"Majke Srebrenice se i 20 godina nakon masakra u Srebrenici bore za pravdu”, piše list Rajniše post (RP) i naglašava da su „dijelom izvojevale i pobjedu".

Ovog utorka jedan holandski sud je potvrdio djelimičnu saodgovornost Holandije u genocidu u Srebrenici. "Rodbina žrtava tužila je holandsku državu i tada (2014) im je djelimično dato za pravo. Jedan civilni sud je Holandiju 2014. proglasio odgovornom za smrt 300 ljudi koji su tada bili pod zaštitom holandskih plavih šljemova. Bila je to prva presuda protiv jedne zemlje članice trupa Ujedinjenih nacija za ratni zločin. (…)

Holandski bataljon UN-a je trebalo da štiti bosansku enklavu Srebrenicu i hiljade izbjeglica. No, u julu 2015. prepustili su ih bez borbe srpskim jedinicama. Sud, međutim, nije u prvostepenom postupku presudio da je Holandija odgovorna za pad enklave i smrt svih žrtava. Ali, holandski vojnici su nezakonito učestvovali u deportaciji 300 ljudi koji su bili smješteni u njihovoj bazi. Uz to je, kako su presudile sudije, već bilo signala da se vrše masovna streljanja.

- Sa velikom sigurnošću se polazi od toga da bi ovi ljudi ostali živi da im je Holandski bataljon omogućio da u bazi ostanu, stajalo je dalje u objašnjenju presude, piše Rajniše post.

Voda ih je odnijela...

Frankfurter Rundšau (FR) piše o još jednom gnusnom zločinu koji se dogodio nekoliko godina prije genocida u Srebrenici – ubistvima nesrpskog stanovništva u Višegradu.

„Zbog toga što je Drina na granici sa Srbijom, ovdje je bio cilj da se nesrpsko stanovništvo protjera i pobije i da se region pripoji Srbiji. Željelo se granicu kvazi ‚pomjeriti‘. U dolini Drine je prema bosanskoj Knjizi mrtvih ubijeno 28.135 ljudi, više od 16.000 su bili civili. Najveći broj ubijenih su imali muslimanska imena – njih 15.400 od čega 2.672 žene. Najgnusnije etničko čišćenje je izvršeno od aprila 1992. do avgusta iste godine. 6.982 civila s muslimanskim imenima su ubijena u tom periodu – više nego u genocidu u Srebrenici tri godine kasnije.

Damira Kecanović i njena porodica su odvedeni te godine na fudbalski stadion. Muškarci su odvojeni od drugih članova porodice. ‚Četnici su odveli mog oca. Kasnije je pronađen u jednoj masovnoj grobnici‘, priča ona. Tokom noći su se čuli muškarce koji zapomažu. Mnogi od njih su ubijeni i bačeni u Drinu sa mosta o kojem je pisao i Andrić. ‚Voda ih je odnijela‘, priča Damira Kecanović. Tih nedjelja je iz njene porodice ubijeno 35 muškaraca.

Muslimanske kuće su opljačkane: nakit, novac… sve to su odnijeli vojnici. "Četnici su prijetili da će pobiti nas djecu ako im žene ne daju sve". Kecanović priča kako je slušala i vrisku silovanih žena. Njena majka je potpisala da će napustiti grad, a oni koji to nisu uradili odvedeni su u jednu kuću u kojoj su spaljeni.

59 ljudi je 14. juna 1992. spaljeno u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici, prije svih žene i djeca ali i stari. Milan Lukić iz 'Bijelih orlova‘ je u Hagu osuđen za taj zločin. On je zapalio kuću u kojoj su ljudi bili zatvoreni i pucao na one koji su pokušavali da pobjegnu. 27. juna ponovio je zločin. Ovog puta je to bila jedna zgrada u naselju Bikavac u kojoj je živote izgubilo 60 osoba. (…)

Kecmanović je sa stotinama drugih i ove godine došla da oda počast stradalim. No, autobusi sa porodicama žrtava su morali da čekaju deset kilometara izvan grada. Njima nije bilo dopušteno da uđu u svoju nekadašnju domovinu, jer tamo je upravo u toku bila proslava povodom 25. godina od osnivanja Višegradske brigade Vojske Republike Srpske - slavili su bosanski Srbi. Na spomenik 'Braniocima Republike Srpske‘ djeca u narodnim nošnjama su položila vijence, a dva sveštenika sa kadionicama blagosiljala Višegradsku brigadu.

Onda je za mikrofon stao komandant Luka Dragičević koji je krivicu za rat prebacio muslimanima. On je predložio da vlasti i organizacije koje okupljaju veterane treba da slave 1. juni 1993. kada je ova oblast bila‚ konačno slobodna‘. Protiv Dragičevića se pak vodi proces za ratne zločine. On je tada sastavio jedan pamflet, i dijelio svojim vojnicima, na kojem je pisalo da su 'Srbi genetski jači, boljeg izgleda i inteligentniji do muslimana'. Dragičević je i danas istog mišljenja.

I gradonačelnik Višegrada je odao počast brigadi. A kada su se pola sata kasnije udruženja žrtava na osmanlijskom mostu bacili ruže u vodu u pomen ubijenim članovima njihovih porodica, nije bilo nijednog predstavnik grada Višegrada", piše Frankfurter Rundšau.

Strah od islamizacije Balkana

I dok neki njemački listovi pišu o zločinima nad muslimanima, o desetinama hiljada ubijenih u posljednjem ratu u BiH (o presudi holandskog suda u slučaju genocida u Srebrenici i zločinima u Višegradu koji su skoro na isti način užasni), list Velt piše o zabrinutosti austrijskog ministra odbrane 'islamizacijom Balkana'.

Austrijski ministar odbrane, Hans-Peter Doskozil upozorio je na narastajući uticaj islama u Jugoistočnoj Evropi i dodao da ovakav razvoj situacije prati sa 'velikom zabrinutošću', piše njemački dnevnik Velt (Die Welt). „'Jer, važnost Evropske unije na Balkanu opada, a nasuprot tome Turska i Saudijska Arabija sve više jačaju svoj uticaj', kazao je Doskozil. 'Ankara će na Kosovu, u Albaniji i Srbiji biti sve uticajnija. Prema mom mišljenju situacija će se tako razvijati da je moguće da će Turska u okviru misije NATO saveza stacionirati sve više svojih trupa na Balkanu.' A jedna ovakva neravnoteža ne bi bila u interesu Evropske unije. (...)

Austrija, koja ne pripada Alijansi je na Balkanu u okviru NATO-a zastupljena sa 700 vojnika u tzv. Partnerstvu za mir. No, to što Ankara, zbog kritike iz Beča na račun politike koju vodi turska vlada, blokira dalje učešće Austrije u partnerskim misijama, taj broj bi mogao da na duže staze opadne. A tu su i naznake da bi te rupe mogla pokušati da popuni Turska.
Balkan je već decenijama pod sferom uticaja Evropske unije. Kada bi moć Evropljana opadala u pravilu bi pomagale Sjedinjene Države. No, ovaj sistem se polako urušava", piše list Velt i naglašava da novi akteri (Turska i Saudijska Arabija prim. red.) sve više proširuju svoj uticaj.

„Istina je da je EU državama Zapadnog Balkanna još 2003. obećala evropsku perspektivu, odnosno da će jednog dana postati članice EU, ali mnoge zemlje su razočarane jer se pristupni pregovori razvlače ili pak još nisu ni započeli", piše list Velt. 

(Dw.de, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)