Od prije nekoliko dana ovdašnjoj javnosti dostupna je nova knjiga bh. akademika Esada Durakovića, pod nazivom "Kriza muslimanskog svijeta kao kriza subjekta". Ugledni bh. akademik u ovoj knjizi analizira pojavu brojnih frakcija u muslimanskom svijetu koje krvare u bespoštednim međusobnim ratovima, ali se kroz prizmu tih sukoba bavi i analizom današnjih odnosa Istoka i Zapada.

Knjigu je za bh. tržište izdala izdavačka kuća "Tugra", a u narednim danima na DEPO Portalu možete čitati njene pojedine odlomke... Pred vama je prvi nastavak...      

Naš svijet općenito je u kriznom stanju, s tendencijom pogoršavanja. Muslimanski svijet je u posebno teškoj situaciji jer je u sukobu na više frontova. Suvremeni međumuslimanski ratovi su uveli u potpuni haos značajan dio muslimanskog svijeta. Istovremeno je on u raznim vrstama sukoba sa Zapadom, bilo da su ga napale svojim armijama neke zemlje Zapada, bilo da su Zapad i muslimanski svijet u ideološkom sukobu budući da je islamofobija sve jača čak i u onim zemljama Zapada koje nemaju angažirane svoje vojne efektive u muslimanskom svijetu. Poseban aspekt tragične pozicije suvremenog muslimanskog svijeta jest njegov „sukob“ sa samim islamom, odnosno pogrešno razumijevanje islama u njegovoj povijesti i sadašnjosti. U takvim okolnostima, nastalo je mnoštvo armija i frakcija u muslimanskom svijetu, koje su u bespoštednim ratovima s dominantno vjerskim obilježjima i motivacijama.

Premda može izgledati pretencioznim, nastojat ću da u ovoj knjizi osvijetlim osnovne uzroke tih sukoba uključujući i odnose Istoka i Zapada, jer je naš svijet, globalno, povezan toliko da vrlo loša situacija u muslimanskom svijetu utječe i na opće sigurnosno i ekonomsko stanje Zapada, i obrnuto. No, najveću pažnju posvetit ću uzrocima krize u samome muslimanskom svijetu, premda će biti nužno baciti svjetla i na golem doprinos Zapada iniciranju i održavanju te krize.

Poseban aspekt tragične pozicije suvremenog muslimanskog svijeta jest njegov „sukob“ sa samim islamom, odnosno pogrešno razumijevanje islama u njegovoj povijesti i sadašnjosti

Osnovna postavka u mojim razmatranjima je to da je glavni uzrok izrazito nepovoljnog stanja (dakle, ne i jedini) u muslimanskom svijetu kriza subjekta u tome svijetu općenito, što znači, u najkraćem, da muslimanski svijet kao subjekt – od individuuma do društva– ima problem s razumijevanjem svoje pozicije u svijetu, razumijevanjem vlastite muslimanske povijesti, a time i stožernog Teksta koji uređuje svekoliki život muslimana, dakle i individualni i društveni život. Zbog višestrukog pogrešnog razumijevanja svoje povijesti i stvarnosti, muslimanski svijet je obilježen krizom kulturalnog i općenito „društvenog subjekta“, a ta kriza ispoljava se upravo u ovoj dramatici suvremenog muslimanskog svijeta.

Vjerujem da je nije problem u samome Tekstu već je jedan od glavnih uzroka krize pogrešan odnos muslimanske suvremenosti prema Tekstu. Jer, Kur'an je u muslimanskom svijetu – kao stožerni Tekst njegove vjere, kulture i povijesti – kreirao i motivirao muslimansko društvo kao subjekt kroz povijest i dok su ga muslimani valjano razumijevali dotle su i bili uspješni u planetarnim razmjerama. Konsekventno tome, vjerujem također da je korisno, radi razumijevanja suvremenosti, osmotriti vrlo uspješnu prošlost/povijest muslimanskog svijeta i utvrditi, u osnovnim tačkama, kakva je bila pozicija Teksta u Kontekstu uspješnih predaka, a kakva je danas.

Zbog višestrukog pogrešnog razumijevanja svoje povijesti i stvarnosti, muslimanski svijet je obilježen krizom kulturalnog i općenito „društvenog subjekta“, a ta kriza ispoljava se upravo u ovoj dramatici suvremenog muslimanskog svijeta

Smatram da Tekst sadrži izvanredne potencijale i eksplikacije koje u pravilnom razumijevanju i efikasnom djelovanju mogu učiniti muslimanski svijet pozitivnim subjektom i u suvremenosti. Među takvim eksplikacijama Teksta, posvetit ću pažnju samo dvjema koje smatram temeljnim uporištima subjekatske determinacije i pozicije muslimana u njihovoj suvremenosti, ukoliko se Tekst umije valjano kontekstualizirati. To su ajeti o Božijoj odluci da postavlja Čovjeka za Svoga namjesnika na Zemlji (Kur'an, 2:30) i Božija tvrdnja da neće promijeniti stanje nekog naroda dok taj narod ne promijeni samoga sebe (Kur'an, 13:11). Naravno, u takvom razmatranju odnosa Teksta i krize postaje neizbježnim kritički osvrt na ulemu koja se smatra neprikosnovenim tumačem islama.

- Nastavlja se -

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)