Izvor: Živim.hr/Autor: Silvija Novak

Dojenje je super. Gdje god se nalazila uvijek sa sobom imam idealnu hranu za svoju bebu koja je uvijek svježe pripremljena, optimalne temperature i u spremniku koji usput bebi pruža utjehu i mir. Nema steriliziranja bočica, skupih formula, niti hrpe opreme koju moram nositi sa sobom pri svakom izlasku iz kuće. Kad god je moj sinčić gladan, samo ga privinem uz sebe i stvar je riješena.

    
Da, dojenje doista je super. Samo što je u mojem slučaju ovoj fazi kad mi je dojenje super, prethodilo dva i pol mjeseca potpunog pakla. A o tim poteškoćama ne priča se baš puno.

Dojenje se danas potiče puno više nego u doba naših majki. Tada je dojila samo ona kojoj je to prirodno i otprve krenulo, a ako mlijeko nije odmah dolazilo, žena bi mislila da jednostavno nema dovoljno mlijeka i kretalo bi se s dohranom. Danas se zna da rijetko koja žena zaista nema dovoljno mlijeka ili da mlijeko nije 'dovoljno jako', već da je potreban nešto veći trud da sve sjedne na svoje mjesto.

 
Sisao je već nakon par minuta od poroda

Rodila sam u Vinogradskoj koja je jedna od bolnica 'prijatelja djece'. To, između ostalog, znači i da omogućuje mamama i bebama zajednički boravak u sobi što je vrlo važno namjeravate li dojiti. Naime, bebino sisanje tih prvih dana potaknut će izlučivanje mlijeka pa je zato važno novorođenče staviti na prsa čim prije. Moja beba je tako sisala već par minuta nakon rođenja. To prvo mlijeko, tzv. kolostrum za bebu je vrlo važan, a da 'nadođe' i ono pravo mlijeko obično je potrebno nekoliko dana.

Na bradavicama su se pojavile ranice, a onda je počelo i krvarenje. Zbog tih ranica, tzv. ragada, dojenje je postalo još mučnije. Jedne je večeri maleni uz malo mlijeka bljucnuo i priličnu količinu krvi

No, poticanje mlijeka samo je dio problema. Naime, i samo dojenje može biti prilično bolno pa čak i onda kad sve radite kako treba i slijedite sve upute. Dan-dva nakon poroda požalila sam se medicinskoj sestri da mi je dojenje vrlo bolno.

- Morate paziti da je beba dobro prihvatila bradavicu. Mora zahvatiti čitavu areolu i donja usna joj mora biti izvrnuta van. Pazite da dijete dobro i jako zine prije nego počne sisati.

Međutim, bol nije prestajala iako je sve bilo u redu i maleni je sve radio kako treba. Sestra mi je rekla neka samo i dalje pazim da dijete pravilno sisa pa će bol s vremenom minuti.

- Kad će me to prestati boljeti? Znate, on je na dojci po cijeli dan...

- Pa trebalo bi postati lakše za dva do tri tjedna. Za šest tjedana bol će sigurno proći.

Znači, još 'samo' šest tjedana cjelodnevne muke. Samo. Zanimljivo je to kako ti za sve bolove s kojima se susretneš nakon poroda svi kažu: 'Ma to ti je normalno, strpi se koji tjedan ili mjesec'.

 
Prvo bol, a sad već rane i krvarenja

Kad smo došli doma, muke s dojenjem su se nastavile iako tih prvih dana bolova ima toliko da mi se bolno dojenje i nije činilo tako strašnim. Maleni je sisao, no svaki čas bi zaspao prije nego bi se uspio do kraja najesti. Zbog toga su naša dojenja zapravo trajala po čitav dan. Na bradavicama su se pojavile ranice, a onda je počelo i krvarenje. Zbog tih ranica, tzv. ragada, dojenje je postalo još mučnije. Jedne je večeri maleni uz malo mlijeka bljucnuo i priličnu količinu krvi. Premrla sam od straha, no onda sam shvatila da je to moja krv.

No tvrdoglava kvrga se nije dala, a nešto prije Božića dodatno je narasla, svrdnula se, dojka je natekla, a mene je za krevet prikovala visoka temperatura

Kako bih bradavicama dala priliku da barem malo zacijele, nekoliko sam puta djetetu dala bočicu i za to vrijeme višak mlijeka izdojila izdajalicom. Niti taj postupak nije potpuno bezbolan, ali je ipak bilo malo lakše nego dojenje.

No ragade su bile samo dio problema. Još u bolnici, kad se mlijeko krenulo stvarati, počela sam u dojkama napipavati kvržice. Većine sam ih se, zahvaljujući pomoći medicinske sestre i masaži, uspjela riješiti, no jedna u desnoj dojci bila je naročito uporna. Zato mi je sestra savjetovala da i kod kuće svakako nastavim s masažama, izdajanjem, toplim i hladnim oblozima i da za pomoć zamolim patronažnu sestru.

No tvrdoglava kvrga se nije dala, a nešto prije Božića dodatno je narasla, svrdnula se, dojka je natekla, a mene je za krevet prikovala visoka temperatura. Savjetnica za dojenje udruge Roda preko telefona mi je savjetovala da svakako nastavim s dojenjem jer beba najbolje može povući zaostalo mlijeko, ali i da je došlo vrijeme da se javim liječniku. Kako su bili blagdani, nisam mogla ići svojoj liječnici, već sam otišla u Vinogradsku na hitnu.

Odveli su me u susjednu prostoriju gdje su nam se pridružile još dvije medicinske sestre. Na upaljenu dojku stavile su mi vruće obloge i onda počele s izdajanjem

 
Iz dana u dan sve gore

Liječnik koji me pregledao rekao je neka samo nastavim s dojenjem, masažama i izdajanjem, dao mi Klavocin, antibiotik širokog spektra i poslao me kući. No stanje se nije popravljalo. Na samu Staru godinu ponovno sam se pojavila u Vinogradskoj na hitnoj gdje me primila dežurna liječnica i odmah krenula s ispitivanjem:

- Dojite li?

- Da.

- Stavljate li bebu u takav položaj da bradom masira kvrgu?

- Stavljam.

- Stavljate li tople obloge ili se tuširate toplom vodom prije izdajanja ili dojenja a hladne poslije?

- Da.

- I kažete da pijete antibiotike?

- Da.

- Hm. Pozvat ću dežurnu sestru. Ona je i savjetnica za dojenje.

Kad je sestra došla, postavila mi je isti set pitanja.

- Dojite li?

- Da.

- Stavljate li tople obloge...?

- Stavljam.

No prije nego je stigla do kraja, doktorica ju je prekinula:

- Ma sve je gospođa probala. Dobro je informirana. Ništa, to mlijeko svakako mora van.

Odveli su me u susjednu prostoriju gdje su nam se pridružile još dvije medicinske sestre. Na upaljenu dojku stavile su mi vruće obloge i onda počele s izdajanjem.

Ta bol je nešto što se ne da opisati! U tom bih trenutku odmah pristala na još jedan porođaj nego da se nastavi ovo mučenje

Od boli ravno u - nesvjest

Dakle, ta bol je nešto što se ne da opisati! U tom bih trenutku odmah pristala na još jedan porođaj nego da se nastavi ovo mučenje. Da nekako izdržim, dale su mi ibuprofen od 600 miligrama, no on je pomogao tek toliko da se ne onesvijestim od bolova.

Nešto mlijeka su uspjele izdojiti, no uporna kvrga još je uvijek bila tu. Nakon par sati poslali su me kući uz savjet da to 'nastavim malo masirati i izdajati', a i antibiotik bi uskoro trebao početi djelovati (...)

Nastavak teksta čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)