Izvor: Večernji.hr/Autor: Hassan Haidar Diab

Sa Milanom Popovićem sreli smo se u hotelu Esplanade dan nakon što je njegova bivša partnerica Severina, gostujući na RTL-u, iznijela niz optužbi i prigovora na njegov račun zbog skrbi za zajedničkog sina Aleksandra.

Jeste li vi, kako proizlazi iz pisanja nekih medija, nasamarili Severinu i izlobirali da vaš zajednički sin Aleksandar bude više s vama nego s njom?

Nisam shvatio medije da je bio izvršen utjecaj na bilo koga u sustavu s bilo čije strane. Ja sam jednostavno shvatio da se majčino nezadovoljstvo odlukama tih institucija tumači kao mogući moj utjecaj na te institucije. Ne smatram da sam utjecao na bilo koga jer u tom procesu sudjeluje mnogo osoba, psiholozi, psihijatar, vještaci, socijalni radnici…. Što sam ja to dobio toliko da sam morao utjecati na bilo koga? Sve što sam ja dobio tih je nekoliko dana u mjesecu više sa svojim sinom. Znači da se izjednačim s vremenom koje dijete provodi s majkom. Da budem ravnopravan roditelj i da imam mogućnost biti ne samo privremeni posjetitelj djeteta koji će ga odvesti u park, prošetati i kupiti mu sladoled, već da mogu ravnopravno s majkom utjecati na odluke o odgoju našeg djeteta. Ne vidim što sam tu trebao lobirati? Prije sam imao devet dana u mjesecu, sad sam dobio 15. 

Što to znači da Severina 200 dana u godini ne smije vidjeti sina, a da pri tome smije zvati telefonom samo točno u 20 sati… Znači li to da joj se nećete javiti ako vas zove, recimo, u 20 sati i 5 minuta? 

Nije istina da majka neće vidjeti dijete više od 200 dana jer ono i dalje živi na majčinoj adresi, ali oca viđa redovito. Samo ne više devet dana, kako je bilo do sada, nego 15 dana mjesečno. Tu se vodi cijela kampanja koja je zasnovana na četiri neistine. Oni tumače da 200 dana u godini majka ne smije viđati svog sina. Ja ću se pozvati na prethodnu presudu. Znači li to da ja nisam smio viđati sina 250 dana u godini? Kako se onda nitko nije bunio? Kako se majka onda nije bunila što ja nisam smio toliko viđati sina? Prvo, brojka 200 dana nije istinita, brojka je pola-pola. Takvo namjerno krivo tumačenje njezina PR tima ima za cilj u zabludu dovesti sve emotivne žene i majke da joj daju podršku. 

Što to podrazumijeva kada se kaže da se s djetetom mora čuti točno u 20 sati? 

To je isto neistina. Majka vrlo dobro zna da može nazvati dijete kada god želi. Kad je ta mjera stupila na snagu, ona mi je napisala poruku kako će nazvati Aleksandra u 20 sati i ja sam joj odgovorio da ne mora zvati u 20, da ga može nazvati kad god želi. Međutim, ta moja poruka kosi se s njihovim dovođenjem ljudi u zabludu i zbog toga ona inzistira na tih 20 sati. Ona zove i u 18, i u 19, i u 20, pa čak i u 23 sata ako Aleksandar ne spava.

Što to znači da je vi niste dužni obavijestiti ako idete negdje na put s Aleksandrom? 

Privremene mjere ne mogu definirati svaki aspekt odgoja djeteta i našeg odnosa s majkom. Kada bi se tu definirala baš svaka situacija, ta bi presuda bila na tisuću stranica. Vi razumijete da je to nemoguće. Presuda se odnosi na najosnovnije, najbitnije, i tu se podrazumijeva da ta presuda vrijedi ako se roditelji ne mogu dogovoriti. Ja sam od početka bio zainteresiran da se dogovorim s majkom svog djeteta i još uvijek se želim sve dogovoriti. Mi nismo bivši partneri našem djetetu, nego mama i tata, i zato trebamo što prije uspostaviti dobru i normalnu komunikaciju za dobrobit djeteta. Naime, dokazano je da djeca čiji roditelji nemaju normalnu komunikaciju završe sa psihičkim problemima. Ja se trudim i sa svoje strane pokušavam maksimalno učiniti da ta komunikacija bude normalna, ali nažalost do danas bezuspješno. Nadam se da će Aleksandrova mama u najskorije vrijeme prijeći preko neriješenih stvari iz partnerskog odnosa i početi sa mnom komunicirati te da ćemo se početi ponašati kao pravi roditelji, a ne kao bivši partneri. 

Kada je to između vas puklo i zašto? 

Pa puklo je kada je trebalo puknuti, očigledno. Zbog toga ne bih nikoga krivio. Jednostavno upoznate nekoga i počnete graditi neki odnos, a kada u jednom trenutku shvatite da taj odnos ne vodi nikamo, bolje je za oboje, a pogotovo u našem slučaju jer smo imali već i dijete, da se rastanemo i da budemo samo mama i tata našem djetetu. Nažalost, vidite koliko je to mukotrpan put preko sudova, što je potpuno nepotrebno. Gubljenje vremena, trošenje državnih resursa... Po meni, mi bismo morali sjesti i dogovoriti se, jer ipak smo dvoje odraslih ljudi.

Nastavak intrevjua čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)