Piše: Adnan HRAPOVIĆ

Strip umjetnost svoju prapovijest traži i nalazi od perioda pećinskog čovjeka  i pećinskih crteža (ponajprije cteži iz pećine Altamira), preko egipatskih piramida, religijskih crteža, u kršćanstvu i islamu,  a konkretna preteča se nalazi u njemačkom slikaru Wilhelmu Buschu (15. IV 1832. – 9. I 1908.) i njegovoj strip-slikovnici „Max i Moritz“, dok se prvim, pravim strip junakom, smatra „Žuti dječak“ („Yellow Kid“), američkog crtača Richarda F. Outcaulta (14. I 1863. – 25. IX 1928.), mada pojedinci smatraju da ima „stripova“ i prije „Žutog dječaka“, ali je strip „Žuti dječak“, kao dio novinarstva, novine i novinskog izdavaštva   početak stripa onakvog kakvog ga i danas imamo kao kontinuitet i nakon „Žutog dječaka“ koji je imao sve sastavnice potrebne stripu. Bez bilo kakve dileme može se smatrati prvim strip junakom i kao takav je ugrađen u povijest Devete umjetnosti.

Prvo objavljivanje „Žutog dječaka“ deslio se u nedjelju 5. V 1895. godine u njujorškim novinama „New York World“. Od tog trenutka u novinskoj industriji više ništa nije bilo isto, krenulo je ludilo...

Prvo objavljivanje „Žutog dječaka“ deslio se u nedjelju 5. V 1895. godine u njujorškim novinama „New York World“. Od tog trenutka u novinskoj industriji više ništa nije bilo isto, krenulo je ludilo, nastali su pravi novinski ratovi između pojedinih, uglavnom vodećih, novinskih magnata u SAD, a sve zbog nečega novog – stripa koji se  bukvalno od samog početka pa sve do danas u Americi gutao. Od prvog momenta objavljivanja stripova po američkim novinama, kasnije i časopisima, stvarala se kultura čitanja i poštivanja novonastale umjetnosti, kasnije i rangirane kao Devete umjetnosti. Vremenom su gotovo sve novine počele objavljivati stripove različitih kvaliteta i tema, a kako vrijeme odmiče počinju izlaziti i posebne sveske sa strip sadržajem i novim strip junacima, što se vremenom prenijelo i u Europu, pa tako i na prostore bivše Jugoslavije.

Strip izdavaštvo u Bosni i Hercegovini, na žalost, počinje poprilično kasno u odnosu na sve bivše republike ondašnje SFR Jugoslavije. Dok  se  skoro u svim republikama, naročito u Hrvatskoj i Srbiji, sa strip izdavaštvom krenulo snažno od sredine 50-tih i tokom cijelog desetljeća 60-tih godina proteklog stoljeća, u Bosni i Hercegovini nije postojalo niti jedno strip izdanje, a razlog tome je što u ondašnjoj SR Bosni i Hercegovini kod nadležnih za kulturu, umjetnost i izdavaštvo strip  nije baš uživao neki ugled, bolje reći smatrao se šundom i štetnim, ali, s druge strane, strip izdanja koja su dolazila iz Zagreba i Beograda imala su itekako veliki broj poklonika. Dnevne novine „Oslobođenje“ u to vrijeme objavljuju po jedan kaiš stripa Disneyevog „Švrće“, a pojavom „Malih novina“ u izdanju „Oslobođenja“, objavljuju se, gotovo stidljivo, nastavci stripova o „ Tarzanu“, „Tim Tajloru“, „Rastiju Rajliju“ i još neki stripovi, uglavnom strane produkcije.

 U ondašnjoj SR Bosni i Hercegovini kod nadležnih za kulturu, umjetnost i izdavaštvo strip  nije baš uživao neki ugled, bolje reći smatrao se šundom i štetnim, ali, s druge strane, strip izdanja koja su dolazila iz Zagreba i Beograda imala su itekako veliki broj poklonika

Tek 1970. godine Bosna i Hercegovina dobila je prvo strip izdanje Tobijeve novine, koje pokreće grupa mladih iz Sarajeva: Ahmed Hrapović, Suad Kurbegović, Ibrahim Uštović, Husno Hrelja, Jasenka Bukurević i Nadija Buturović i bilo je to prvo neovisno izdanje u Jugoslaviji i BiH. To izdanje se tretiralo kao privatni časopis i, s obzirom na vrijeme u kojemu je izlazilo, kao takvo nije imalo izgleda da opstane dugo. Štampano je 10 brojeva s početnim tiražom od 12000 primjeraka, da bi vremenom tiraž porastao na 35000 primjeraka i s tim tiražom Tobijeve novine su se svrstale u snažnu i oštru konkurenciju svim ostalim strip izdanjima s područja cijele Jugoslavije. Uslijedili su nekorektni odnosi pojedinih distributera i prodavača štampe koji su svi bili vezani uz neku od izdavačkih kuća, a tajna uspjeha tog prvog bh. strip izdanja bila je u tome što se dobrim dijelom okrenula domaćim autorima, redovno su se objavljivale priče o tvorcima stripa, uglavnom domaćim, objavljivali su se crteži neafirmiranih autora i to je bio pun pogodak.

Mnogi se i danas sjećaju tih dana kada su im, kao mladim neafirmiranim autorima, Tobijeve novine objavljivale prve radove i odredila im profesiju za cijeli život. U to vrijeme strip izdanja su imala snažan uticaj na svoje čitateljstvo, posebno ona izdanja koja su uistinu bila u vrhu s kvalitetom

Mnogi od njih će kasnije ostati cijeli život u stripu, neki kao uspješni strip crtači, a neki kao teoretičari stripa. Mnogi se i danas sjećaju tih dana kada su im, kao mladim neafirmiranim autorima, Tobijeve novine objavljivale prve radove i odredila im profesiju za cijeli život. U to vrijeme strip izdanja su imala snažan uticaj na svoje čitateljstvo, posebno ona izdanja koja su uistinu bila u vrhu s kvalitetom. Svojevremeno se veliki bosanskohercegovački književnik, Nedžad Ibrišimović, povjerio autoru ovog teksta da mu je strip časopis, Plavi vjesnik iz Zagreba, odredio profesiju – objavio mu je jednu priču na svojim stranicama i taj momenat je od Ibrišimovića stvorio književnika, a kiparstvo, koje je završio na Primjenjenoj školi u Sarajevu, postalo je sporedna djelatnost, da bi pisana riječ u potpunosti ovladala ovim velikim književnikom.
    

Tobijeve novine pojavile su se u standardnom A – 4 formatu, s kolor naslovnicom i kolor zadjom stranicom, dok je knjižni blok  bio štampan u jednoj boji. Od početka objavljivani su stripovi „Povratak Starog Mačka“ crtača Andrije Maurovića i scenariste zagrebačkog novinara Rudija Aljinovića, zatim „Nasrudin Hodža“ francuske produkcije, „Rory Macuff“, „Brod duhova“, „Džoni Panter“, „Osvajači Venere“, „Dvostruka igra“ i „Duško Dugouško“ – svi redom iz engleske škole stripa. Uz njjih objavljena je i jedna epizoda „Tarzana“ crtača Johna Celarda, „Džed Sakson“ Kena Balda oba američke produkcije i po prvi put u Bosni i Hercegovini Tex Willer iz poznate Bonellijeve tvornice stripova, a od  domaćih autora objavljeni su još stripovi „Bomboniko“ srbijanskog strip crtača Brane Nikolića iz Valjeva, zatim „Tajanstveni vitez“ beogradskog autora, akademskog slikara Pere Radičevića, a posebno mjesto je posvećeno tada mladom crtaču Muharemu Tursunoviću iz Tuzle, koji pravi stripove na temu antifašizma, a na stil mu, bilo je vidljivo, utiču strip crtač Andrija Maurović i slikar Ismet Mujezinović.

Valja napomenuti da je 12. II 1970. godine, uporedo s pripremama oko Tobijevih novina, u Sarajevu osnovano i prvo strip udruženje na području bivše Jugoslavije, puni naziv udruženja je bio Strip udruženje „Walt Disney“. Osnivači su bili pokretači Tobijevih novine. U vrijeme priprema Tobijevih novina, o čemu su ponešto znali sarajevski medijski radnici, pokretačima Tobijevih novina stigla je velikodušna ponuda ondašnjeg generalnog direktora Oslobođenja, Mirka Petrinića, da, umjesto samostalno, strip izdanje pokrenu u okviru Oslobođenja, ali mladalačka zanesenost i želja za neovisnošću uticalali su da se takva ponuda, mora se istaći, velikog ćovjeka i profesionalca, Mirka Petrinića odbije.

Nekako s pojavom, Tobijevih novina pojavljuje se, u izdanju Oslobođenja, Strip magazin, strip izdanje koje se sadržajno i ne može tretirati bosanskohercegovačkim izdanjem, budući je to bio ljubljanski strip časopis Zvitorepec preveden na ondašnji srpsko-hrvatski jezik. Urednik izdanja je bio dobroćudni novinar Oslobođenja Hazim Selimić, koji i nije bio upućen u strip, pa je vrlo često kontaktirao ekipu Tobijevih novina kako bi razriješio neke nepoznanice oko stripa. Kao takav, Strip magazin nije imao neku budućnost i vrlo brzo je ugašen.

Da nije bilo pohlepe od strane urednika Strip arta, da je bilo više ljubavi prema stripu a ne prema novcu, Strip art bi doživio duboku starost, jer je počeo kao najkvalitetnija strip revija u Jugoslaviji

Nakon Strip magazina Oslobođenje pokreće strip reviju Strip art sa stripovima strane produkcije, a od domaćih bio je zastupljen samo Jules Radilović Strip art uređuje Ervin Rustemagić i po ugledu na Tobijeve novine, pored izvrsnih stripova, objavljuje tekstove o autorima svjetske strip produkcije. Strip art je s prvim brojevima krenuo izvrsno, prvi broj se bukvalno rasprodao do posljednjeg primjerka, međitim vremenom, zbog ličnih interesa urednika, Strip art gubi dah, sve se manje prodaje, bukvalno jedva preživljava, ali izlazi redovno pošto je imao veoma jaku izdavačku kuću iza sebe.

Problem Strip arta je bio u tome što je urednik Strip arta od autora ili agencija najprije otkupljivao stripove za sebe lično, a onda ih prodavao Oslobođenju, odnosno Strip artu po daleko većoj cijeni čime je, pored plaće imao i dodatnu zaradu i uz to je stekao „prijateljstvo“ s mnogim svjetskim autorima stripa preko leđa Oslobođenja, čistom trgovinom i mešetarenjem, a prema stripu, odnosno Strip artu ponio se nemoralno. Tako su cijene pojedinih stripova dostizale vrtoglave cifre, prodaja je bivala sve lošija, gubici Oslobođenja ogromni i na kraju je došlo do neminovnog gašenja.

Da nije bilo pohlepe od strane urednika Strip arta, da je bilo više ljubavi prema stripu a ne prema novcu, Strip art bi doživio duboku starost, jer je počeo kao najkvalitetnija strip revija u Jugoslaviji. U međuvremenu je došlo i do problema na relaciji Strip art – Jules Radilović. Prema priči Julesa i Zdenke Radilović koju su ispričali potpisniku ovoga teksta, Strip art, odnosno urednik revije ih je znatno oštetio, što je dodatno optreretilo samu reviju. Uglavnom, Strip art je ponajprije ugasila gramzljivost za novcem, a, s druge strane, ono o čemu je brujala cijela Jugoslavija i što je bio dodatni faktor gašenju revije, jeste prepotentnost i drskost urednika Strip arta prema domaćim, posebno u to vrijeme neafirmiranim autorima, naročito prema autorima iz Bosne i Hercegovine, pa bi se moglo reći da je Strip art, mada BeHa. izdanje, više odmogao razvoju domaće strip produkcije, doslovno je gušio.

Nakon Tobijevih novina, ista ekipa pokreće Horizont 1973. godine, opet se pruža prilika mladim autorima, Horizont biva odlično prihvaćen kod ljubitelja stripa, ali raznim podmetanjima nije mogao da se suprotstavi i nije dugo izdržao.

Godine 1976., nakon Horizonta, pojavljuje se prvi bosanskohercegovački strip album Gavran u kojemu se objavljuje domaći kompletan strip „Konjanik“ autora Muharema Tursunovića. To je bilo kompletno domaće BeHa. izdanje, s vrlo kvalitetnim stripom, kako crtački tako i sadržajno na temu iz NOB-a. Nakon ovog izdanja, a prije pojave novog strip izdanja,  pojavljuje se još jedno izdanje – Mini strip. Bilo je to izdanje skromnog obima, autori dijelom strani i dijelom iz BiH.

Nakon tih pokušaja, Hrapović sa svojom ekipom, 1978. godine pokreće Sarajevski zabavnik SAZ. SAZ je bila skraćenica od prvih slova SArajevski Zabavnik. Nastala je opća ludnica u pozitivnom smislu. SAZ je veoma dobro prihvaćen kod ljubitelja stripa, tiraž je premašio tiraže svih revija u ondašnjoj Jugoslaviji, ali je kao takav na sebe navukao i mnogo neprijatelja, uglavnom iz izdavačkih kuća, u čemu je prednjačio već tada posrnuli Strip art, ali to daje još veću snagu ekipi okupljenoj oko SAZ-a, u kojoj su, pored Hrapovića bili Midhat Ajanović, veliki Tonči Bender, Zoran O. Milanović, Senad Avdić, Tonči Kulić, Mišo Milanović, Jadranko Jerković i na stotine vanjskih saradnika iz cijele Jugoslavije.

Uskoro se pokreće i vanredno izdanje SAZA – STRIP SAZ u formi strip sveske a objavljuje strip „Crna strijela“, španskog strip crtača Guillerma Sánchez Boixa. I to izdanje je odlično prihvaćeno kod čitalaca, a onda za tim izdanjem kreću još humoristički list Diogen koji također objavljuje po stranicu stripa, a zatim MAN STRIP, nazvan po skraćenici Maurović Andrija, a objavljivao je Maurovićevu „Gričku vješticu“. To izdanje je doseglo taj nivo popularnosti da je izlazilo dva puta sedmično što nikada do danas nije bilo zabilježeno ni u bivšoj Jugoslaviji ni u samostalnoj Bosni i Hercegovini.

Hrapović sa svojom ekipom, 1978. godine pokreće Sarajevski zabavnik SAZ. SAZ je bila skraćenica od prvih slova SArajevski Zabavnik. Nastala je opća ludnica u pozitivnom smislu

Takav uspjeh je bio neoprostiv pojedincima, pa SAZ jedne prilike biva skinut s mašina iz štamparije Oslobođenja, i to nakon što je počela štampa tog izdanja. Mada su svi uvjeti oko štampe SAZ-a bili dogovoreni i izvršena unaprijed uplata s ondašnjim direktorom štamparije Oslobođenje, bardom grafičke industrije u bivšoj Jugoslaviji i velikim čovjekom Perom Skertom, ipak su se našli pojedinci koji su zaustavili štampu te strip revije, pod izgovorom da se radi o privatnom izdanju i „orijentalnom“ ili „turskom“ nazivu. To nije bio stav ni izdavačke kuće Oslobođenje ni štamparije Oslobođenje, to je bio stav par pojedinaca koje je predvodio Zlatko Dizdarević. Tako je SAZ morao štampariju potražiti van BiH, ali i pored toga, pritisak je bio toliki da se sa izdavanjem tih nekoliko izdanja prekinulo.

SAZ, STRIP SAZ i MAN STRIP imali su zajedno tiraž oko 130.000 primjeraka, tiraž koji nisu imale sve strip revije zajedno u bivšoj Jugoslaviji i taj uspjeh tada nisu mogli oprostiti pojedinci. Pomogli su da se pogase pomenuta strip izdanja, ali nisu bili u mogućnosti, niti će biti, da ta izdanja izbace iz historije strip izdavaštva Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.

Strip revija s nekih 15-tak hiljada primjeraka početnog tiraža doseže tiraž od 35.000 primjeraka, a kao i prethodna izdanja SAZ i ostala, i to je izdanje tretirano kao privatno, opet je krenuo strahovit pritisak, ovoga puta iz Sarajeva preko Beograda, tako da se ta revija silom ugasila nakon trećeg broja i nakon dva vanredna broja West stripa u kojima su objavljivane epizode o Dejviju Kroketu

Nastala je određena pauza u izdavaštvu, a onda 1985. godine Hrapović s ekipom pokreće ABC STRIPA, reviju jugoslavenskog stripa. I to je bio pun pogodak, strip revija je prihvaćena od strane zaljubljenika u strip, posebno je plijenila hrabrošću da kompletan sadržaj posveti domaćim autorima, znanim i neznanim. Od prvog broja objavljuju se stripovi Vladimira Delača („Svemirko“), Andrije Maurovića i Rudija Aljinovića („Brod buntobnika“), Živorada Radivojevića („Žedna zemlja“), Mehmeda Džihića („Klica otpora“), Ratka Petrovića („Maršal Dover“) i mnoštvo tekstualnih materijala u kojima svoj doprinos daje i Veljko Krulčić iz Zagreba.

Strip revija s nekih 15-tak hiljada primjeraka početnog tiraža doseže tiraž od 35.000 primjeraka, a kao i prethodna izdanja SAZ i ostala, i to je izdanje tretirano kao privatno, opet je krenuo strahovit pritisak, ovoga puta iz Sarajeva preko Beograda, tako da se ta revija silom ugasila nakon trećeg broja i nakon dva vanredna broja West stripa u kojima su objavljivane epizode o Dejviju Kroketu. Tu je uglavnom bio kraj predratne strip izdavačke djelatnosti u Bosni i Hercegovini. Taj dio historije strip izdavaštva u BiH ima sve elemnte klasične strip epizode, radnju, zaplete i kraj koji to nije.
    

Nakon prestanka agresije na Bosnu i Hercegovinu bilo je pojedinih pokušaja da se pokrenu strip revije, ali ništa značajno nije učinjeno. Pojavili su se Comic strip Hrapovića i ekipe, Abc stripa, reprint prvog broja SAZ-a, ali zbog neuredne prodaje i nesigurne naplate nije se dalje išlo.

Posljednjih godina postoje pokušaji da se nešto obnovi u strip izdavaštvu, ali, na žalost, sve se svodi na industrijske stripove tipa „Teksa Vilera“, “Zagora“, a od prošle godine i nešto kvalitetnije s izdanjima Bosona, koju uređuje Alija Balta, i Abc stripa obje revije u izdanju Akademije stripa Sarajevo, no i to su sve pokušaji s malim tiražima, s prodajom preko striparnica, među kojima ima onih koje nikada ne plate preuzete tiraže.

Posljednji novi pokušaj je izdanje stripa „Valter brani Sarajevo“ autora Ahmeta Muminovića, u izdanju Agarthi Comicsa iz Sarajeva, međutim, sve je to malo u odnosu što se zaista treba učiniti kako bi se uistinu oživjelo strip izdavaštvo u Bosni i Hercegovini.

Trenutno se vrše pripreme za idavanje strip revije pod nazivom NOVI STRIP, u suradnji sa jednom dnevnom novinom. Zamišljeno je da strip revija ide jednom mjesečno uz novinu, a sveukupni kvalitet strip revije i siguran plasman kod ljubitelja stripa pobrinuli bi se organiziranom prodajom preko kioska, i kvalitetnim sadržajem koje bi obezbijedila Akademija stripa Sarajevo. Strip revija će biti regionalnog karaktera, sadržajno će obuhvatiti najveće svjetske tvorničare stripa, kao i autore iz regije već afirmirane kao i one koji tek dolaze. Ovakav način i pristup stripu i strip izdavaštvu garantira dug život i samoodrživost strip revije kakva je strip revija NOVI STRIP.

Po svemu sudeći da će strip revija NOVI STRIP biti presudni faktor u nastavku strip izdavaštva Bosne i Hercegovine.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)