Britanski sedmičnik 'Economist' piše o Deklaraciji o zajedničkom jeziku i odnosima srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika. Prenosimo njihov tekst.

“Oko 17 miliona ljudi u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori govore varijacije onoga što se zove srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Doduše, službeno, jezik koji je jednom ujedinio Jugoslaviju, kao i zemlja, prestao je postojati. Umjesto toga, on sada ima četiri imena: bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski. Ali jesu svi oni isti jezik?

Odgovor, prema grupi lingvista i nevladinih organizacija iz četiri zemlje, je jasno da. Radeći u okviru projekta nazvanog “Jezik i nacionalizmi” grupa je 30. marta izdala “Deklaraciju o zajedničkom jeziku”. Deklaracija navodi kako četiri jezika zajedno čine “policentrični” jezik, sličan engleskom, njemačkom ili arapskom.

‘Represivno, nepotrebno i štetno’

Oni tvrde da, iako postoje različiti dijalekti, sve su to varijante jezika jer svako ko ga govori može razumijeti druge. Doista, to čini četiri jezika sličnijima nego dijalektima mnogih drugih policentričnih jezika. Autori smatraju da je insistiranje obrazovnih i javnih institucija na korištenju samo jedne od četiri varijente “represivno, nepotrebno i štetno”. Cilj Deklaracije je potaknuti i raspravu o jeziku “bez nacionalističke prtljage i doprinjeti procesu pomirenja”, kaže Daliborka Uljarević, potpisnica Deklaracije iz Crne Gore.

Insistiranje na nazivanju srpsko-hrvatskog kao četiri različita jezika dovodi do beskrajnih apsurda. Djeca koja žive u istom gradu u Bosni idu u školu u istoj zgradi, ali na nastavu na različitim jezicima. Portal bosanske Vlade objavljen je na četiri jezika: engleskom, bosanskom i hrvatskom koji su napisani na latinici i na srpskom na ćirilici. Ipak, kada se političari iz regije susretno, ne treba im prijevod. Kada ratni kriminalci dođu na suđenje pred tribunal UN-a u Haagu, oni dobivaju tumačenja na dijalektu koji govori prevoditelj koji tada radi. Meme koji kruži Bosnom prikazuje svu apsurdnost: kutija cigareta na kojoj se dvaput ponavlja “pušenje ubija” na latinici i jednom na ćirilici, sva tri puta identično napisano..

Politički problemi

Kao u mnogim dijelovima svijeta, gužva oko jezika je politička. Srpski nacionalisti vide Deklaraciju kao pokušaj potkopavanja veza između Srba u Srbiji, bosanskih Srba i Crnogoraca. Smirivanje situacije oduzelo bi nacionalistima alat kojim su provocirali probleme. Oni se boje kako bi, ako bi svi mislili da pričaju isti jezik u Bosni, to potpkopalo njihovu političku ambiciju uništavanja zemlje.

Hrvatski nacionalisti prate svoju borbu za neovisnost u kontekstu borbe akademika u 1960-oj koji su tvrdili da je hrvatski zaseban jezik. Ako jest, onda Hrvati moraju biti zaseban narod, a ne Jugoslaveni, tvrdili su. Ipak, većina običnih ljudi ne brine puno o tom pitanju. Kada ih pitate govore li svoj jezik, često odgovaraju da ga zovu jednostavno “naški”, zaključuje Economist.

(Telegram.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)