Izvor: Nezavisne novine

Branko Đurić Đuro tokom posjete Banjaluci na tvrđavi Kastel najavio je spektakularnu "Đurologiju", najgledaniju predstavu na prostoru bivše Jugoslavije, koju će 12. juna izvesti upravo na tom mjestu.

U grad na Vrbasu došao je sa snimanja iz Švedske da bi odgovorio na brojna novinarska pitanja, ručao i otišao dalje za nagomilanim obavezama.  

Sljedeći put kada dođe, kako je najavio, na ljetnoj pozornici na Kastelu pridružit će mu se Anđelka Prpić, Tarik Filipović, Maja Tatić...

 "Audicija", "Nadrealisti", "Đurologija", filmovi, o svemu je Đuro pričao sa svojim nesuđenim kolegama, budući da je prije nego što je upisao Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu studirao žurnalistiku.

U intervjuu za "Nezavisne" pričao je koja su njegova interesovanja, mladalački uzori, te koliko je volje, truda i rada bilo potrebno da postane to što jeste danas, jedno od ovdašnjih omiljenih televizijskih, filmskih i lica sa pozornice, bilo da se radi o pozorišnim predstavama ili rok koncertima.

Milan Rakulj, novinar Nezavisnih novina u razgovoru sa Brankom Đurićem Đurom

NN: Dvije godine ste proveli na studijima žurnalistike. Da ste, kojim slučajem, počeli da se bavite tim poslom, da li bi Vam bilo teže danas intervjuisati nekog ili davati toliko intervjua.

ĐURIĆ: Isto je to, kako bi rek'o. Ovo što ja radim vjerovatno je nekako kreativnije, zato sam se i odlučio za ovaj poziv. Žurnalistika je isto dobra, ali danas je novinarstvo na tako niskom nivou. Svjedoci smo te žute štampe, žutog novinarstva uopće. Mnogo važnija pitanja su koja ti je omiljena poza u seksu i kakve boje gaće nosiš nego nešto što ima veze sa poslom.

NN: Da li je baš zbog toga naziv Vašeg benda "Bombaj štampa" (bompaj - lupaj) i da li je štampa i osamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme postanka benda, na neki način ličila na bombaj štampu?

ĐURIĆ: Ja nisam bio u bendu kada je nastao, tako da je to pitanje više za Nedu (Nedim Babović, gitarista benda) jer ja sam došao godinu ili dvije nakon osnivanja, ali mislim da je otprilike to da priča. Bompaj nešto, a šta da bombam, nemam pojma.

NN: Što se tiče samog benda i uopšte rokenrola, muzike, objavili ste ukupno tri albuma, a čini se da ste htjeli i mogli mnogo više...

ĐURIĆ: Toliko mijenjam te stvari koje radim i nekako radim to stihijski da mi je nekad žao da je u toj stihiji "Bombaj štampa" nekada bila zanemarena, ali muzika je uvijek prisutna i čime god se bavim, nekako je muzika uvijek ta osnova. Uvijek kada snimam, nosim gitaru sa sobom i, ako ništa, u pauzama snimanja ja sviram i pravim pjesme.

Ostatak intervjua čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)