U ponedjeljak, 29. maja, navršit će se tačno 100 godina od rođenja Johna Fitzgeralda Kennedyja, prvog rimokatolika izabranog za predsjednika SAD. Također je bio i najmlađi američki predsjednik.

U posebnom prilogu Glas Amerike podsjeća da su briljantna politička karijera i tragična smrt 35. po redu američkog predsjednika neizostavni dio povijesti Sjedinjenih Država i sjećanja koje Amerikanaci nose u sebi i prenose s generacije na generaciju.

John Kennedy rođen je 29. maja 1917. godine u Brooklinu, američka savezna država Massachusetts, u politički dobro poznatoj i uticajnoj porodici. Njegov deda bio je gradonačelnik Bostona, a otac bogati biznismen i američki ambasador u Britaniji. John je bio jedno od devetoro djece te velike katoličke porodice.

U vrijeme očevog boravka u Londonu mladi Kennedy bio je u prilici osjetiti ukus politike, pomažući ocu, tokom 1939. godine, u obavljanju ambasadorskih dužnosti. Studirao je na prestižnom univerzitetu Harvard, a zbog blaže povreda leđa morao je prestati igrati za univerzitetski fudbalski tim.

Povreda ga, međutim nije spriječila da se pridruži američkim marincima i bori u Drugom svjetskom ratu u činu mornaričkog poručnika. Za iskazanu hrabrost odlikovan je dva puta. Buduće političke ambicije porodice Kennedy usmjerene su na Johna nakon pogibije starijeg brata na obalama Engleske 1944. godine.

I prvi korak u političkom usponu Johna Kennedyja ostvaren je pobjedom na lokalnim izborima u Massachusettsu 1947. godine. Šest godina kasnije izabran je i za senatora. Te godine se i oženio. Buduća prva dama Sjedinjenih Država bila je Jacqueline Lee Bouvier. Uspješno senatorsko djelovanje i popularnost mladog bračnog para, koja se širila Sjedinjenim Državama, vrlo brzo su rezultirali spominjanjem Johna Kennedyja kao kandidata Demokratske strane za američkog predsjednika.

I to se desilo. Mada rimokatolik, što mu je bio povelik minus u tadašnjim Sjedinjenim Državama, na izborima održanim 1960. godine, dobio je više glasova od Richarda Nixona, predsjedničkog kandidata Republikanske stranke.

Bio je prvi rimokatolik izabran za predsjednika. Takođe je bio i najmlađi američki predsjednik i sasvim je logično što je u inauguralnom govoru 20. januara 1961. godine istakao: "Baklja je sada u rukama nove generacije Amerikanaca, generacije rođene u ovom stoljeću, dokazane u ratu i teškom poslijeratnom miru."

Ulaskom u Bijelu kuću John Kennedy se suočio s krupnim vanjskopolitičkim izazovima. Hladni rat evropskog i američkog zapada i sovjetskog istoka bio je u punom jeku, komunistički pokret u Vijetnamu je jačao, a pobjeda komunista na Kubi pod vođstvom Fidela Castra otvorila je vrata sovjetskom pokušaju da na 150 kilometara od Sjedinjenih Država instalira raketno naoružanje.

Kubansku raketnu krizu Kennedy je uspješno priveo kraju razgovorima sa sovjetskim liderom Nikitom Hruščovim. Pokušaj obaranja režima Fidela Castra invazijom u Zalivu svinja završen je potpunim krahom, a 1963. godine američki vojnici upućeni su u rat protiv komunističkog režima Sjevernog Vijetnama.

Krajem augusta te, 1963. godine, u Washingtonu veliki marš američkih crnaca također je bio veliko iskušenja za Kennedyja. Mirni, nenasilni pokret za građanska i ekonomska prava crnaca Kennedy je podržavao, ali ukupne političke okolnosti nisu pogodovale usvajanju potrebnih zakona. Kennedy je odlučio čekati do naredne, 1964. godine, i novih predsjedničkih izbora. 

Pobjeda za koju je vjerovao da će biti vrlo ubjedljiva i drugi predsjednički mandat dali bi mu mnogo više političke moći da se izbori za zakone koji bi vodili uspostavljanju punih građanskih prava crnaca i prevazilaženju rasne segregacije.

U tome, nažalost nije uspio. 22. novembra 1963. ubijen je u Dalasu, u Teksasu, snajperskim hicem sa sprata jednog napuštenog skladišta. 

Nedugo nakon atentata, ubicu Lee Harvey Oswalda ubio je Jack Ruby, vlasnik jednog noćnog lokala, i tim činom presjekao ključnu nit, najbitniju za utvrđivanje pune istine o ubistvu najmlađeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, podsjeća Glas Amerike.

(FENA/ad)