Piše: Đorđe Krajišnik

Postapokaliptično bosanskohercegovačko društvo postalo je raj za mnoge pošasti koje bi se, iz današnje perspektive gledano, mogle uvrstiti u ono što je Borges nekada imenovao kao sveopštu istoriju beščašća. Jeste da je ovaj veliki pisac u svojoj knjizi govorio o gusarima, prostitutkama, sitnim kriminalcima i sličnom, ali kada bismo sve to transponvali u našu stvarnost pa uz to dodali, a u stilu kako je to svojevremeno radio Danilo Kiš polemizirajući svojim romanom "Grobnica za Borisa Davidoviča" sa ovom  Borgesovom knjigom, i protekle ratne strahote, zločine, logore, nacionalizam, kriminalizirane političare i mnoge druge nedaće, dobili bismo sliku naše stvarnosti zaista kao jednog sveopšteg društva beščašća, a u budućnosti kada bi se osvrtali na ono što je ostalo iza nas, naravno pod uslovom da ova zemlja jednog dana konačno krene naprijed, kao jedne sveopšte istorije beščašća. Dakle, tako posmatrana poratna bh. zbilja jeste utočište za sve ono što je nakaradno i rugobno, te kao takva predstavlja jako plodno tlo za razvoj klica zala iz svih devet paklenih krugova, pa na kraju i one najstrašnije, klice fašizma.

Jakim revizionističkim strujanjima početkom devedestih godina prošlog vijeka, utemeljenjem novih nacionalnih osjećanja na starim mitovima, odbacivanjem kao crvenih i neprijateljskih komunističih tekovina, te kanonizacijom i ponovnim stavljanjem u centar pažnje onih u prošlom sistemu označenih kao domaćih izdajnika, došlo se do jednog haotičnog stanja. Tačnije, dobro isplaniranim radom na nacionalnom pamćenju, koji će na kraju za posljedice imati rat i stravične zločine, stvoreni su uslovi da fašizam poražen u Drugom svjetskom ratu ponovo stupi na scenu. Po završetku rata na ovim prostorima počinje se u još većoj mjeri veličati ideologija zla iz Drugog svjetskog rata, te od prvih poslijeratnih godina započinje masovna rehabilitacija fašista iz tog perioda. Oni se kanonizuju i proglašavaju nacionalnim herojima, koji su, a po tumačenju njihovih kanonizatora, bili nepravedno satanizovani i osuđivani tokom komunističke vladavine, te su sada napokon oslobođeni jarma istorije koji im je neopravdano bio nametnut.

Sam sistem obrazovanja i njegovo svođenje samo na ono što je nacionalno uzorno, a pri tome isključivanjem svega onoga što ima dodira sa drugim i drugačijim, a sve to u atmosferi koja je opisana u gornjim pasusima, doveo je do proizvodnje prototipnih mladih umova koji u sebi nose usađenu klicu isključivog nacionalnog ponosa, koji poništava sve nacionalno neprihvatljivo i u mnogim slučajevima prelazi u ekstremne okvire. A to i ne treba da nas čudi kada imamo saznanja da se u pojedinim udžbenicima istorije za osnovnu školu navode, kao relevantni, podaci da su u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima djelovala dva antifašistička pokreta, jedan na čelu sa Josipom Brozom Titom, drugi na čelu sa Dražom Mihajlovićem!

Razlog ovog našeg podsjećanja na modele pomoću kojih se konstruisalo ratno ludilo na ovim prostorima, te na uticaj takvih modela na postratno formiranje svijesti, posebno kod generacija koje i ne pamte rat,  jeste sve češća pojava fašističkih, neonacističkih, i drugih, ideja kao vodilja kod velikog broja mladih ljudi u našoj zemlji. Naime, posredstvom interneta, kao jako pogodnog medija za širenje kolektivne (ne)svijesti, sve se više u našem javnom prostoru oglašavaju grupe koje pozivaju na fašistička i neonacistička udruživanja i djelovanja. Tragikomično je i apsurdno kada se dođe do saznanja da se kao članovi ovakvih grupa pojavljuju, ujedinjeno, pripadnici sva tri bosanskohercegovačka naroda. Fašistička misao, dakle, ujedinjuje mlade Bošnjake, Hrvate i Srbe. Što pokazuje da je u ovoj zemlji normalno sve ono što u svakom civiliziranom društvu ni u kojem slučaju ne bi moglo biti normalno. No to je potpuno logično kada se sagleda cjelokupna atmosfera koja vlada na našoj političko-društveno-medijskoj pozornici. Kompletan naš državni aparat koncipiran je tako da stvara stanje opšte pometnje i haosa kako bi na taj način u svakom trenutku imao kontrolu, te kako bi mu bilo omogućeno da pomoću nacionalističkih klauzula obezbjeđuje sebi vrijeme za nove manipulacije. Stoga, sasvim je logično da se u takvim uslovima mladi ljudi ne okreću i udružuju u onome što je zdravo i što doprinosi izgradnji jednog boljeg društva, već naprotiv okreću se bolesnom, te se kod njih javljaju nagoni za rušenjem i razaranjem svih civilizacijskih tekovina, i to uz pomoć najstrašnijeg oružja, koje je u prošlosti odnijelo milione života.

Tako se nedavno na internet prostoru BiH ukazao sajt koji nosi naziv Bosanski pokret nacionalnog ponosa. Pokret je osnovan od strane mladih Bošnjaka, a temelji se na Hitlerovim nacističkim idejama, oslanjajući se pri tome posebno na tradiciju Handžar divizije. Osnivači ovog pokreta, ili pokretači ove internet stranice, u svojim programskim tekstovima insistiraju na BiH kao bošnjačkoj državi uz tvrdnje o rasnoj superiornosti Bošnjaka nad drugim narodima. Za  najveće neprijatelje Bošnjaka oni su proglasili Jevreje, Rome, četnike, hrvatske separatiste, Tita i komuniste, homoseksualce i crnce.

Pojava jednog ovakvog pokreta i to osnovanog od strane Bošnjaka jeste zaista zaprepašćujuća. Imajući na umu da Bošnjaci nose iskustvo stravičnog zločin počinjenog nad njima u proteklom ratu, nevjerovatno je da su pripadnici tog naroda spremni i pomisliti na nešto ovako. A to nam, na žalost, samo pokazuje da Bošnjaci kao narod nisu ništa naučili iz istorijskih grešaka Hrvata i Srba i njihovog djelovanja unutar pokreta koji su bili vođeni fašističkom mišlju. Međutim, kada malo bolje razmislimo pojava jedne ovakve grupe je i sasvim prirodan ishod politike koju vode nacionalne stranke ovog naroda uz potporu IZ BiH. Neprestana upotreba viktimološkog diskursa, te na žalost sve učestalija pojava trgovine genocidom zarad ostvarivanja ličnih ciljeva političkih moćnika, dovodi do  izgradnje Bošnjačke nacionalne svijesti na žrtvenim temeljima . A jako je dobro poznato da takvi modeli kreiranja nacionalne svijesti vode u zastranjivanje jednog naroda, što obično, a što se kroz istoriju i potvrdilo na ovim prostorima, vodi novim genocidima i stravičnim zločinima u nekim budućim ratovima. (BLIN)