Susan je kupila svom šestogodišnjem sinu Johnu iPad kada je bio prvi razred. „Mislila sam: Zašto mu ne bih dala prednost u nekim stvarima?“ – rekla je tijekom terapije.

 

 

 

Johnova škola počela je koristiti uređaje u sve nižim razredima, a njegova učiteljica tupila je o njihovim obrazovnim koristima – pa je Susan željela najbolje svom zlatokosom dječaka koji je volio čitati i igrati bejzbol- piše Školski portal.

 

 

Dopustila je Johnu da igra razne edukativne igre na svom iPadu. S vremenom je otkrio Minecraft koji je, kako ju je tehnološki osviještena učiteljica uvjeravala, „nešto kao elektronički Lego“. Pamteći kako je kao dijete uživala igrajući se sklopivim plastičnim blokovima, Susan je dopustila sinu da Minecraft ispunjava njegova popodneva.

 

 

Isprva je Susan bila prilično zadovoljna. John je bio zabavljen kreativnom igrom dok je istraživao njen kockasti svijet. Primijetila je, ipak, da igra nije baš kao Lego kakav je pamtila – na kraju, ona nije morala ubijati životinje i tražiti rijetke minerale kako bi preživjela i popela se na višu razinu njene omiljene igre. Ali, izgledalo je da se igra Johnu zaista sviđa, a čak su imali i Minecraft klub u školi.

 

 

Ipak, Susan nije mogla poreći da je primijetila promjene na Johnu. Sve više se fokusirao na igru i gubio zanimanje za bejzbol i čitanje, dok je istovremeno odbijao svoje kućne obveze. Ponekad bi se ujutro probudio i rekao da viđa kockaste oblike u snovima.

 

 

Iako ju je to zabrinulo, mislila je da njen sin samo izražava svoju bujnu maštu. Budući da se njegovo ponašanje pogoršavalo, pokušala mu je oduzeti igru, ali John je odgovorio napadom bijesa. Njegovi ispadi su bili toliko ozbiljni da je popustila, još racionalizirajući sebi uvijek iznova da je to "edukativno".

 

 

A onda je jedne noći shvatila da nešto ozbiljno nije u redu.

 

 

Ostatak čitajte OVDJE

 

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)