Piše: Ahmed HRAPOVIĆ  

Jedini političar iz Bosne i Hercegovine, za kojeg mnogi, posebno mediji, misle da znaju sve a ne znaju gotovo ništa, iz politike je otišao iz samo njemu znanih razloga, kao uostalom i iz SDA. Haris Silajdžić je, bez uvrede, to tvrde mnogi, posebice stranci, jedini političar za kojeg bi se moglo reći da je uistinu profesionalno obavljao sve svoje političke funkcije. 

Bio je, a sigurno je još uvijek, veoma drag narodu, što se, za protekli period, ne bi moglo reći da je bio drag i strancima. Stranci su Harisa Silajdžića smatrali najvećim neprijateljem. To potvrđuje i izjava jednog stranog diplomate, čije ime iz pristojnosti ne želim pominjati, koji mi je otvoreno rekao da se u Bosni i Hercegovini, tako isto i u regiji, bez ikakvih problema mogu dogovoriti sa svim predstavnicima vlasti po principu savijanja glave, jedino se na taj način nisu mogli dogovoriti sa Harisom Silajdžićem. 

Taj diplomata mi je otvoreno rekao: „Da nam se samo nekako riješiti Harisa Silajdžića, s ostalima možemo raditi šta hoćemo.“
    

Prvi pokušaj „rješavanja“ Harisa Silajdžića desio se na izborima 2002. godine. Dobro  se sjećam, jedan visoki dužnosnik SDA mi je povjerio da su članstvu dali upute kako da glasaju – za člana Predsjedništva BiH neka glasaju za Harisa Silajdžića, Tihić je bio kandidiran pro forme, svi su bili ubijeđeni da nema nikakve šanse. I nije imao, jer je Haris Silajdžić odnio oko 70% glasova, a onda se u sve upetljala međunarodna zajednica i odradila svoj posao. 

Rezultati izbora za člana Predsjedništva BiH su jednostavno prekrojeni i Tihić je „pobijedio“. Skoro isti rezultat bio je i na izborima 2006 godine, kada je Haris Silajdžić opet pomeo Tihića sa skoro istim procentom prednosti, ali se ovoga puta međunarodna zajednica nije petljala u rezulate izbora i dr. Silajdžić je postao članom Predsjedništva BiH. 

Međunarodnoj zajednici jeste bio smetnja, nije pred njima savijao glavu, bolje je govorio i govori engleski jezik od mnogih stranaca kojima je engleski maternji jezik, na neki način stranci su ga se plašili, ali su ga istovremeno strahovito poštivali i još uvijek poštivaju.
    

Pored političke profesionalnosti, Silajdžića je bio glas da je i jedan od najljepših političara u svijetu politike uopće, takvim su ga vidjeli i obični ljudi kod nas, a posebno je bio i još uvijek omiljen u Hrvatskoj i Sloveniji. Jednog ljeta, boravio sam s porodicom na godišnjem odmoru u Rijeci kod punice Kate. Punica je bila nešto bolesna i u posjetu joj dođe liječnica V....., lijepa, mlada žena. Obavila je posao oko punice, sjela je s nama da popije kafu, u razgovoru je saznala da smo mi iz Sarajeva. Pričalo se o svemu, a onda i neizbježna tema – politika. Pričalo se i o političarima, u to vrijeme Silajdžić je bio aktivan u politici. U jednom momentu liječnica V..... mi se obrati:

    
- Čuj, onaj Haris Silajdžić je toliko lijep, kao da je Hrvat.

Iz prve sam prasnuo u smijeh. Smijao sam se i istovremeno se pitao od kuda ta kolektivna etnička narcisoidnost, a onda joj i rekoh da prvi put čujem tako nešto i da nisu baš svi Hrvati lijepi. Smijao sam se, pomenuo joj Zdravka Tomca, rekoh da se ljepotom nije mogao pohvaliti ni Tuđman i još neki, ali sam joj dao za pravo da Haris Silajdžić jeste lijep čovjek; uz to sam joj rekao da je Silajdžićev otac, inače nekadašnji imam, bio također izuzetno lijep čovjek. 

Ispričah joj i vic koji je tih dana kružio u diplomatskom svijetu a i među običnom rajom: 

„Sakupio Bog političare s prostora bivše Jugoslavije i naredio im da pametni stanu u desnu stranu, a lijepi na lijevu stranu. Svi su se odredili i svrstali tamo gdje su mislili da pripadaju, jedino se nije pomakao s mjesta Haris Silajdžić. Bog ga upita šta čeka, a Silajdžić mu odgovori: - Kako ću, jedino da se prepolovim“. 
    

Zgodu sa liječnicom iz Rijeke i njenom oduševljenju spram ljepote dr Harisa Silajdžića jedne sam prilike ispričao Harisu Silajdžiću, a on se, onako šarmantno, osmjehnuo, dodao sam da je taj sud donijela osoba za koju se također može reći da je izuzetno lijepa i zgodna. 
    

A da je zgodna liječnica V.... uvjerio sam se sutradan na plaži gdje sam se kupao sa porodicom, malo podalje od turističke vreve. Naime, prije nego nas je napustila, liječnica nas je pitala gdje idmo na kupanje, objasnili smo joj, a ona reče da možda dođe da nam se pridruži. I došla je sutradan na mjesto gdje smo se kupali, skinula se, sjela pored mene i otpočela razgovor. Okrenuo sam se prema njoj i primijetim da je u toplesu, dakle bez grudnjaka. Ne bih se smio zakleti, ali mislim da ljepših grudi u životu nisam vidio. 

Htio ne htio, pogled mi se dugo nije odvajao od njenih grudi, ona je nešto pričala, pojma nemam šta, a onda me trznu poziv moje žene koja je to sve primijetila, i ona je kao nešto htjela da mi kaže. Rekoh joj da se strpi dok liječnica završi ono što je pričala, žena me povuče za ruku i reče da ćemo o svemu razgovarati kad dođemo kući, međutim nije to nikada pomenula.

Liječnica se malo poslije uputi ka vodi da se okupa, tada primijetih da je uistinu sva kao salivena, zavidio sam morskoj vodi koja je, još onako slana, miluje po njenim lijepim oblinama, pogledam i svoju ženu, shvatim je u potpunosti. Nakon porođaja grudi su se deformisale, opustile, skoro da ih je mogla zabaciti preko ramena. Poslije sam se, posvetivši se više djetetu, distancirao od liječnice kojoj je izgleda godilo moje čisto sarajevsko ponašanje, mnogima puno šarma, a nama opet svakodnevnica 
    

Nakon tog dana više nismo vidjeli liječnicu, ostala je zgoda u vezi dr Harisa Silajdžića, ispričao sam je nekolicini svojih prijatelja i kolega, svi su se smijali toj otvorenosti jednog ženskog srca. Shvatio sam da dr Silajdžića svugdje, kao i u politici, sav normalan svijet voli i poštuje. 

Uvjeren sam da bi velika većina Bosanaca i Hercegovaca s oduševljenjem prihvatila povratak dr Harisa Silajdžića u politiku, dala mu podršku svojim glasovima, jer vizija Bosne i Hercegovine kako je vidi Haris Silajdžić je prihvatljiva svakom Bosancu i Hercegovcu, bez razlike na vjeru i etničku pripadnost. 

Možda Haris Silajdžić usreći Bosance i Hercegovce svojim povratkom, nikad se ne zna.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)