Piše: Maja RUČEVIĆ

Još samo jedan od, po svemu sudeći, teško rješivih, ali izuzetno opasnih problema u našoj državi predstavlja broj tragedija u saobraćaju na godišnjem nivou. No ono što ovdašnju javnost najviše zabrinjava i čemu, čini se, slabo ima lijeka - jeste faktor brze vožnje u saobraćaju, tj. kako se on zakonski kvalificira, kakvu kaznu za sobom nosi i ima li mu ikakve prevencije.

Naravno da ima... Međutim, kao i na mnogim drugim poljima, država BiH i ovdje je zakazala, a pred sobom je imala vrlo jasne strateške obaveze koje je trebala sprovesti u prethodnim godinama. Šta smo sve trebali i morali uraditi, a nismo?

DEPO portal je odgovore na ova pitanja potražio od Osmana Lindova, dipl. inžinjera saobraćaja i profesora na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu.

Kao vrlo važan faktor, Lindov prije svega ističe nedostatnost adekvatne eduakcije učesnika u saobraćaju te navodi:

- Vrlo malo, tj. gotovo nikako se ne posvećuje pažnja i edukacija po ovom osnovu, nemamo adekvatne predavače i nismo u dovoljnoj mjeri pristupili ovom problemu. Prema tome, osnova bi trebala biti u sistemu edukacije i ponovne edukacije za povratnike, tj. da se adekvatno pristupi tim osobama i uradi procjena njihovog promišljanja na obijesnu vožnju i predloži eventualna procjena njihovih psihofizičkih i psiholoških procjena za dobivanje ili ponovno dobivanje licence za vozača. Može se u ovom dijelu daleko više uraditi i treba se uraditi kroz adekvatnu pripremu i adekvatne predavače, mišljenja je sagovornik DEPO portala. 

Uz itekako bitan edukativni aspekt koji bi nesumnjivo pridonio smanjenju broja tragedija na cestama, zanimalo nas je i šta se po tom pitanju dešava u zakonskom smislu.

Koje su zakonske izmjene potrebne ne bi li se situacija poboljšala i je li policijska ophodnja uz popratnu naplatu novčanih kazni zaista dovoljna da zaustavi brojna lica koja sjedaju za volan i sumanuto brzo voze? 

- Bilo bi neophodno uvesti kao pojam obijesnu vožnju i adekvatnu sankciju za ovo. Nijedan zakon ili izmjena zakona nije dovela do velikog smanjenja broja i posljedica saobraćajnih nezgoda, ističe Lindov i nastavlja:

- Ono što je BiH propustila je to da od 2010. do 2020. na osnovu UN Dekade sigurnosti u saobraćaju, kao članica UN-a, treba provesti niz preventivnih i strateških aktivnosti po pitanju sigurnosti u saobraćaju, ali nažalost vrlo malo, gotovo ništa, nismo uradili, naglašava Lindov.

A trebali smo, pojašnjava Lindov, raditi na 5 stubova sigurnosti u saobraćaju, i to:

 Stub 1: Upravljanje sigurnošću saobraćaja
 Stub 2: Sigurnije ceste i mobilnost
 Stub 3: Sigurnija vozila
 Stub 4: Sigurniji učesnici u saobraćaju
 Stub 5: Djelovanje/Zbrinjavanje nakon saobraćajne nezgode 

- Po državnom zakonu o sigurnosti u saobraćaju ovo smo trebali uraditi od 2008., tj. donijeti strategiju i akcioni plan sigurnosti u saobraćaju te formirati vijeće za sigurnost u saobraćaju jer je tada donešen zakon na nivou BiH. Nažalost, zbog nerada Ministarstva transporta na ovom pitanju, nemamo ništa na nivou BiH, zaključuje sagovornik DEPO portala. 

ŠTA SMO SVE TREBALI URADITI, A NISMO? - Trebali smo ceste napraviti sigurnijim i sprovesti EU direktive o cestovnoj sigurnosti i provjere cesta na sigurnost, trebali smo osigurati zakonske pretpostavke za sigurne sisteme u vozilima i potporu za to (a ne uvoditi duplu eko taksu), osigurati pješacima nesmetano kretanje, osigurati jedinstven i uvezan sistem hitnih službi u zbrinjavanju nastradalih u saobraćajnim nesrećama itd, pojašnjava Lindov za DEPO Portal.

Očigledno, da su se nadležni u Bosni i Hercegovini na vrijeme prihvatili posla koji propisuje zakon, bilo bi manje onih koji danas po sudovima uzalud potražuju pravdu jer su izgubili nekog dragog. 

- Da je sve ovo sprovedeno, danas bismo umjesto 370 mrtvih i 7000 ozlijeđenih, na godišnjem nivou imali za 50 % manje... Ali koga zaboli?! Osim one koji su izgubili najmilije i danas ganjaju neku dodatnu pravdu, a ne znaju da je nesprovođenje ovoga odnijelo dosta života... Ko je kriv... niko nije kriv... krivac je negdje tamo, mi nikada nismo krivi..., u turobnom tonu zaključuje sagovornik DEPO Portala. 

Ostaje nam samo nadati se da će se i u BIH uskoro početi razmišljati strateški i preventivno o ovako bitnim stvarima, kao što se to odavno čini u zapadnim zemljama. 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)