U trenutku kad se priča o izuzetnoj osobnoj odgovornosti Ivice Todorića, članova njegove obitelji i Uprave Agrokora i o navodnim krupnim propustima institucija (Vlada, HANFA, HNB…) koje su trebale spriječiti nepravilnosti u poslovanju koncerna, baš kao i o istrazi raznovrsnih možebitnih kaznenih djela koja su dovela do kolapsa likvidnosti najvećeg hrvatskog poslovnog sustava, analiza temeljnih poslovnih pokazatelja Jutarnjeg lista, koju su podržali vrlo ugledni hrvatski stručnjaci, pokazala je da je uzrok dramatičnih problema vrlo prozaičan: u razdoblju vrlo niskog ili negativnog gospodarskog rasta Agrokor je plaćao ekstremno visoke kamate.

Sudar recesije i visoke cijene novca u slučaju Agrokor bio je toliko žestok da se s visokom dozom opreza može reći da ga ne bi mogli izdržati niti najrobusniji svjetski sustavi, pogotovo ne oni koji pretežiti dio prihoda baziraju na maloprodaji.

Carstvo duga

Ukratko; ako se pogleda razlika financijskih prihoda i rashoda Agrokora u razdoblju od 2009. do 2016. godine, može se procijeniti da je “Todorićevo carstvo” platilo nevjerojatnih 12 milijardi kuna kamata neto. Iako se to ne može iščitati iz Agrokorovih izvješća, moguće je da su u tzv. neto financijske rashode ubrojene i negativne tečajne razlike (koje su inače iskazane samo u 2009. - 2010.), ali one vjerojatno ne bi bitno promijenile sliku o nešto više od 12 milijardi plaćenih kamata.

I dok je Agrokor uspijevao plaćati kamate na dug od 9 do 10 posto ili 0,8 do 2 milijarde godišnje, hrvatska ekonomija kumulirala je cijelo vrijeme negativne stope gospodarskog rasta pa je zapravo čudno koliko je dugo Todorićeva kompanija uspjela izdržati pritisak inozemne konkurencije.

Valja podsjetiti da je najžešća Konzumova konkurencija u zadnjem desetljeću uživala vrlo niske kamate, pa čak i vrlo izdašnu te izuzetno povoljnu financijsku potporu EBRD-a i Svjetske banke, koji su u zadnjih desetak godina Schwarz grupi (Lidl, Kaufland) osigurali ekstremno povoljnih 900 milijuna dolara za širenje u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj…

Ideja tih međunarodnih institucija bila je otvoriti nova radna mjesta, stvoriti novo tržište za lokalne proizvođače te osigurati potrošačima kvalitetnu i cjenovno pristupačnu hranu.

Prvi cilj je ostvaren, o druga dva može se diskutirati, a četvrti cilj, koji nije naveden iako je očigledno bio rušenje lokalne trgovinske konkurencije, danas se čini poprilično uspješnim u svojoj realizaciji.

Nije izvlačio novac

Iz Agrokorovih izvješća, isto tako, može se iščitati kako je očigledno da Todorićeva politika nije bila izvlačenje dobiti, nego do neodgovornosti naivno vjerovanje da će opći rast u jednom trenutku za sobom snažno povući niz njegovih poduzetničkih pothvata. U osam spomenutih godina Todorić je i dalje uporno išao u investiranje, a matica njegove tvrtke isplatila je u tom istom razdoblju (2009. - 2016.) samo 548 milijuna kuna dobiti te ispada da su u odnosu na Todorića kao većinskog vlasnika puno bolje prošli njegovi mali dioničari koji su kroz sveobuhvatnu dobit u istom razdoblju uprihodili 1,16 milijardi kuna.

Pomnija analiza, štoviše, otkriva da je svih tih godina Todorić zapravo bilježio gubitak, osim u 2015. godini, ali se u tom razdoblju dobit može zahvaliti ponajprije revalorizaciji zemljišta.

Dakle, osam godina je Ivica Todorić praćen članovima obitelji i Upravom u izrazito nepovoljnom poslovnom okružju pokušavao održavati viziju svojeg biznisa iznad vode, ali uz opće uvjete poslovanja i kamate zapravo nije imao šanse. To je dobra vijest jer ukazuje da su značajni dijelovi Agrokorova sustava poslovno vrlo žilavi, ali prije vrlo optimističnih zaključaka još treba pričekati detaljne nalaze financijske forenzike i procjene poslovnog stanja pojedinih Agrokorovih društava.

Još je nejasno koliki je točno Agrokorov gubitak odnosno negativni kapital, a prije svega o toj procjeni ovisi nužni scenarij “trimanja” (šišanja) postojećih potraživanja prema Agrokoru. Trenutačna normalizacija operativnog poslovanja Agrokora, pogotovo stabilizacija Konzuma, obećava, ali se za pravu procjenu perspektiva treba pričekati barem još tri mjeseca.

Klupko dobavljača

Usput će trebati raspetljati klupko složenih odnosa Agrokora sa svojim dobavljačima, a posebno kontroverzna pitanja, poput regresnih mjenica.

S jedne strane se Ivica Todorić, boreći se da plati nekontrolirano širenje i ekstremno visoke kamate, upustio u igru gušenja vlastitih dobavljača postavljajući im sve nekonkurentnije uvjete, pa čak ih ucjenjujući svakojakim financijskim aranžmanima, ali je mnoge isto tako držao na površini, osiguravajući im tržište.

Većina tih dobavljača, bez obzira na pravu prirodu odnosa s Agrokorom, nema prostora za otpis svojih potraživanja te bi u sljedećim mjesecima ključno pitanje moglo biti hoće li se na horizontu pojaviti značajan rizični kapital koji će biti spreman za ulazak barem u dijelove “carstva”.

Pri tome je najveća nepoznanica u kakvom je zapravo stanju Konzum.

(Jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)