Piše: Ahmed HRAPOVIĆ   

Strip i crtani film, slobodno se može reći, bliski su rođaci u formi umjetničkog izražavanja; i strip kao i crtani film niz su naracijom povezanih prizora i kontinuiranih likova, a sve pretvoreno u izvrsnu  priču u kojoj, kod kvalitetnih autora, čitalac ili gledalac može uživati u zaista  vrhunskim remek djelima.

Da bi se dobio istinski dobar strip, kao i crtani film, moraju se podudariti kvalitetan scenarij i kvalitetan crtež. Kod lošeg scenarija ni najkvalitetniji crtač neće moći pomoći da se dobije kvalitetan strip i obratno; lošem crtežu neće pomoći ni najbolji scenarij. Crtač stripa se ne postaje školovanjem, crtač stripa mora biti prirodno talentiran za crtanje, a upornim radom i vježbama svaki takav autor dolazi do savršenstva, primjerice Hal Foster (Princ Valiant), Andrija Maurović (Stari Mačak), Desimir Žižović Buin (Mirko i Slavko) i niz velikana Devete umjetnosti širom svijeta.

    
Jedan od onih koji je zavolio strip od najranijeg djetinjstva, bukvalno od momenta kada je naučio čitati i pisati, a posrećilo mu se da ga priroda obdari vrhunskim talentom za crtanje, je zagrebački strip crtač i autor crtanih filmova – Darko Kreč.

Rođen je u Varaždinu 1958. godine. Diplomirao je na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, ali ljubav, a naročito prirodna nadarenost za crtanje, odveli su ga u čarobni svijet stripa i crtanog filma. Kako priča Darko, već kao osmogodišnji dječak bio je imresioniran crtićima i stripovima proizvedenim u Disneyevom studiju.

Diplomirao je na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, ali ljubav, a naročito prirodna nadarenost za crtanje, odveli su ga u čarobni svijet stripa i crtanog filma... Već kao osmogodišnji dječak bio je imresioniran crtićima i stripovima proizvedenim u Disneyevom studiju

Posebno ističe strip crtača Carla Barksa iz Disneyeve produkcije, crtača stripova o Mikiju. Nešto kasnije, susreće se sa francusko-belgijskom školom stripa – Tillieux, Greg, Macherot i drugi, a nezaobilazni su bili i domaći autori: Andrija Maurović, Žarko Beker, Valter Neugebauer (rođeni Bosanac) i, trenutno najveći živući strip crtač na svijetu - Jules Radilović, te Borivoj Dovniković, Zvonimir Svirčić, Vladimir Delač, Ivica Bednjanec; ukratko zagrebački tvorničari stripa.

Presudnu ulogu u Krečovom životu odigrala je Zagrebačka škola crtanog filma gdje se susreće s velikanima crtanog filma – oskarovcem Vukotićem, Štatlerom i drugim velikanima ZŠC-a, poznate širom svijeta

U to vrijeme u bivšoj Jugoslaviji vladala je prava strip groznica. Izdavaštvo je bilo u punom zamahu, izlazi veliki broj strip časopisa, a na prvom mjestu je Plavi vjesnik kojeg čitalačkoj publici prilagođavaju urednici, najprije Mladen Bjažić a poslije i Nenad Brixy. Ovaj dvojac je imao nevjerovatan osjećaj za strip, bolje reći pogađali su, odabirom stripova domaće i strane produkcije, želje čitalačke publike. Nenad Brixy će kasnije svojim majstorskim prijevodom Alana Forda, nakon Italije zemlje porijekla, u bivšoj Jugoslaviji napraviti junakom najčitanijeg crtanog štiva. Nakon Brixyja Alan Ford više nikada nije bio onaj Alan Ford kakav je bio.

Sve to skupa pozitivno je uticalo na mladog Darka Kreča i vremenom Darko u potpunosti ulazi u jednosmjernu ulicu zvana čarolija stripa.
    

Uporedo sa stripom ljubav mu postaje i crtani film kojemu se potpuno predaje kao i stripu, a presudnu ulogu je odigrala Zagrebačka škola crtanog filma gdje se susreće s velikanima crtanog filma – oskarovcem Vukotićem, Štatlerom i drugim velikanima Zagrebačke škole crtanog filma poznate širom svijeta. Tako će Darku kasnije scenarij za crtani film „Posljednji valcer u starom mlinu“ napisati niko drugi do oskarovac Dušan Vukotić.
   

Darko Kreč se, kako u stripu tako i na crtanom filmu, stilski opredjeljuje Disneyevom stilu crtanja, kao i francusko-belgijskoj školi karikaturalnog stripa, a oba stila svojim crtačkim umijećem dovodi do savršenstva bez iole plagijata u svojim radovima. Darko se naprosto razbacuje svojim talentom, stvara stripove za dječije i školske časopise proizvodi crtane filmove, crta ilustracije, slikovnice; postaje pravom tvornicom čarolije za djecu, stvaralački tih bez velike medijske halabuke poigrava se ljevoruko olovkom (crta lijevom rukom a piše desnom), stvara mnoge likove a među njima valja istaći Boduljka i Žbuniku za koje scenarij piše pjesnikinja Jadranka Čupčić Bandov, strip junake koji zabavljaju učenike osnovnih škola, a i starije.

Darku će kasnije scenarij za crtani film „Posljednji valcer u starom mlinu“ napisati niko drugi do oskarovac Dušan Vukotić

Upravo ti likovi odišu Disneyevskom školom crtanja, od likova pa do ambijenta u kojemu se odvijaju avanture ovo dvoje strip junaka. Darko je originalan, drži se Disneyevog stila, ali nikako, kao što je to slučaj kod mnogih, ne plagira najvećeg tvorca dječije mašte, strvara svoj svijet stripa i crtanog filma, osobinom vrhunskog majstora savršeno vlada planovima, rakursom, kadriranjem i kompozicijom. Darko Kreč svojom lijevom rukom stvara ono za što je veliki Goethe rekao – umjetnost koja se gleda, u njoj uživa a ne objašnjava.
    

Ovih dana završio je jedan desetominutni crtani film i odmah se bacio na realizaciju stripa Sonky i Cinco – mačka zvana Hana, za kojeg je scenario napisao trenutno najplodonosniji i ponajbolji strip scenarista Milko Peko, a kako nam je Darko rekao, to je zajednički dug djetinjstvu. Strip je predviđen da ima 44 nastavka i rađen je, kako Darko voli reći u Disneyevskoj maniri. Strip obiluje mnoštvom likova što je popriličan crtački teret za svakog strip crtača, ali za majstora kakav je Darko Kreč, to će biti još veći crtački izazov, posebno što se radnja dešava na dva popuno različita mjesta – malom selu i velikom gradu. Postoje velike mogućnosti da se ovo strip remek djelo pojavi i u Bosni i Hercegovini.
    

Pored toga što je vrhunski majstor stripa i crtanog filma, Darko je i veliki kolekcionar strip izdanja, gotovo da nema izdanja s prostora bivše Jugoslavije a da ga nema u svojoj kolekciji, pa tako i prva BeHa strip izdanja „Tobijeve novine“, Strip magazin“, „Strip art“, „SAZ“, izdanja koja su izlazila  početkom 70-tih godina proteklog stoljeća. Razgovarajući na temu o blagoj krizi strip izdavaštva na našim prostorima, složili smo se da je needuciranost novinara o svijetu stripa glavni krivac tome, jer su se svi usmjerili na Alana Forda, Zagora, Teksa Vilera – uglavnom ka industrijskom stripu koji nema veze sa strip umjetnošću.

Ovih dana završio je jedan desetominutni crtani film i odmah se bacio na realizaciju stripa Sonky i Cinco – mačka zvana Hana, za kojeg je scenario napisao trenutno najplodonosniji i ponajbolji strip scenarista Milko Peko

Takva vrsta strip produkcije potencijalnom čitaocu pruža zadovoljstrvo zabave i šarenila, a ne navodi ga na razmišljanje i zanimanje za strip kao umjetnost. To sve skupa utiče i na malu ili nikakvu strip produkciju. Mladi autori opterećeni su upravo industrijskim stripom, klasičnim kičom, sanjaju o Marvelu, a Marvel je, ustvari, s nekoliko svojih strip junaka isto ono što su Zagor, Teks i slični industrijski strip junaci i po svijetu Marvelovi „agenti“ love jeftinu crtačku radnu snagu kojoj ne zabranjuju da plagiraju izvorne autore pojedinih strip junaka iz Marvela, što mnogim mladim crtačima postaje plafon crtačkog znanja i tu se gube za sva vremena i nikada ne dosegnu do svog vlastitog originalnog stila crtanja.

Inače uvijek je sa olovkom, blokom za crtanje i u svakoj prilici svojom lijevom rukom skicira buduće likove kojima će uveseljavati, ponajprije mlade, a i odrasle kojih je sve veći broj da pokazuju interes za strip kao pravu umjetnost, umjetnost koja se gleda i u njoj u živa a ne objašnjava, kako to reče veliki Goethe

Međutim, i pored takvog neartikulisanog autorskog stanja, u posljednje vrijeme se budi interes za strip, u regiji se pojavljuju dugo zaboravljene strip revije koje na kioscima imaju izuzetan prolaz, i interes za pravu strip umjetnost se, pored svih nabrojanih problema, polako ali sigurno budi.
    

Učestvovao je Darko na mnogim festivalima crtanog filma, tako i na našem festivalu animiranog filma NAFF u Neumu. Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada a za jedan svoj crtić s posebnim zadovoljstvom priča. Naime, njegov crtani film „Kućica u krošnji“ jedva je ušao u konkurenciju za Dane hrvatskog filma. Bio je drugi najlošije ocijenjeni film, a novinska kritika mu također nije bila naklonjena. No taj nemar i proizvoljnost ispravili su stranci. Desilo se pravo čudo – film je nedugo zatim pozvan u službenu konkurenciju u Laipzig, a nakon toga su uslijedili pozivi u Rio, Badalonu, na tri festivala u Iranu, pet u Njemačkoj i uz te pozive osvojio je nekoliko nagrada.

 
Onda se dešava još jedno čudo sa filmom „Kućica u krošnji“. U Hrvatskoj nije prihvaćen kao edukacijski film za školsku djecu jer je previše „misaon“ dok su ga Španci otkupili upravo u tu svrhu.
    

Pored svih obaveza prema radu na stripu i crtanom filmu, Darko Kreč je izvanredni profesor na Odjelu za animirani film i nove medije, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, iz predmeta Uvod u animaciju i Klasična animacija.

Inače uvijek je sa olovkom, blokom za crtanje i u svakoj prilici svojom lijevom rukom skicira buduće likove kojima će uveseljavati, ponajprije mlade, a i odrasle kojih je sve veći broj da pokazuju interes za strip kao pravu umjetnost, umjetnost koja se gleda i u njoj u živa a ne objašnjava, kako to reče veliki Goethe.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)