Ovo je ispovijest Milice (24) koja se nedavno udala:
 

"Moj sada suprug i ja odlučili smo da se vjenčamo u gradu iz kojeg je on rodom. To je jedno malo mjesto u Republici Srpskoj, između Trebinja i Gacka. Ja sam, inače, iz Užica.
 

U tom gradiću smo sve pripremili i bila sam baš sretna. Moja familija iz Užica će doći tu, a njegovi svakako tamo žive. Obezbijedili smo im svima smještaj, roditelji su se baš radovali našem braku i proslavi.
 

Pozvali smo oko 250 ljudi, moje rodbine i njegove. On u suštini ima mnogo rodbine, ali svi su u inostranstvu, pa taj dio koji je u Srpskoj je trebalo da dođe, što nije malo. Kad se skupe stričevi, ujaci, dede, tetke... Međutim, onda sam saznala da neće baš svi doći, iako se tamo svadbe ne propuštaju niti se iko ustručava niti žali novac.

Razlog je bio - smrtni slučaj. Tačnije slučajevi.

Tri smrtna slučaja. Skoro cijela njegova familija je u žalosti i nisu nikako mogli da dođu da se veselje, već su bili u fazonu da nose crninu. Umro je jedan deda i jedan rođak. A nekoliko mjeseci ranije i rođaka.

Ja sam poludjela i bila sam jako tužna. Prvo jer niko nije predložio da odložimo svadbu, drugo jer su predložili da dođu, ali da se ne vesele, što je sumanuto.

Ja nisam željela da na svoj najsretniji dan svakog momenta kad pogledam u goste znam da su tužni jer su sahranili rodbinu.

A onda s druge strane, bilo mi je krivo jer, nemojte pogrešno da me razumijete, ali umrli su stari ljudi, a kod nas se kaže "gluho bilo, ali po redu je". I zaista vjerujem da je tako.

Na sve to, tamo se godinu dana nosi crnina, pa neki čak i ljeti nose duge, crne majice, u kojim se kuhaju. Posebno se odnosi na žene ma u kojim godinama da, recimo, ostanu bez oca.

Bukvalno sam vrisnula od nervoze kad sam čula da neće doći, čuo se moj jauk do Užica, a bogami, čulo ga je i cijelo Užice.

Možda nemam prava da mi bude krivo, ali stvarno, stvarno...

Zar ne treba da gledamo naprijed a ne unazad? Zar da se okrećemo u crno i ka crnilu umjesto da se radujemo najvećoj radosti - braku, djeci...

Da li sam loš čovjek jer se ovako osjećam? Ne znam... U suštini nisam nikom zamjerila ništa, u sebi sam patila, ali svadba nam je bila fina. Ipak, osjećala se praznina, ja sam imala utisak kao da nisam dovoljno uradila za njih, a njima je to bilo normalno da ne dođu ako su u žalosti. Uglavnom je bilo riječ o starijim ljudima.

Šta znam, oni su svi jako bliski, mom mužu je bilo neprijatno, ja sam ga razuvjerila i na kraju smo finu zabavu priredili. Ipak, nikad neću prestati da se čudim i da pamtim", rekla je novopečena mlada.

(Kurir.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

***************************************

Gledajte na DEPO TV fragmente iz serijala "TRIP: Ta sjajna putovanja"