Nakon nedavne promocije knjige „Kobne godine” autora Branka Mikulića uslijedila je reakcija njegovih unuka, nosioca autorskih prava, koji nikada nisu potpisali saglasnost za izdavanje ovog djela iz vrlo jasnog razloga - jer sam autor nije želio da ovaj njegov rukopis ikada bude izdat. Čitav slučaj rasplet će doživjeti na sudu, a tim povodom prenosimo saopštenje iz advokatske kancelarije Dragana Mićunovića, advokata koji u ovom sporu zastupa unuke Marina i Wanea Mikulića:     

U ime mojih klijenata, Marina i Wanea Mikulića, ovlašten sam da se obratim javnosti i iznesem njihov stav povodom izdavanja knjige „Kobne godine” Branka Mikulića, čija je promocija održana 22. 11. 2016. godine u Sarajevu. Izdavači knjige su Hrvatsko narodno vijeće u Bosni i Hercegovini, Srpsko građansko vijeće Pokret za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, dok je kao izdavač naveden Marinko Pejić, a kao suizdavači Adil Kulenović, Miladin Vidaković i Nedžad Mulabegović. Lekturu i kolekturu uradio je Željko Ivanković.

Tokom pomenute promocije knjiga je prodavana i tako postala dostupna javnosti.

Razlozi iz kojih je izdavanje knjige problematično za moje klijente su sljedeći:

Moji klijenti su unuci Branka Mikulića, koji je umro 1994. godine i djeca Brankovog sina Rodoljuba, umrlog 2006. godine, koji je prije svoje smrti, svojoj djeci, iznio jasnu i nedvosmislenu želju Branka Mikulića da se tekst „Kobne godine” ne objavljuje.

Osim njihovih riječi, kojima se može ili ne mora vjerovati, istinu da porodica Branka Mikulića nije željela objavu djela, potvrđuje i činjenica da ni Brankova supruga Rajka, umrla 2005. godine, a ni djeca, sin Rodoljub i kćerka Planinka, umrla 2000. godine, nisu objavili pomenutu knjigu iako su imali mnogo prilika i vremena da to urade.

Ta činjenica i jasno izražena porodična želja - nalog njihovog djeda i oca, razlog je zašto su se moji klijenti protivili izdavanju pomenute knjige.

Moji klijenti posjeduju original djela, pisan rukom Branka Mikulića, i primjerak kucan mašinom na kome su rukom dopisane primjedbe Branka Mikulića. Iz tog razloga, posebno je pitanje šta su izdavači izdali.

Uz saglasnost Branka Mikulića i za vrijeme njegovog života, jedan primjerak knjige je dat na čitanje Janezu Zemljariću, radi davanja mišljenja i bez prava da ga daje trećim licima. Taj primjerak je nakon smrti Branka Mikulića na nepoznat način došao u Sarajevo i posjeduju ga treća lica bez saglasnosti porodice.

Taj primjerak je štampan i izdat od strane četiri izdavača.

Moji klijenti su 2014. godine, nakon objave intervjua sa Željkom Ivankovićem na portalu autograf.hr., saznali da će knjiga njihovog djeda, pod nazivom „Kobne godine”, biti štampana. Marin Mikulić je e-mailom kontaktirao Željka Ivankovića sa zahtjevom da se knjiga ne izdaje, ali je odgovor bio da je to stvar izdavača. To je i bio razlog da opunomoće advokata da ih zastupa kako bi se zaustavilo izdavanje pomenute knjige.

Opunomoćeni advokat je u nekoliko navrata kontaktirao izdavače pokušavajući im objasniti ljudsku stranu problema kao i pravnu nemogućnost da se bez saglasnosti Marina i Wanea izda djelo. Nažalost, svi pokušaji da se spor riješi mirnim putem ostali su bez rezultata. Ilustracije radi, a u cilju rješavanja autorskih prava, opunomoćeni advokat je Hrvatskom narodnom vijeću, kao prvom izdavaču, uputio pismo sa zahtjevom da se očituju na osnovu kojih pravnih dokumenata oni namjeravaju da izdaju knjigu.

Odgovor je za moje klijente bio iznenađujući, pa ga zato i citiramo:

„Vezano za Vaš zahtjev da Vam dostavimo dokumentne na osnovu kojih izdajemo knjigu „Kobne godine” autora Branka Mikulića, obavještavamo Vas da su predstavnici četiri udruge (HNV BIH, SGV PR BIH, KRUG 99, VKBI), zauzeli stajalište da se tražena dokumentacija ne dostavlja".

Opunomoćeni advokat je preko Federalne uprave za inspekcijske poslove ishodio da se donese rješenje kojim se zabranjuje štampanje knjige dok se ne riješe autorska prava i o tome obavijesti Inspekcija. Ni izdavač a ni štampar ne poštuju nalog inspekcije pa dolazi do izdavanja djela i promocije.

Po mišljenju mojih klijenata dvije stvari su veoma bitne:

Prva - da se nije poštovao stav dva od tri unuka Branka Mikulića, a koji se zasnivao na stavu umrlih predaka porodice (Branka, supruge i djece) da se knjiga ne objavljuje.

Druga - da je samo izdavanje djela učinjeno suprotno Zakonu o autorskim i srodnim pravima u BiH, jer je Zakon jasno predvidio da se izdavanje knjige može izvršiti isključivo po odobrenju autora ili drugog nosioca autorskih prava.

Moji klijenti znaju da odobrenje za izdavanje djela nije dao autor Branko Mikulić, saglasnost za izdavanje djela nisu dali ni moji klijenti, a za izdavanje djela je bila neophodna i njihova saglasnost.

Moji klijenti su neformalno saznali da je odobrenje za izdavanje djela dala njihova rodica Nastja, kćerka Planinke Mikulić. Iz kojih razloga je ona to učinila to je njena stvar u koju moji klijenti neće da ulaze.

Ukoliko se izdavači pozivaju da je djelo izdano na osnovu Nastjine dozvole time su je izdavači proglasili kao jedinog nosioca autorskih prava iza umrlih (djeda, bake, oca, druga dva nasljednika i Nastjine majke). Izdavači su sebi pravno neosnovano uzeli nadležnost koja im po zakonu ne pripada, tj. da vode ostavinski postupak i određuju ko i u kom obimu nasljeđuje autorska prava.

Kako je uprkos svemu knjiga štampana, mojim klijentima nije ostalo ništa drugo nego da zaštitu svojih prava ostvare sudskim putem. Moji klijenti se nadaju da će izdavači, napokon, morati sudskim organima dostaviti pravni dokument na osnovu kojih su izdavači izdali djelo, a pravosudni organi će odlučiti da li je ili ne povrijeđeno pravo mojih klijenata ili je čak činom izdavanja djela počinjeno krivično djelo.

Moji klijenti poštuju stav i mišljenje izdavača da bi bilo korisno da se izda pomenuta knjiga jer sadrži mišljenje autora o kobnim godinama u regionu. Ali, izdavanje nekog djela, bez obzira što je po nečijem mišljenju to neophodno i dobro, ne može se obaviti mimo zakona i bez saglasnosti porodice.

U Bosni i Hercegovini uvijek se poštovala posljednja volja ljudi. Moji klijenti smatraju da uopšte nisu u poziciji da raspravljaju o davanju saglasnosti za izdavanje autorskog djela. Oni žele i moraju da poštuju posljednju želju djeda i oca i na tome će ustrajati.

Nadležni sudovi će na osnovu propisa BiH odlučuti o tome ko griješi u ovom slučaju. Ukoliko su to izdavači moji klijenti će tražiti odgovornost i sankcionisanje odgovornih fizičkih lica, te njihovo kažnjavanje bez mogućnosti da se ta lica kriju iza udruga ili viših interesa. Moji klijenti neće tražiti naknadu štete jer ih bilo kakva novčana naknada ne interesuje.

S poštovanjem!

Wane Mikulić
Marin Mikulić

zastupani po advokatu Draganu Mićunoviću

Sarajevo, 28.11.2016. godina

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)