Toni Bler rekao je da je njegovo insistiranje na vojnom rješenju stavilo pod veliki pritisak odlične lične odnose koje je imao sa tadašnjim američkim predsjednikom Bilom Klintonom.

U memoarima naslovljenim "Putovanje", u poglavlju "Kosovo" koje zauzima oko 30 strana, Bler piše o svojoj ulozi u NATO bombardovanju SRJ, zbog, kako je naveo, "etničkog čišćenja na Kosovu", prenio je Bi-Bi-Si.

Bler je, prema vlastitom uvjerenju, odigrao ključnu ulogu u toj vojnoj intervenciji i priznaje da je bio u manjini kada se zalagao za vojno rješenje kosovske krize. Amerikanci, za razliku od njega, nisu bili toliko zainteresovani za vojno rješenje, pošto ga nije bilo lako prodati američkom javnom mnjenju - za razliku od sukoba u Avganistanu i Iraku, bilo je jako teško reći šta su direktni američki interesi na Kosovu, naveo je britanski radio.

Bler u memoarima piše i da ga je Klinton kritikovao zato što su se u američkoj štampi u to vrijeme pojavljivali tekstovi da britanski premijer vrši pritisak na SAD da pristanu na slanje kopnenih trupa na Kosovo i Metohiju, ukoliko vazdušni napadi ne budu dali rezultate, ali da je naposlijetku ipak pristao i na kopnene trupe.

Veliko insistiranje Blera na vojnom rješenju kosovske krize, u principu se svodi na njegov već poznat stav o tzv. "humanitarnim intervencijama", preneo je Bi-Bi-Si. Bivši britanski premijer piše da je u prvom trenutku njegov glavni motiv za traženje vojnog rješenja za Kosovo bio "bijes zbog onoga što se tada dešavalo na Kosovu".

Bler ja napisao da je Kosovo za njega u suštini bilo moralno pitanje, ističući da svaka vojna intervencija sa sobom donosi određene rizike, ali i da je neintervenisanje takođe rizično i naveo kao primjer Bosnu i Hercegovinu početkom devedesetih godina. Bler u memoarima piše i da ga je Kosovo naučilo nizu lekcija - o vlasti, o vođstvu i o sebi i da sada, kada čita materijale iz tog vremena i razmišlja o tome kako se situacija razvijala, "divi".

Bivši britanski premijer naveo je da je Kosovo "definisalo njegovo viđenje spoljnih i vojnih intervencija uopšte". Kako je prenio britanski radio, čini se da Bler ne žali ni zbog jedne odluke iz tog vremena; žao mu je, na primjer, zbog toga što su NATO-ovi avioni tokom bombardovanja pogodili jedan civilni konvoj - ne navodi i koji.

On je napisao i da mu je žao što je u bombardovanju Beograda stradala i kineska ambasada. Bler takođe priznaje da, kako je napisao, niko ne može da kaže da su problemi Balkana sada riješeni, ali da ovaj prostor, koji je više od vijeka bio sinonim za nestabilnost, barem ima šansu za bolju budućnost.

On navodi da je Hrvatska počela pregovore o pristupanju Evropskoj uniji, a da je Slovenija već punopravni član EU. Današnju Srbiju Bler ne pominje, i ne bavi se pitanjem jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova.

U poglavlju posvećenom Kosovu, Bler opširno govori i o svom odnosu sa Bilom Klintonom, koga smatra "najimpresivinijem političarem koga je ikada upoznao", pominje i Klintonovu aferu sa Monikom Levinski, kao i lični odnos Bila i Hilari Klinton.

(B92, BLIN/ma)