Pobjeda Trumpa - kako i zašto?

Amerika sa ostatkom svijeta konačno može odahnuti. Donald Trump je 8. novembra o.g. u pobjedničkom obraćanju prihvatio (!) rezultate predsjedničkih izbora. Budimo realni, treba  odmah zaboraviti njegovu kandidatsku mantru o namještenim izborima, propraćenu online manevrima naoružanih bataljona njegovih pristaša u pričuvi, za slučaj da je ispalo drugačije. Kakogod, vrijeme će pokazati da li je post-izborna erupcija masovnih građanskih protesta širom SAD pod parolom 'Not My President' - bumerang ili samo zakašnjeli izraz podrške nesuđenoj, prvoj predsjednici SAD.  

Istina, sve do naprasnog ulaska šefa FBI Jamesa Comeya u predizborni ring u pet-do-dvanaest, Hillary Clinton je bila već viđena kao slijedeća nova/stara stanarka Bijele kuće - uključivo od strane zakletih protivnika, trumpoljuba i notornih pudlica - njihovih i naših. Unatoč preteškoj hipoteci bivše šefice State Departmenta sa nikad završenom email sagom, sjenima poginulih američkih diplomata u Bengaziu, te problematičnom Clinton Fondacijom, sve je izgledalo prevaziđeno i pobjednički zabetonirano. Naročito nakon manje-više iznuđene podrške njenog briljantnog demokratskog suparnika Bernie Sandersa, tog američkog Daniela Cohn Bendita, odnosno naše legende dr Zdravka Grebe (od koga su u hodu 'prepisivali' šezdesetosmaške slogane i ona i Trump).

Plus, sve je snažno začinjeno njenim neupitnim, nadmoćnim pobjedama u tri TV debate, uz poznate prijetnje njenog rivala -  uživo.

Ali, šta je tu je. Umjesto Hillary Clinton slijedeći predsjednik SAD je Donald Trump koji, prema ustaljenom protokolu, tu funkciju preuzima od Baraka Husseina Obame 20. januara 2017. godine. By the way, demokrate posebno boli činjenica da je pobjednik ovih izbora osvojio cca dva miliona manje(!) glasova od republikanca-gubitnika na prethodnim izborima Mitt Romneya (!).  

Insajderi tvrde da to ide na dušu inertnih birača koji pripadaju organskom biračkom tijelu demokrata (uglavnom pripadnika imućnije i obrazovanije populacije), koji su ostali kod kuće na dan izbora, samo-uvjereni da 'Hillary ionako pobjeđuje'

Trump je ovo kompenzirao na drugoj strani - instinktom i iskustvom biznismena koji (daleko bolje od rivalke) poznaje realne brige radničke klase. Kombinacijom zastrašivanja i obećanja dobio je prevagu glasača uglavnom bijelaca, ali i znatnog broja glasova afro/hispano Amerikanaca u nizu okruga i saveznih država, do tada tradicionalnim 'utvrdama' demokrata.

Insajderi tvrde da to ide na dušu inertnih birača koji pripadaju organskom biračkom tijelu demokrata (uglavnom pripadnika imućnije i obrazovanije populacije), koji su ostali kod kuće na dan izbora, samo-uvjereni da 'Hillary ionako pobjeđuje'.

Odlazak i zaostavština predsjednika Obame

Izloženo stoji, ali nije dovoljno za precizniju ocjenu  ovog, po definiciji, prevažnog događaja. Radi se naime o nekim specifičnim aspektima, zapravo definiciji objektivne političke karme Obaminog nastupa na unutrašnjem i vanjskom planu u protekla dva četverogodišnja mandata. Da ne bude zabune, ko imalo sumnja da će Obama ostati jedan od najuspješnijih predsjednika u istoriji SAD - nije svoj. Ovo na prvu, drugu i treću i nadalje važi naročito u svjetlu naslijeđa koje su mu ostavili Wall Street (globalni finansijski kolaps 2008) i poznata, kaubojska vanjska politika prethodnika u Bijeloj kući. Odlazećem predsjedniku pripada nedodirljiva slava za izuzetan ekonomski oporavak SAD, porast zaposlenosti bez presedana, politika otvaranja prema Kubi, neprocjenjivi nuklearni deal sa Iranom...

Sa druge strane, prema pouzdanim prijateljskim izvorima iz kruga njemu nekad dosta bliskih saradnika, Obama je prerano, na samom početku prvog mandata (?) dobio Nobelovu nagradu za mir, pa se odgovorno i doslijedno potrudio da istu opravda. Usput, unio je previše dvosmislenosti u gotovo sve aspekte američkog života i imidža najjače sile na planeti, uključivo povlačenje 'crvenih linija' u okviru njegove poznate spoljne politike ex cathedra.

Obama je prerano, na samom početku prvog mandata (?) dobio Nobelovu nagradu za mir, pa se odgovorno i doslijedno potrudio da istu opravda. Usput, unio je previše dvosmislenosti u gotovo sve aspekte američkog života i imidža najjače sile na planeti

Istovremeno, na unutrašnjem planu ohrabrio je isuviše brza društvena raslojavanja i procese. Ovo je prema američkom akademiku Doglasu Hibbsu, istorijski potvrđen okidač za političko nasilje, mnogo više nego ekonomske nedaće (v. Mass Political Violence: A Cross-National Causal Analysis DOUGLAS A. HIBBS, JR). Nota bene: Hibbs je je svojevremeno predvidio Iransku revoluciju!

Drugim riječima, Obama je potakao prebrze, ishitrene društvene promjene zanemarujući lojalnost Amerikanaca tradicionalnim društvenim i religijskim institucijama. Njegova  elokvencija imponira, ali ima svoje realne domete i - ne uvijek jednako ugodne posljedice. O kojima ćemo saznati više u godinama koje tek dolaze. Zato, naši američki prijatelji cijene poželjnim da predsjednik Obama, do primopredaje najznačajnijeg ureda na svijetu, manje elaborira 'vizije' o ovome ili onome, a više se fokusira na 'tehnokratske aspekte' ostatka mandata i to.

 
Umjesto zaključka

Prema poznatom pravniku i geoanalitičaru Glennu Greenwaldu, SAD i Velika Britanijama sa ostalim zapadnim zemljama (EU) već godinama 'pripremaju' kolaps vladajuće elite i unutrašnju imploziju (odron), idealnu za cvjetanje populizma kao avangardu za vampirski ples desnice - v. naslov: “Demokrati, Trump i opasno odbacivanje lekcija iz Brexita“.

Naši američki prijatelji cijene poželjnim da predsjednik Obama, do primopredaje najznačajnijeg ureda na svijetu, manje elaborira 'vizije' o ovome ili onome, a više se fokusira na 'tehnokratske aspekte' ostatka mandata

Bilo je samo pitanje vremena kada će osvanuti kataklizmični rezultati nezajažljive halapljivosti za profitom bez obzira na cijenu koju ionako predugo plaćaju drugi: ciklične finansijske krize; širenje NATO pod prozore Kremlja; ancshluss Krima i sirijski 'Cernobil'; invazija izbjeglica iz bivših evropskih kolonija; anti-islamska histerija i t.d.

Ovu sliku savršeno upotpunjuje neokolonijalizam vulgaris (sa Zapada i sa Istoka) na Balkanu nakon raspada bivše SFRJ - sa rasprodajom kulturne, moralne i materijalne supstance u sadejstvu sa kooperativnim domaćim 'elitama'. Koje se, istina, uredno sastaju u okviru window dressing berlinskog i procesa Brdo-Brijuni, u pauzama međusobnih manje-više ozbiljnih čarki oko hapšenja i/ili slave ratnih heroja-zločinaca-heroja, starih i novih atentata i sličnih ugroza...

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook