Piše: Aleksandar DUBAČKIĆ

Prije par dana, na internetu slučajno naletim na jedan članak „Banjalučanka žrtva internet prevare: Za paket koji nikad nije poslat uplatila 13.700 evra“ i to me podsjetilo na jedan događaj od prije 20-tak dana (u pitanju je bila posljedično manja, ali jako ozbiljna prevara) i moj odlazak u jednu policijsku stanicu u Sarajevu da prijavim krivično djelo Prevare (Čl.239 KZ RS, čl.294. KZ FBiH, čl.288 KZ BD BiH), u vezi sa internetskom prevarom, koja je počinjena nad maloljetnim licem.

Naime, to maloljetno lice stupilo je u korespondenciju sa Favebook profilom AMIGO Online Shop, koji navodno prodaje sportsku opremu i dogovorio je uslove transakcije za kupovinu kopački (pri tom ne konsultujući se sa nekom starijom i iskusnijom osobom). On je uplatio novac u iznosu od 80 KM na žiro račun koji je dobio od strane Amigo online shop-a, dok je kopačke navodno trebao dobiti dan ili dva nakon uplate. Kako kopačke nije dobio ni 10 dana nakon uplate, obratio mi se, da vidimo šta možemo učiniti po tom pitanju.

Logičan slijed toga, provjerim ja iz javno dostupnih izvora taj žiro račun, i vidim, da postoji još jedan Facebook profil "Pruži ruku – Budi human" koji koristi isti žiro račun, inače otvoren u Sparkasse banci, putem koga prikuplja humanitarnu pomoć za djecu oboljelju od teških bolesti i sl. To mi je po automatizmu bila inicijalna kapisla i jasna indicija da se radi o produženom krivičnom djelu Prevare, pretpostavljam većeg broja ljudi. Prije prijave policiji, obavijestim i Sparkasse banku u kojoj je otvoren taj transakcijski račun, kako bi oni poduzeli određene korake u skladu sa svojim nadležnostima.

Nakon što sam prikupio materijalne dokaze (bankovnu uplatnicu, korespondenciju/prepisku poruka između maloljetnika i Amigo Online Shop-a, screenshot Facebook stranica: Amigo Online Shop i Pruži ruku – Budi human), odem u policijsku stanicu u Sarajevu sa ciljem da prijavim krivično djelo. Nakon mog dolaska, ispričam im priču, da bi mi oni rekli da nisu nadležni, te da moram ići u drugu stanicu koja je nadležna za zaprimanje prijava. Potom odem u tu drugu stanicu, objasnim im slučaj, da će na to jedan inspektor (vidno nezainteresovan za slučaj, ne persirajući mi, a prvi put se vidimo, ali to na stranu) odgovoriti na sljedeći način: "Vidi, to nije krivično djelo, to je sitna prevara, pa kako si nasjeo na to, to nije u našoj nadležnosti, za to važi mjesna nadležnost, obrati se policiji tamo gdje taj maloljetnik živi (riječ je o jednom manjem gradiću u RS)“ i sl.

S obzirom na gore navedeno smatram dužnim da demantujem policijskog službenika po više tački; da dokažem da ovo itekako jeste krivično djelo, i da zbog ovakvih odgovora, nezainteresovanosti, nestručnosti (čast izuzecima u agencijama za sprovedbu zakona) od strane nadležnih agencija, građani ne žele da prijavljuju prekršajna i krivična djela, zbog čega nam je u BiH tamna brojka kriminaliteta (neregistrovani kriminal) izuzetno velika i što dovodi do toga da nam je sigurnost na niskom nivou. Demant se odnosi na sljedeće:

1) „Ovdje nije riječ o krivičnom djelu“. Činjenica da ova internetska prevara nije krivično djelo je ogroman nonsens/besmislica koju je izjavio dotični policijski službenik. Da bi ste bolje razumjeli zašto to govorim, prvo ću Vam parafrazirati zakonske odredbe iz krivičnih zakona koje su važne za ovaj slučaj:

- Ko s ciljem da sebi ili drugom pribaFvi protivpravnu imovinsku, dovede koga lažnim prikazivanjem činjeničnog stanja u zabludu, te ga održava u zabludi, i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini ili ne učini, kazniće se kaznom zatvora... (Čl.239 KZ RS, čl.294. KZ FBiH, čl.288 KZ BD BiH)

- Ako je djelo prevare male vrijednosti (u Republici Srpskoj je precizirano do 200 KM, a u FBiH i BD BiH nije precizno definisano), što je ovdje slučaj, a počinilac je postupao s ciljem pribavljanja za sebe takve male vrijednosti, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 6 mjeseci.

- Produženo krivično djelo je situacija kada je jedan počinilac sa namjerom, učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela, koji s obzirom na vremensku povezanost i način izvršenja predstavljaju jednu krivičnopravnu cjelinu.

Prodavac Amigo Online Shop-a je lažnim prikazivanjem činjenica maloljetnoj osobi, uz iskazan interes maloljetnia za kupovinu kopački, ponudio istom slike kopački na uvid, iskoristio je činjenicu da su kupcu hitno bile potrebne kopačke, uvjerio ga da treba prvo novac uplatiti na transakcijski račun 1995216048082798 i obećao mu da će kopačke sigurno dobiti putem BH. pošte u roku od 24h. Kupac kopačke nikad nije dobio. Shodno tome, prodavac Amigo shop-a,  direktnim umišljajem je prevario maloljetnika, ne isporučivši mu plaćenu robu i na taj način je sebi stekao materijalnu korist od 80 KM, a maloljetnika je oštetio za tu sumu. Pitanje koje je logično za postaviti jeste: Koliko osoba je još prevareno na ovaj način od strane Amigo online shop-a i koliko će ih još biti prevareno? Dvoje, petoro, desetoro ili više? S obzirom na navedeno, nepobitno je da se ovdje radi o produženom krivičnom djelu Prevare.

Dalje, saznanjem, da postoji aktivan još jedan Facebook profil "Pruži ruku – Budi human", na kome se u opisu nalazi isti transakcijski račun otvoren u Sparkasse banci kao i u gore opisanom slučaju, logično je zapitati se, koliko ljudi je uplatilo novac, smatrajući da će svojom humanosti pomoći oboljeloj djeci i sl., ne znajući da taj novac najvjerovatnije završava u džepu tog (tih) internet prevaranta (prevaranata)?

U oba ova slučaja počinilac koristi iste metode, sredstva, vremensku povezanost, modus operandi što je jasno da ovo predstavlja produženo krivično djelo Prevare.

2) „Taj slučaj ne potpada pod našu mjesnu nadležnost“. Kad je u pitanju mjesna nadležnost, to je zaista nevjerovatno da jedan inspektor miješa pojmove mjesna nadležnost i prijava krivičnog djela.

Dakle, mjesna nadležnost je pojam koji je regulisan Zakonom o krivičnom postupku, što u suštini znači da je krivični postupak započet i da je optužnica potvrđena od strane suda, te da je mjesno nadležan sud u kome je krivično djelo izvršeno, ili sud koji je prvi potvrdio optužnicu, ili sud na čijem području optuženi ima prebivalište itd. U ovom slučaju internetske prevare, ja sam želio samo prijaviti krivično djelo MUP-u (znači da za djelo niko od organa krivičnog gonjenja još uvijek ne zna, krivični postupak nije još počeo, i da stvar nije uopšte došla do suda).

Odlučio sam se za MUP, jer mi je nekako bio najbliži, barem geografski. Inspektor je između ostalog na moju prijavu odgovorio da trebam prijaviti u mjestu odakle je taj maloljetnik, zbog važenja mjesne nadležnosti. Pazite tu logiku i to slobodno mogu reći neznanje i nezainteresovanost; Za primjer: to bi isto bilo kao da se vi vozite autobusom kroz Prijedor i vidite krivično djelo ubistva čovjeka u n/n ulici. Kako ste bili u autobusu, niste mogli stati i niste željeli pred svima da prijavljujete krivično djelo, i da se otrkivate kao prijavioc pred drugim ljudima, radi spostvene sigurnosti. Potom dođete u Sarajevo i odlučite se da prijavite krivično djelo. Je li bi sad Vi trebali da se vratite u Prijedor i da prijavite krivično djelo? Zamislite tu besmislicu; zaista nevjerovatno.

Taj policijski službenik (inspektor) da je imao imalo zainteresovanosti i znanja, a što je očito da nema, zaprimio bi krivičnu prijavu u skladu sa svojom zakonskom obavezom i dužnošću, sačinio bi zapisnik, meni kao prijaviocu ga pročitao (kako bih mogao uložiti eventualne sugestije), te potom bi tu krivičnu prijavu dostavio nadležnom javnom tužiocu, koji bi dalje postupao ex officio (po službenoj dužnosti). Slučaj bi bio vrlo lako rješiv.

Međutim, tako je to u državi u kojoj školovani kriminolozi, kriminalisti, pravnici rade u ugostiteljstvu, a poslijeratni policajci, kursisti, lica sa privatnim diplomama, te lica iz struka nikako povezivih sa kriminalitetom rade u agencijama za sprovedbu zakona (o ovome ću pisati sljedeću kolumnu).

Moj savjet Vama je, da ako već koristite usluge „person to person (P2P)“, odnosno kupujete internetom, plaćajte isključivo prilikom dostave, i to nakon što vidite robu. Ukoliko se odlučite za kupovinu opisanu u gornjem primjeru, ne mora značiti uvijek da je prevara u pitanju... dobro pogledajte na Facebooku npr. revjuove (rewieved), komentare, starost profila, te kakvog je tipa transakcijski račun. Računi firmi uglavnom imaju mnogo veći broj nula nego računi fizičkih lica. Prva tri broja računa su uvijek odrednica banke, za što je opet najbolje da konsultujete lokalnu banku i zatražite savjet stručnjaka.

Vaše lične podatke i informacije ne otkrivajte ni u kom slučaju, jer to je jedan od načina da Vaš identitet bude ukraden i zloupotrebljen, i da neko zaradi novac na Vašim podacima (mogu kupovati stvari, dizati pozajmice, koristiti Vaš bankovni račun i sl.), a da Vi toga niste ni svjesni.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)