Akademik Ferid Muhić, nezavisni poslanik u Skupštini (Sobranje) Makedonije, te univerzitetski profesor u Skoplju, smatra da je cilj napada demonstranata na poslanike u Sobranju bio da se u toj zemlji uvede vanredno stanje, za koje je već bio pripremljen scenario.

Muhić je za vrijeme napada predsjedavao sjednicom Sobranja kao najstariji poslanik. Na toj sjednici je poslanik albanske stranke DUI Talat Xhaferi izabran za predsjedavajućeg parlamenta, a u srijedu je zvanično počeo obavljati svoju dužnost.

Makedoniju mjesecima potresa politička kriza koja je rezultirala upadom maskiranih ljudi u Sobranje prošle sedmice, pri čemu je povrijeđeno 109 ljudi, među kojima Zoran Zaev te drugi poslanici.

Kriza u Makedoniji, trenutna politička situaciji na Balkanu, zainteresiranost EU-a za ovaj prostor i utjecaj Rusije su neke od tema o kojima Muhić govori za Al Jazeeru.

Bili ste u Sobranju kada se desio upad demonstranata na sjednicu i napad na poslanike u kojem je povrijeđeno 109 ljudi, među kojim Zoran Zaev i poslanik Alijanse za Albance Zijadin Sela, koji je najteže povrijeđen. Sada, nekoliko dana nakon napada, kako gledate na dešavanja u i izvan Sobranja tu noć?

Kao nezavisni poslanik u koaliciji sa SDSM-om bio sam u Sobranju svih osam časova, do jedan poslije ponoći, kada su nas konvojem blindiranih vozila specijalci evakuisali u kasarnu u jednom od predgrađa Skoplja. Kao najstariji poslanik, prihvatio sam čast i obavezu da predsjedavam sjednicom na kojoj je parlamentarna većina, u skladu sa zakonom, izabrala novog predsjednika Parlamenta. Vidio sam kada masa pristalica VMRO-DPMNE-a puštena u zgradu Sobranja, a pustila ih je nekolicina pripadnika obezbjeđenja i poslanika ove partije.

Cilj je očigledno bio ubistvo dva ili tri poslanika, prije svega Zorana Zaeva, Zijadina Sele i još jednog-dvojice nasilnika, da osiguraju izbijanje velikog sukoba i omoguće uvođenje vanrednog stanja, za koje je već bio pripremljen scenario.   

Kriza u Makedoniji ne jenjava, a traje već poprilično dugo. Sve je kulminiralo napadom na poslanike, a mnogi analitičari se pribojavaju da to nije kraj te da krizni period u Makedoniji zadugo neće prestati. U tom kontekstu se čak spominje i rat . Može li do toga doći i koji je izlaz iz ove situacije?

Malo vjerovatno, ali nije sasvim isključeno. Malo vjerovatno zato što je novi predsjednik Parlamenta Talat Xhaferi iz partije DUI (BDI), oficijalno preuzeo sva ovlašćenja od dosadašnjeg vršioca dužnosti predsjedavajućeg Trajka Veljanovskog iz redova VMRO-DPMNE-a, što je veoma bitan, rekao bih, odlučujući korak ka stabilizaciji. Drugo, zato što su građani koji podržavaju smjenu vlasti, i koji su velika većina, ostali mirni, i to kako Makedonci tako i etnički Albanci, čiji poslanici su bili najteže povrijeđeni. Ipak, ova vlast je spremna bukvalno na sve, a sve bitne poluge vlasti, još uvijek su djelomice pod njihovom kontrolom.

Opcija izazivanja nereda vjerovatno se razgleda ozbiljno sa njihove strane, mada je neuspjeh ovog prvog i ključnog udara sigurno u velikoj mjeri nepovoljno uticao na njihovu spremnost da preduzmu ovakve očajničke korake i svakako, bitno im reducirao manevarski prostor. Moram istaći da je VMRO-DPMNE trenutno parlamentarna manjina sa 51 naspram 69 poslanika, i da svim sredstvima nastoji blokirati legalnu smjenu vlasti da bi izbjegli odgovornost pred Specijalnim javnim tužilaštvom.  

Postoji i strah da bi se sukobi u Makedoniji mogli preliti i u druge zemlje Zapadnog Balkana, a Srbija je zbog toga čak podigla svoju borbenu gotovost. Da li su ti strahovi, po Vama, opravdani?

Teorija o domino-efektu, koja se sistematski promoviše, teorijski je neodrživa. Ljudi nisu domine, njihovo djelovanje nije određeno determinizmom koji reguliše ponašanje fizičkih objekata, nego svjesnim ciljevima, motivima, strateškim programima… U suštini, ova teorija je alibi za prikrivanje unaprijed pripremljenih strateških projekata. Ovakvi projekti su uvijek u igri, nekada otvoreno, nekada pak latentno, tako da i u ovoj situaciji ostaju jedna od opcija ključnih igrača zainteresiranih za ovaj region. Ipak, ne vidim šta bi se moglo bitno postići ratom što ti isti igrači ne mogu ostvariti i drugim, 'mekšim' sredstvima. Rat je i za njih uvijek krajnja opcija, skopčana sa dosta rizika koji se ne može do kraja kalkulisati. Utoliko, mislim da je to samo teorijska mogućnost koja nema realne pretpostavke.

Cijeli intervju pročitajte na portalu Al Jazeera Balkans.