Stari Latini vjerovali su u poslovicu koja glasi: U zdravom tijelu zdrav duh. Čini se da je ona tek danas, kada živimo „sto na sat”, dobila istinski značaj. Zdravlje nije nešto što se podrazumijeva. Iako neke stvari ne možemo predvidjeti niti utjecati na njih, zdravlje je „zdravije” ako ga čuvamo i održavamo, i to, ponajprije, odgovarajućom ishranom i tjelovježbom.

Brojne su blagodati ovog posljednjeg, po fizičko i mentalno zdravlje. Stručnjaci tvrde da je dovoljno samo pola sata da bismo ostali u formi. Neki nemaju ni toliko vremena. Ili je to samo izgovor? U većini slučajeve jeste, piše Azra. Rijetki su oni koji svaki slobodan trenutak, umjesto lješkareći, provode u teretani ili na nekom od sportskih terena.

Zajednička ljubav

I dobro je kada se stvari u životu poslože tako da tu ljubav prema sportu dijele supružnici, kao što je slučaj sa Ševalom i Fikretom Hodžićem, popularnim novinarom i voditeljem televizije „Hayat”. Iako je diplomirana pravnica, Lala, kako bližnji odmilja zovu Ševalu, posao snova pronašla je u teretani „Planet”.

– Tu sam po cijeli dan. Radim i privatne, individualne treninge. Bilo da je u pitanju mršanje, debljanje, pozicija… tu sam da pomognem savjetom, ali i da sama vježbam. Zanimljivo je da u posljednje vrijeme nijedna žena ne želi aerobik, samo traže tegove. Valjda je takav trend sada – kaže Lala.

Iako je od malih nogu uživala u sportskim aktivnostima, od 16. godine sport zauzima važno mjesto u njenom životu. Tačnije, on ju je vratio u život nakon što je iznenada doživjela moždani udar. Nisu mu prethodile nikakve tegobe, jednostavno se desio.

– Bilo je to 26. jula 2005. godine. Taj datum neću nikad zaboraviti. Spremila sam se da idem na bazen sa sestrom i rodicama. U roku od jednog sata pojavili su se svi simptomi. Kad sam rekla mami, mislila je prvo da se šalim, jer inače to volim da radim. Ali, to nikako nije bila šala. Završila sam na klinici. Nakon toga uslijedio je oporavak. Teško je pričati o tome… Oporavak traje i dan-danas. Nemam vidljivih fizičkih posljedica, hvala Bogu, ali s takvim iskustvom se drugačije živi. Ko je preživio moždani udar, zna dobro o čemu govorim – priča Lala.

Godinu nakon toga, počela se baviti sportom, doduše, blažim intenzitetom nego sad.

– Kad ljudi kažu moždani udar, onda vide oduzetost cijelog ili dijela tijela, šepanje… Nisam htjela tako završiti. Trznula sam se i okrenula sportu. Uz njega je uslijedio i oporavak. Počela sam s pilatesom i yogom, kasnije su došli tegovi. I totalno sam se preporodila. Sad, kad me neki vide kako dižem tegove, a znaju u kakvom sam stanju bila, ne mogu da vjeruju. Od svega toga ostao mi je samo strah. I ne uvijek. Naprimjer, kad me zaboli glava pitam se šta sad. Posebno otkako imam dijete, jer nisam više u pitanju samo ja. Zato se više borim da pobijedim i taj strah, a sport je moje „oružje” – ističe Lala.

Njena priča ujedno je i poruka svima koji imaju slične ili neke druge zdravstvene probleme. Za svakog postoji neki sport koji će, ako ništa drugo, barem na trenutak skrenuti misli od svakodnevnih problema.

Za Fikreta je to tenis. Nekad je nekoliko puta sedmično reket „ukrštao” s Lalom, i priznaje da je bila bolja u ovom sportu, ali otkako se ona zaljubila u teretanu, često je prisiljen potražiti drugog partnera na terenu.

– Volim tenis. To je jedini sport u kojem mogu testirati svoju ličnost, provjeriti kakav sam. Jer sa svoje strane mreže stojim sam, nema partnera koji mi može pomoći u igri, pa zato karakter dolazi do izražaja. Ako si brzoplet, ako se brzo ljutiš, sve to loše utječe na igru i tako možeš skontati kako trebaš kroz život. I šta sam tako otkrio o sebi? Pa, da sam težak čovjek (smijeh op.a.). Nestrpljiv sam, naprimjer. To me najviše košta u životu. Kad nešto hoću, hoću to odmah. Ako ne dobijem odmah, ne mogu da spavam, pa nabijem sebi pritisak… – priča Fikret.

– A onda i drugima – dodaje Lala uz smijeh.

Ajša voli yogu

Lala i Fikret su roditelji djevojčice koja nosi ime Ajša. Cijeli njihov svijet se vrti oko nje. Odgajaju je u ljubavi, ali i u sportskom duhu.

– Kad kući radim yogu, ona mi se obavezno pridruži. Naučila je mnogo položaja, isteže se i proteže kao velika – priča mama Lala.

Babo bi, ipak, želio da postane teniserka, piše magazin Azra.

– Volio bih da i ona zavoli ovaj sport kao ja, pa ako postane neka „zeznuta” teniserka, da s njom putujem na turnire po svijetu i da je bodrim. To bi bilo idealno – kaže uz osmijeh Fikret.

(Hayat.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)