HKD Napredak za stipendiste u zagrebačkom HNK?

Sve ovo baš sad valjda kao opomena ionako izluđenom narodu da slučajno ne povjeruju da se igdje čini dobro.

Zbog svojeg radoholičarstva oblaćena mu je svećenička halja i HKD Napredak koji je pažljivo gradio iz pepela. Mijenjale su se vlasti, ljudi i vremena, ali Topić nije odustajao. Neće ni sada

 
U našim okvirima čini se, bolje je ništa ne činiti i zbrajati rentu. Nije to Topić znao. Zbog svojeg radoholičarstva oblaćena mu je svećenička halja i HKD Napredak koji je pažljivo gradio iz pepela. Mijenjale su se vlasti, ljudi i vremena, ali Topić nije odustajao. Neće ni sada.

Vrijeme čišćenja nije ugodno, ali čistiti se mora. Mrlje s halje, i brvna iz perspektive Dubravčeva oka skidat će, vjerujem neki odvjetnički ured, a Topić će i dalje s Napretkovcima (g)raditi mir. Želim mu to od srca! Samo hrabro dalje!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)