Kada su u junu Rusija i Kina predložile istovremeno zamrzavanje nuklearnih i raketnih proba Sjeverne Koreje i vojnih vježbi Amerike i Južne Koreje, pa je još i Njemačka podržala taj prijedlog, pojavila se nada da bi zapaljiva situacija na Korejskom poluostrvu konačno mogla da krene ka smirivanju.

Desilo se, međutim, sasvim suprotno. Amerika je taj rusko-kineski prijedlog odbila, Sjeverna Koreja nije ni odgovorila, i sada se nalazimo „na ivici konflikta velikih razmjera“, kako to u petak reče predsjednik Rusije Vladimir Putin. Sasvim razložna ocjena, jer američki predsjednik Donald Tramp prijeti da su „sve opcije na stolu“, uključujući dakle i vojnu, dok Kina nasuprot njemu upozorava da „neće dozvoliti rat i haos na svom pragu“.

Da li Sjeverna Koreja svojim raketnim probama — posljednja raketa je prije nekoliko dana preletjela Japan — namjerno provocira sukob sa Sjedinjenim Državama, ili pak te probe služe upravo da bi spriječile američki napad? Čije je poteze teže predvidjeti, Kim Džong Una ili Donalda Trampa? Kako će Kina reagovati u slučaju američkog napada na Sjevernu Koreju? Da li je rat neizbjžan, ili je smirivanje situacije ipak moguće?

O tim je pitanjima "Sputnjik" razgovarao sa diplomatom Zoranom Milivojevićim i dugogodišnjim spoljnopolitičkim urednikom u Tanjugu Borislavom Korkodelovićem.

I Korkodelović i Milivojević izražavaju uverenje da, uprkos zaoštrenoj situaciji i retorici, rata ipak neće biti.

Taj optimizam, kaže Korkodelović, „zasnovan je na informacijama da se vode neformalni razgovori između SAD i Sjeverne Koreje, o čemu je ovih dana govorio i ruski šef diplomatije Sergej Lavrov“.

- To bi mogle da budu pripreme za zvanične pregovore predstavnika dvije zemlje. Uvjeren sam da će Tramp morati da pristane na pregovore, jer vojnog rješenja nema - smatra Korkodelović.

- Međunarodne okolnosti ne dozvoljavaju da se uđe u avanturu koja bi imala tragične posljedice - navodi Zoran Milivojević.

- Prije svega, kinesko upozorenje je vrlo ozbiljno, pokazuje spremnost Kine da reaguje, što bi predstavljalo eskalaciju konflikta na globalnom planu. I Putinova podrška kineskom stavu predstavlja upozorenje, koje govori da bi se Amerika suočila sa mnogo ozbiljnijim protivnicima nego što je to sam Kim Džong Un. Takođe, Južna Koreja i Japan sigurno bi bili prvi na udaru u slučaju američkog napada na Sjevernu Koreju, tako da i sa te strane sigurno postoji pritisak da se ide na dijalog.

Najnovija eskalacija krize uslijedila je pošto je Sjeverna Koreja lansirala raketu preko Japana. Zbog čega to Sjeverna Koreja radi, iako dobro zna kakvu će reakciju time izazvati?

Borislav Korkodelović objašnjava da iza toga stoje, koliko god to čudno zvučalo, za Pjongjang sasvim racionalni razlozi:

- Oni to rade potpuno svjesno. Sjeverna Koreja ima program koji treba da ispuni. Prema određenim izvorima, njima je potrebno 50 uspješnih proba lansiranja raketa da bi bili potpuno sigurni da će 51. raketa otići tačno tamo gdje treba i pogoditi cilj. Ubrzan je rad na programu lansiranja raketa. Za ovu godinu planirano je 17 lansiranja, a Kim Džong Il, otac Kim Džong Una, za 17 godina vladavine izveo je samo 16 proba.

Drugi dio razloga za sjevernokorejsku upornost kada je riječ o izvođenju raketnih proba, ukazuje Milivojević, sastoji se u odvraćanju eventualnog američkog napada demonstriranjem sopstvene vojne moći:

- Činjenica je da je Sjeverna Koreja nuklearna sila i da ima mogućnost upotrebe tog oružja. Ako ne bude imala izbora, ona će to i učiniti. Mislim da je to ključni element odvraćanja eventualnog američkog napada i zaštite tog političkog sistema.

Sa tim u vezi, Stiven Benon je, dok je još bio na funkciji glavnog stratega predsjednika Amerike, izjavio da „ne postoji vojno rješenje“.

- Dok neko ne riješi onaj dio jednačine po kojem će 10 miliona ljudi u Seulu poginuti u prvih 30 minuta od konvencionalnog oružja, ne znam o čemu govorite, nema ovdje vojnog rješenja. Imaju nas.

Džejms Kleper, Obamin direktor Nacionalne obavještajne zajednice, rekao je tim povodom da se po prvi put slaže sa Benonom.

- Ta procjena svakako ima smisla - kaže Milivojević, ali upozorava i da je Tramp sad okružen spoljnopolitičkim jastrebovima, a tu je i unutrašnja kriza u samoj Americi.

- Problem je što, kada su velike sile u pitanju, izlaz iz tih kriza po pravilu predstavlja neka spoljna intervencija. Takođe, i iz sujete velike sile mogao bi da uslijedi neki nepredviđeni potez koji bi mogao da izazove sukobe. U tom smislu, Amerika je opasnija od Sjeverne Koreje, jer Kim Džong Un nije u poziciji da napadne prvi, on je u poziciji da odgovori. On će biti sasvim zadovoljan ako se prema njemu ne upotrijebi sila.

- Južnokorejci se sada više plaše Trampove nepredvidljivosti - dodaje Borislav Korkodelović.

- Ubijeđeni su da Kim Džong Un ne može iz čista mira da donese odluku da bombarduje Seul.

Kako će Kina reagovati u slučaju sukoba? Kineski „Global tajms“ nedavno je naveo da će ta zemlja ostati neutralna ako Sjeverna Koreja napadne prva, ali da će je braniti ako je prvi napadnu Amerika i Južna Koreja. I zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Kine je rekao da ta država „nikad neće dozvoliti rat ili haos na svom pragu“.

- Sjeverna Koreja i Kina imaju ugovor o uzajamnoj pomoći, koji ih obavezuje da u slučaju ratne opasnosti jedna drugoj priskoče u pomoć - objašnjava Korkodelović, i dodaje:

- U slučaju izbijanja sukoba, postoji realna mogućnost da Kina uđe sa svojom vojskom u Sjevernu Koreju i postane garant za bezbjednost te zemlje.

Takav scenario, očigledno, čitav svijet dovodi u smrtnu opasnost od velikog sukoba nuklearnih sila. Imajući u vidu tako neveselu perspektivu, a uz alternativu u vidu trajnog odustajanja Sjeverne Koreje od svog nuklearnog programa u zamjenu za povlačenje američke vojske sa Korejskog poluostrva, postavlja se pitanje zašto Amerikanci ne krenu da djeluju u pravcu postizanja takvog dogovora? Da li to znači da potpuni mir na Korejskom poluostrvu nije u američkom interesu?

- Amerika i dalje pokušava da demonstrira da je jedina i neprikosnovena sila, iako to više nije tačno. Ovakvo ponašanje je samo posljedica tog stava - uvjeren je Zoran Milivojević.

Borislav Korkodelović zaključuje:

- Postoji teorija haosa koja kaže da vanredne situacije u pojedinim regionima, baš kao što je slučaj na Bliskom istoku, Americi omogućavaju da ostane prisutna i da utiče na razvoj događaja.

(Blic.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)