"U eksplozivnom poglavlju svojih memoara, bivši premijer ponovo otvara svađu koja je 16 godina izjedala njegovu stranku, s divljim napadom na svog očajnog nasljednika", piše Tajms.

Gardijan piše da ti odnosi ljubavi i mržnje počinju 1994. godine kada Toni Bler odlučuje da bude kandidat za vođenje stranke, prije smrti lidera Laburističke stanke Džona Smita.

Toni Bler u svojoj knjizi otkriva da su "konstantni pritisci Gordona Brauna bili iscrpljujući".

Povjerava se da je razmišljao da se riješi svog ministra finansija, ali da je odustao jer bi to "ozbiljno destabiliziralo" vladu, također i zato što je, uprkos svemu, ubijeđen da je Gordon Braun "najbolji ministar finansija za zemlju".

Bler smatra da je Braunov mandat na čelu vlade bio "katastrofa".

On opisuje Brauna kao "briljantnog", alli i "očajnog" i "teškog". Nabraja mane i kvalitete svog nasljednika: "Politička kalkulacija, da. Politički osjećaji, ne. Analitička inteligencija, apsolutno. Emocionalna inteligencija, nikako".

Toni Bler piše u jednom odlomku da je duboko ožalošćen zbog poginulih u ratu u Iraku, ali smatra da je bilo ispravno svrgnuti Sadama Huseina.

"Duboko sam ožalošćen zbog prerano izgubljenih života, zbog porodica čija je bol još teža zbog kontroverznih razloga koji su doveli do smrti njihovih bližnjih", piše Bler.

(FENA, BLIN/md)