Manjača godinama nema vodu. Vlasti pokušavaju završiti “Crno vrelo”, ali je taj posao iz godine u godinu sve teži. Zimi i nekako, ali ljeti sela bez vode lagano umiru. Seljaci se rijetko kupaju, piju kišnicu ili mlijeko, a vodu za stoku i navodnjavanje bašti – kupuju...  

Sela oko Kočićevih Stričića imaju slavu, ali nemaju vodu. Među njima su i Maleševići, zaselak koji se nalazi u Gornjim Rekavicama i koji je od Banje Luke udaljen dvadesetak kilometara zemljanim putem. Već tri sedmice u Maleševićima nema ni vode ni oblaka... 

Neđo Malešević drži više od stotinu ovaca, desetak krava i nekoliko konja. Njemu je, kaže, svejedno, jer vode nema pa nema, ali stoka teže podnosi ljetne suše. “Oni”, dodaje Neđo, puste vodu samo na sat-dva, i to noću, ali ne kaže ko su “oni”. 

- Ne znamo kada će to biti. To puštanje vode noću je neredovno. Jednom je u ponoć, drugi put dva sata poslije ponoći, treći put u deset. Bila je prije nekoliko noći. Zahvatio sam tridesetak litara, a prije toga, vode nije bilo 20 dana. Ako se vi dolje, u gradu, pored Vrbasa, patite na ovoj vrućini, zamislite kako je nama – govori Neđo Malešević. 

Nedeljko Malešević živi u istom zaseoku. Kuća mu je na hiljadu koraka od Neđine. Ista muka je i njega pritisla, ali on s gorkim osmijehom dodaje da je bolji od Nedeljka, jer njemu voda dođe svakih 15 dana po pola sata. 

- To, valjda, zavisi od pritiska. Svi se snadbijevamo s vrela Banjica. Bio sam prije nekoliko dana u Banjoj Luci, u Centru za razvoj sela. Njih dvojica sjede i ništa ne znaju. To im je, valjda, posao – da ne znaju. Dovukao sam jutros 25 litara vode s obližnjeg izvora, i to samo da napojim ovce - kaže Nedeljko. 

Ni Nedeljko ni Neđo ne znaju “do koga je”. Znaju samo da vode nema. Spominju se, dodaju oni, neke cijevi i njihov uzak profil, ali njima je svejedno, jer vode nema.  

- Ni sam ne znam kako živimo ovdje. Plaćali smo priključak po 700 maraka, pa kopanje do svojih kuća, a to je neke od nas koštalo i po 2.000 maraka. Ovcama ne smijem dati soli, jer onda traže vodu, a vode nema. Nekoliko ovaca je uginulo – govori Neđo. 

- Nedavno su me posjetili kumovi iz Slovenije. Zaljubili su se u Manjaču, ali im nikako ne ide u glavu da nema vode. Hoće da se istuširaju, a ja sliježem ramenima i odmahujem glavom. Ko će živjeti bez vode? – ističe Nedeljko Malešević.    .

(Avaz.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)