Privlačenje stranih investicija kako bi se ojačala bh. ekonomija trebalo bi biti prioritet domaćim vlastima. Oni se za to deklarativno zalažu, pri čemu zaboravljaju na potencijal bh. dijaspore.

Direktor Restart-a, poslovne ambasade za bh. dijasporu, Salih Musić, kaže da je 26 posto iseljenika iz BiH spremno pokrenuti ili proširiti investiciju u domovini.

Brojna bh. dijaspora, koja je među najvećom u Evropi, ima značajan potencijal kada su u pitanju i prenos znanja i kapitala. Milion Bosanaca i Hercegovaca živi u jedanaest razvijenih zemalja svijeta, a njih 26 posto iskazalo je interes za investiranje, uglavnom u svoj rodni grad u BiH, kaže Musić.

„Ako 26 posto je onih koji žele investirati i ako uzmemo minimalnu cifru od milion potencijalnih investitora, onda ih je to 260.000, pa ako prvih par godina targetiramo njih deset posto, to je 26.000 investitora. Neka svako od njih uloži deset hiljada eura, to je 26 miliona investicija“.

Prema zvaničnim podacima bh. dijaspora svake godine 'upumpa' u BiH oko tri milijarde KM za pomoć svojim porodicama.

„Zamislite da se taj novac, te tri milijarde, oplodi u investicije. Nije u pitanju da nemamo novca. Novca u dijaspori ima, ali se taj novac uglavnom potroši na osnovne potrebe, faktički na preživljavanje njihovih familija. Trinaest posto živi upravo od novčane doznake iz dijaspore. To je ogroman novac“.

Do sada je novac, prema podacima Restart-a, u Bosnu i Hercegovinu uložilo šest posto iseljenika, i to uglavnom u mala i srednja preduzeća koja se bave veleprodajom, nekretninama, proizvodnjom, poljoprivredom i turizmom. Prepreke postoje za veće investicije, no pozitivnih primjera ima, navodi Musić.

„Mi imamo neke od najvećih bh. profesionalaca na svijetu, koji rade za najveće svjetske kompanije, koji su na visokim menadžment pozicijama i koji ovoj zemlji mogu pomoći ne samo što će investirati. Dovoljno je da uzmu dobavljače iz BiH za različite stvari koje im trebaju ili usluge koje se mogu raditi. Dosta IT firmi je to prepoznalo, neki su iskoristili svoje prilike zahvaljujući upravo dijaspori i ostvarili svoj izlazak na strano tržište.

Brojke ne lažu, ako kažete da je neko došao u BiH, uložio dvanaest hiljada dolara, napravio firmu, u početku imao dva uposlena, danas ima četrdeset uposlenih, u početku je imao minimalni prihod, jedva da preživi u određenom periodu, a danas ima prihod koji svake godine raste za sto posto, sve to zahvaljujući izvozu, i to rade naši ljudi, friško završeni sa fakulteta, i mogu da rade te poslove i pariraju bilo kojim profesionalcima vani.

To je naš najveći motiv - da im pokažemo: Evo, znamo da je teško, znamo da ima gomila problema, ali hajde, osim ove humane misije da zaposlimo naše ljude, osiguramo radna mjesta – evo vam vaša korist, prihod, novac, moguće je, ako imate kontakte vani, pogotovo sa našim ljudima, moguće je uspjeti diljem svijeta", rekao je Musić.

Političari u BiH zaboravljaju na potencijal dijaspore. Nema lobiranja za takvu vrstu investitora, a malo ko od njih razmišlja da poboljša poslovni ambijent. Ipak, najteže je vratiti izgubljeno povjerenje.

„Problem je prije svega nepovjerenje, to je ogroman problem. Problem je što su neki od pripadnika dijaspore čak i investirali u BiH u nekom periodu koje nije bilo najbolje vrijeme, došli u kontakt sa pogrešnim ljudima koji su ih, blago rečeno, izvarali, i ti su ljudi jednostavno izgubili povjerenje, zatvorili firme i ne žele raditi ništa u Bosni i Hercegovini. Među nekim od izjava čuo sam: 'Sine, to je rupa bez dna, tamo ništa ne vrijedi ulagati'.

Ogroman problem je percepcija da u BiH nema kvalitetnog kadra. Drugi problem je što ljudi u prosjeku moraju dolaziti ovdje dva mjeseca da bi registrirali svoju firmu. U slučaju kada im mi pomažemo to se može smanjiti na nekih dvadeset do trideset dana. I nije to najveći problem. Najveći problem je što nema nikakve komunikacije prema dijaspori. Vi imate uspješne priče iz dijaspore, koji su došli tu, investirali i imaju uspješan biznis, izvoze svoje proizvode ili usluge na tržište EU, Amerike, Kanade ili nekih drugih zemalja“, kaže Musić.

Salih Musić iz poslovne ambasade za dijasporu upozorava da bi se prije svega trebala kreirati politika koja će dijaspori omogućiti da ulaže i pomaže svojoj domovini. A evo i kako:

„Morate već sada razmišljati ako želite ovdje imati investicije koje dolaze iz IT sektora. Već u srednjoj školi morate promovirati ljudima da je IT sektor nešto što je top zanimanje, da će tu imati nevjerovatne uslove. Već u srednjoj školi ljudi se počnu zanimati za taj dio. IT sektor kod nas je procvjetao, nema dovoljno programera u BiH koliko ima posla. Nema ni kadra koji izlazi s fakulteta koji mogu biti juniori, a o seniorima da i ne govorim. Kompanije jedne drugim samo uzimaju developere, tamo se rade transferi. Mi nemamo politike da neko već gradi od juniora seniore. To rade samo privatni poduzetnici. Niko drugi“, zaključuje Salih Musić.

(slobodnaevropa.org, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)