Bilo je to početkom rata u BiH kada su se mnoga bosanska djeca, ni kriva ni dužna, našla u dijaspori. O izložbi, ali i o tome vremenu veliki bosanski slikar i umjetnik Ismar Mujezinović, koji i sam živi van BiH, u Sloveniji,na otvoranju izložbe je rekao:

- To su bila djeca koja su upravo izbjegla iz BiH, u potrazi za novim domom i svojom integracijom u novoj sredni. Većina te djece je otišla dalje u Njemačku, SAD, Kanadu ili Australiju, a nešto malo ih je ostalo u Sloveniji. Meni je cilj bio da im pomognemo da se integriraju u novu sredinu i da shvate da je zanat važan. Svi ljudi iz Bosne koji su imali neki zanat, bez obzira koji, odmah su našli neki posao, dok su profesori sa unverziteta sa općim znanjima morali da čiste WC-e po svjetskim metropolama. Obzirom da se u Bosni nikad ne zna kada će novi rat, učite zanat.

Upravo se time u ovome projektu rukovodio ovaj vrsni likovni pedagog koji je svojevremeno predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Naime, tokom ''našeg'' posljednjeg rata, Ismar Mujezinović, Vjekoslav Andree, Marina Andree i Josip Osti vodili/e su likovnu, muzičku, filmsku i literarnu sekciju namijenjenu djeci, bosanskohercegovačkim ratnim izbjeglicama u Ljubljani. Namjera je bila da se djeca zabave i djelimično distanciraju od izbjegličke svakodnevice.

Odluka Ismara Mujezinovića podrazumijevala je da se djeci, osim igre, uz crtanje pruži i znanje, kako bi kasnije lakše upisala srednje škole i fakultete ukoliko izbor bude vezan za umjetničke i njima srodne oblasti. Danas su mnogi od njh sa diplomama dizajna, arhitekture, građevine... Odlučio se i za svojevrstan eksperiment, na jednak način je predavao i polaznicima/ama od 8 i 14 godina, istom terminologijom govoreći im o anatomiji i drugim važnim oblastima kao temelju likovnog znanja.

I to je, kako uz osmijeh kaže, ''za živo čudo išlo dobro''.

Ovo eksperimentalno iskustvo pokazalo mu je da mlađa djeca, na osnovu elemenata znanja koje im mentor ponudi, postignu individualni umjetnički izraz. Stariji/e, od 13 ili 14 godina, preuzmu mentorov šablon.

Tokom dvogodišnje edukacije nastalo je preko 500 dječijih crteža. Skoro 60 Ismar Mujezinović izabrao je da izlaže u Zvonu, poštujući po vlastitom priznanju dječiji crtež jednako kao i onaj što je izložen u MoMA-i.

Mujezinoviću ovo nije prvi put da se umjesto za svoje odlučuje na predstavljanje radova njegovih nekadašnjih učenika/ca osnovnoškolskog uzrasta. Izložbom u Zvonu je želilo skrenuti pažnju na nužnost podrške u okviru vlastitih kapaciteta onima kojima je podrška neophodna. Ukoliko ona podrazumijeva prenošenje vlastitog znanja, onda je to i najbolji izbor.

Izložba je galeriji "Zvono" otvorena je u naredne dvije sedmice.

DEPO Portal/BLIN Magazin