Spomen-ploča posvećena književniku Skenderu Kulenoviću (1910-1978), na stogodišnjicu njegovog rođenja, otkrivena je na zgradi u Vlajkovićevoj ulici 11, u Beogradu.

Spomen-ploču na zgradi u kojoj je živeo od 1953. do 1978. godine, otkrili su piščeva udovica Vera Crvenčanin-Kulenović, ministar kulture Nebojša Bradić i akademik Matija Bećković, a svečanosti su prisustvovali i ćerka Biljana Kulenović, pisac Dobrica Ćosić i brojni prijatelji i poštovaoci.

- Na današnji dan navršava se 100 godina od rođenja Kulenovića. U godini knjige i jezika, obilježavamo mjesto na kome je u Beogradu živio i odakle je odlazio na svakodnevnu šetnju književnim Beogradom. Ploča na zidu, nas koji ovuda prolazimo, uvijek će podsjećati da ponovo otkrivamo djelo velikog stvaraoca Kulenovića - istakao je Bradić.

Bećković je za Kulenovića rekao da je bio "najrođeniji sin srpskog jezika, pjesnik najsrpskijeg antifašističkog krika, ne samo u Drugom svjetskom ratu, nego za sva vremena".

- Kada bi bilo umjesnije da se to kaže, nego na njegov stoti rođendan, kada Beograd i Srbija na zgradu u kojoj je živio postavljaju spomen-ploču u njegovu i svoju čast i slavu. Spomen-ploča Kulenoviću je novi ukras na obrazu Beograda. Nema grada koji se ne bi ponosio takvim sugrađaninom, ni zgrade koja se ne bi dičila takvim znamenjem - istakao je Bećković.

Izradu spomen-ploče, povodom vijeka od rođenja Skendera Kulenovića, finansirali su Ministarstvo kulture Srbije i Opština Stari grad.

Biografija Skendera Kulenovića

Kulenović je rođen 2. septembra 1910. u Bosanskom Petrovcu. U Travniku je završio Jezuitsku gimnaziju, a zatim je studirao pravo na Zagrebačkom univerzitetu. Godine 1941. stupio je u prvi partizanski odred Bosanske Krajine.

U ratu je pisao poeme, uređivao listove "Bosanski udarnik", "Glas" i "Oslobođenje". Poslije rata postao je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Uređivao je "Pregled", "Književne novine" i "Novu misao". Jedno vrijeme bio je dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, urednik u beogradskoj "Prosveti".

Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1965. godine, a za redovnog 1974. Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Najvažnija djela su mu poema "Stojanka, majka Knežopoljka" (1945), komedije "Delidba", "Večera", "A šta sad?" (1947), poema "Ševa" (1952), "Soneti" (1968), pripovijetke "Divanhana" (1972), priče za djecu "Gromovo đule" (1975), roman "Ponornica" (1977).

(RTS, BLIN/ma)