Za krizu u modernom muslimanskom svijetu, općenito, u najvećoj mjeri krivi su sami muslimani, a ta krivnja proizilazi iz njihovog pogrešnog tumačenja Kur'ana, odnosno vjere, zbog čega dolazi do fragmentacije i do konfrontacije među različitim muslimnskim sektama.

Ocjena je to akademika Esada Durakovića, uvodničara današnje tribine Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca o temi „Kriza muslimanskog svijeta sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu“, koji smatra  da se muslimanski svijet danas nalazi u jednoj kataklizmičnoj situaciji o čemu naročito svjedoče dešavanja na Bliskom istoku.

Elaborirajući temu, uz sva ograničenja i simplifikacije koje mogu biti produkt fokusiranja na samo određene aspekte i dimenzije, uvodničar je, istovremeno, podsjetio na islamofobiju kao globalni problem koji ima određene negativne reperkusije i po Bosnu i Hercegovinu.

Razloge dramatičnoj krizi u kojoj se nalazi muslimanski svijet, uvodničar vidi i u interesima zapadnjačkih korporacija i politika koje, vođene načelom profita, podgrijavaju drevne animozitete među muslimanima, različitim frakcijama i sektama, antagonizirajući ih, a što u konačnici vodi kapitaliziranju tih sukoba.

U traženju odgovora na pitanje - zašto muslimani pristaju na to da budu suprotstavljeni, akademik Duraković je ocijenio da je problem muslimanskog svijeta u tome što su oni Tekst (Kur'an) izveli iz konteksta, te da su zato nazadni, antagoni međusobno, anahroni...

- Kur'an je djelo koje na mnoštvo načina, na raznim nivoima insistira na svojoj kontekstualizaciji, odnosno da se tumači u kontekstu, osim u dogmatskim pitanjima - pojašnjava uvodničar, navodeći konkretne primjere koje svjedoče o tome da Kur'an respektira kontekst i tumačenja u skladu s protekom vremena, izražavajući procesualnost i insistirajući na čovjekovom napreku i mijenjanju.

U tom kontekstu, podsjeća na ajet iz Kur'ana po kojem je čovjek halifa (Božiji namjesnik/zastupnik na zemlji), a iz čega proistječe čovjekova dužnost da bude kreativan, inovativan i napredan, a ne retrogradan, da stagnira..., postavljajući pitanje „može li halifa biti neki šeik ili neke porodice na Bliskom istoku koje sjede u debeloj hladovini (prodaju naftu) ... i uživaju u trošenju zapadnjačke tehnologije do enormnih razmjera hedonizma).

- Muslimani su izvođenjem Teksta iz konteksta, iz suvremenosti, iz svijeta prestali biti kreativan subjekt povijesti - precizirao je Duraković, navodeći da su oni 'zatočili' Kur'an i njegova tumačenja u vrijeme prvih nekoliko generacija muslimana, a da je njegova svrha da bude komunikativan i shvatljiv u datom kontekstu, „ jer je Kur'an objavljivan tokom 23 godine da bi se ta kontekstualnost afirmirala i objavljen je svim ljudima, u svim vremenima, za sva vremena.“

Uvodničar ukazuje na potrebu da se ide uvijek dalje i uvijek više, te da muslimani u svome vremenu budu avangarda onako kako su to bili poslanik i njegovi ashabi u svome vremenu, što će rezultirati susretom islama s drugim i drugačijim kulturama, odnosno prihvatanjem nauke, književnosti, filozofije.., „te zahvaljujući tom susretu ostvareni su humanizam i renesansa na čijim temeljima počiva čitav zapadnjački svijet“.

Duraković smatra da se, stoga, treba osloboditi tradicionalizma i da se mora izvršiti reinterpretacija islama, napominjući da dogmatska pitanja uvijek ostaju neupitna (islamski, imanski šarti...), ali da se Kur'anski tekst mora ponovno unijeti u kontekst u suvremenost.

U osvrtu na BiH, uvodničar je upozorio na aspiracije da se muslimani u BiH dokinu kao politički subjekt i da se svedu na 'gabarite' vjerske zajednice, te da su, istovremeno, od minulog rata do danas izloženi pritiscima iz fragmentiranih i sukobljenih muslimanskih zemalja, što je rezultiralo prisustvom selefija, šiitske zajednice, ahmedija..., odnosno pritiskom stranih ideologija.

Poručio je da se društvo, država i Islamska zajednica u BiH trebaju tome oduprijeti, upozoravajući da je u BiH prisutna nepoželjna i štetna inverzija, odnosno svojevrsna sakralizacija politike i politizacija vjere.

Uvodničar je mišljenja da se radi o dva aspekta, koja u pluralnom i multietničkom društvu, kakva bi trebala biti BiH, moraju biti potpuno odvojena.

Naglašava da u tom kontekstu Islamska zajednica u BiH mora mijenjati svoj odnos prema politici, te da se ne smije vezivati za bilo koju političku partiju, kao i da mora biti iznadpartijska i izvanpartijska, odnosno posvećena univerzalnim vrijednostima.          

- Političke partije su po sebi partikularne, od danas do sutra, a Islamska zajednica nije takva i ne smije dopustiti da bude upotrijebljena od bilo koje političke partije - izričit je akademik Duraković.

(FENA/dg)