U novom izdanju emisije INTERVIEW20, koja se emituje u programu BHT1, je gost bio Mladen Grujičić, novoizabrani načelnik Opštine Srebrenica.

U otvorenom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo na samom početku emisije Mladen Grujičić govorio je o tome kako vidi razvoj opštine Srebrenica u svom mandatu:

„Prije svega, ono što je moj cilj jeste da na samom početku pokažemo da želimo pokazati ovom gradu, odnosno ovim građanima i to zaista sa jednom ogromnom iskrenošću, a to da se manifestuje kroz formiranje jednog tima multietničkog odnosno skupštinske većine koja će biti sastavljena iz reda Bošnjaka i iz reda Srba, kako bi mogli donositi odluke što kvalitetnije za sve građane Srebrenice, bez obzira na nacionalnost. Ono što je najpotrebnije Srebrenici jeste ekonomski razvoj, na tome ćemo potencirati. Ima projekata koji su u fazi izrade, ima projekata koji će naredne godine startovati sa izvođenjem, a ima i onih projekata u najavi koji će se realizvoati za vrijeme madata kako vrijeme bude dozvoljavalo i prilike u Srebrenici.“

O tome što je danas za Sreberenicu najvažnije, načelnik Opštine Mladen Grujičić je kazao:

„Najvažnije je riješiti ekonomska pitanja, obezbijediti ovom stanovništvu koje je ovdje da tu i ostane,  a to se jedino može kroz otvaranje novih radnih mjesta. ovdje djeluje 67 preduzeća i to je aktuelan podatak, i pored toga što ovdje živi mali broj ljudi, vidite da je to nedovoljno, ali iz razloga jer je u Srebrenici zaposleno više ljudi sa strane, nego samih Srebreničana. Uglavnom se ljudi zapošljavaju više iz okolnih opština nego iz same Srebrenice. Pokušat ćemo da to mijenjamo, razgovarao sam sa predstavnicima firme Alma Ras koji imaju potencijala i plan da proširi svoje kapacitete za duplo zaposlenje radnika. Planiraju da prave halu u Potočarima i već sam sada krenuo da razmatram sve mogućnosti da im pomognemo u njihovom projektu, kako bi oni zaposlili što više Srebreničana, mada su oni izrazili problem da nema toliko radnika koji bi radili iz Srebrenice za Alma Ras, a koji su njima potrebni, jednostavno nekad se i u stanovništvu bira posao, iako posla nema.“

Mladen Grujičić otvoreno odgovara na pitanje kako stvarati zdrav ambijent u Srebrenici, kako bi investitori došli na područje ove opštine:

„Biće to teško jer je ovaj teren u tom smislu zapušten i biće potrebno dosta vremena da dođu generacije onih ljudi koji razmišljaju o budućnosti Srebrenice i koji zaista žele da pomognu samoj Srebrenici. Stvorena je takva slika u medijima, ali na terenu je drugačija slika, ja sam optimista i smatram da je to moguće izvesti, da povjerenje među građanima Srebrenice, bez obzira na nacionalnost se popne na višu stepenicu. Odnos između običnih građana Srebrenice je prijateljski i najbolje oličenje toga je škola, ja sam prosvjetni radnik i radio sam u školi, moje odjeljenje je malo odjeljenje od 10 učenika, sve manje i manje učenika imamo u srednjoj školi. Od tih 10 učenika je 8 Bošnjaka i 2 Srbina i oni funkcionišu, bilo je odjeljenja gdje je približno broj jednak, oni se druže i nikada se nije desio nijedan ekces na nacionalnoj osnovi i to je najbolja slika Srebrenice, tamo gdje se politika ne umiješa, a kada se politika umiješa tada dolazi do raznih problema i to je opet samo  jedna određena grupa ljudi koja to zagovara i kojoj je to u interesu.“

U emisiji Interview20 Mladen Grujičić govori o uzajamnom povjerenju na ovom području, ali i o tome kakav će on primjer kao načelnik Srebrenice dati građanima opštine Srebrenica:

„Trebamo vratiti povjerenje jedni u druge, jer ovdje svako u svakog sumnja, bez obzira da li je to Srbin u Srbina ili Srbin u Bošnjaka i Bošnja u Bošnjaka. Ovdje je izgubljeno povjerenje u čovjeka, niko nikome ne vjeruje.  Ja sam optimista da ovdje može mnogo toga da se popravi i jedino možemo krenuti naprijed ako dešavanja u prošlosti ostavimo institucijama da se bave, a mi koji ovdje živimo da se bavimo živim ljudima. Moramo se okrenuti budućnosti da bi naša djeca bolje živjela. Ja ću svojim primjerom učiniti sve ono što niko nije učinio. Rekao sam da mi neće biti problem i zaista poštujem žrtve koje su se desile na prostoru opštine Srebrenica i cijele BiH, nije ništa ova žrtva vrijednija od one u Sarajevu, Banja Luci ili bilo gdje u svijetu i poštujem sve te žrtve i njihove porodice, ali ne mogu da poštujem  politizaciju ili manipulaciju žrtvama ili njihovim porodicama. Spreman sam posjetiti Potočare, to Srbi odavde nisu imali priliku raditi. Znam da možda neću naići na dobre reakcije iz reda srpskog naroda, ali ja kao prvi čovjek opštine ne mogu da se osvrćem na to šta će neko da kaže, nego jednostavno radim ono što smatram da treba da radi svako, da bi bilo bolje ovoj sredini. Mnogo bi bilo drugačije da je to bila praksa i u prethodnom periodu, da su i Bošnjaci išli na stratišta Srba i obratno, onda bi to za 17 godina bila totalno drugačija priča, ali se namjerno to održavalo tako da to ne bude dobro. Ja ću svojim radom i gestovima biti primjer, prije svega zbog ugleda same opštine, a onda i građana Srebrenice, jer oni su zaslužili da ih predstavlja neko ko poštuje i druge, ko želi da sarađuje i mislim da neće biti problema ukoliko se ne pojave oni koji žele da ovdje bude loše, a mislim da će biti takvih mnogo.“

Na direktan upit urednice Prašović Gadžo da li je  spreman da zajedno odu u Memorijalni centar Srebrenica u Potočare, Grujičić je odgovorio:

„Nije to nikakvo ograđivanje, ni bježanje od toga, ali mislim da nisam poželjan i ne mogu banuti dole ako nisam prihvaćen od Udruženja Majke Srebrenice, ako one ne žele da me vide dole ja zaista ne bih želio učiniti ništa što će izazvati nečiji revolt. Kada budem pozvan, ja ću se odazvati. U ovom trenutku to zaista ne želim.“

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve genocida 11. juli 2017., bila je također jedna od tema emisije Interview20:

„Ja sam tu da pomognem tu organizaciju u svakom smislu i opština kao institucija također. Budžet ima predviđen za tu organizaciju, tako da ja neću biti nikakva smetnja. Više to neko drugi gleda kao problem, nego ja. I da imam mogućnost da zabranim nešto u toj organizaciji, ja to ne bih uradio. To mi ne smeta uopšte, ali u moralnim principima da niko nikog ne vrijeđa, kao što sutradan imamo obilježavanje srpskog stradanja i uvijek ću insistirati da se ne dešava nešto što bi uvrijedilo nekog drugog i tako sam se uvijek ponašao. Iz 11. jula moramo naučiti da smo mi na ovom području jedna kolateralna šteta, u svakom smislu, i poslije rata, mi smo ovdje samo jedni pijuni, koji su potrebni da održavaju neki ambijent na osnovu čega će neko drugi da se okoristi, da izvlači neke političke poene. Mislim da to nije iskrena žal za Srebrenicom, jer to nisu pokazali kada je u pitanju faktičko stanje na terenu. Kod nas ovdje se ništa ne mijenja 17 godina.“

Urednica Prašović Gadžo direktno je pitala Mladena Grujičića zašto je na društvenoj mreži napisao „idemo dalje“ nakon izricanja presude ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, ali i zašto se slikao sa kokardom, na što je odgovorio:

„Idemo dalje, život teče dalje, to je bila moja prva pomisao. Pratio sam suđenje Radovanu Karadžiću od početka do kraja. Kada se izricala presuda, kada je osuđen tako kako jeste, slikao sam i napisao „idemo dalje“, ali sam zaista tako i mislio, osuđen je još jedan Srbin, osuđeno je 100 Srba, 1000 Srba, život teče dalje. To što je srpski jezik dvosmislen i možete iz jedne rečenice na razne načine protumačiti ono što se kaže, to je nešto drugo. Sad idemo dalje u budućnost da što više radimo i gradimo. Te slike sa kokardom su privatne, kada ste student, kada posjetite određeno mejsto tako se i ponašate, ako ste bili u Guči, u takvom ambijentu su svi i onda se samo prilagodite takvoj situaciji. To što se tiče šajkače i kokarde, ja ne mogu biti četnik, a zavisi kakva je čija percepcija četnika. Ja na četnika gledam kao na vojnika Republike Srpske, vojnik Armije BiH, Crvene beretke, Zelene beretke, to su neke formacije koje su se tako zvale. Ja drugačiju percepciju prema četniku ne znam. Šajkaču nose srpska i bošnjačka djeca u Kulturno umjetničkom društvu Vasa Jovanović u Srebrenici, ja sam njih slikao i pitao da li su to sad četnici. To je srpska narodna nošnja, ne može kapa jedna da predstavlja čovjeka. Kokarda koju ja imam je kokarda vojske Kraljevine Jugoslavije, običan grba sa vijencem, krst i četiri slova S. Ja sam se slikao u privatnoj režiji pred kućom i tu sliku ja nemam u svojoj kolekciji, iznenadio sam se kada sam vidio tu sliku u medijima.“

U nastavku možete pogledati cijelu emisiju Interview20...

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)