Gost jučerašnjeg izdanja Centralnog dnevnika sa Senadom Hadžifejzovićem bio je Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine i poslanik u Nrodnoj skupštini Srbije.

Na pitanje zašto uznemireno reagira na pojavu Miloševića u vijestima Čanak objašnjava da je to zbog terora i nemoći, koja je glavni osjećaj koje nosi iz devedesetih. “Ta nemoć da se suprotstaviš zlu i dan danas me ispuni nelagodom kad ga vidim”, kaže Čanak.

Objasnio je i kako je počeo da se bavi politikom. “Moj otac je imao brilijantnu akademsku karijeru, a politika se tad u našoj kući smatrala obavezom svakog poštenog čovjeka. U tom smislu je politika u našoj kući tretirana kao časno, važno i odgovorno zanimanje, odgovornost prema široj zajednici. U tom smislu, kad je počeo rat, nisam mogao da šutim i morao sam nekako da iskažem svoje neslaganje sa svim tim što se događalo. Zbog toga sam ušao u politiku. Kad su uhapsili Miloševića, mislio sam da je moja uloga u politici završena i da sam dao svoj doprinos. Ali kad sam vidio šta ide poslije, shvatio sam da je posao političara na Balkanu kao posao domaćice: vidi se samo kad nije urađen”.

Prokomentirao je i izjavu da ukoliko je referendum u RS-u legalan, onda se isti može provesti i u Vojvodini.

“Nikolić je osoba iz mase koja ima potrebu da kad jednom pokaže da je glup stalno nastavlja da to pokazuje. S tim što on ima još jednu osobinu, a to je da  ne propušta nijednu priliku da se umili Rusiji i njenom vladaru Vladimiru Putinu. Zbog toga smo prije dvije godine imali stiuaciju da se pomjera datum oslobođenja Beograda da bi Putin stigao da bude prisutan vojnoj paradi. To je ponižavajuće. Još kad sam vidio da predsjednik jedne države pridržava drugom predsjedniku kaput?! I onda, ovo mješanje u unutarnje stvari BiH komentirajući referendum koji je napravljen isključivo da bi se lupale pljuske ukupnom pravnom sistemu BiH", kaže Čanak i dodaje:

“Poenta je da je cijela priča o referendumu priča o tome ko je taj koji može da formulira referendumsko pitanje, jer formulacija pitanja regulira njegov ishod. Ovi manevri u RS-u bili su politička priprema za izbore. Mislim da je to opasno igranje vatrom koje mora osuditi svako ko ima i traga razuma u sebi.”

Kad su uhapsili Miloševića, mislio sam da je moja uloga u politici završena i da sam dao svoj doprinos. Ali kad sam vidio šta ide poslije, shvatio sam da je posao političara na Balkanu kao posao domaćice: vidi se samo kad nije urađen

Istakao je i važnost kulture sjećanja i historijskih činjenica.

 
“Prije nekoliko dana pustio sam twit da je 31. maja 1992. godine u Prijedoru rečeno građanima nesrpske nacionalnosti da stave bijele trake na ruke i bijele čaršafe na prozore. To je obilježavanje drugačijih. Odgovor koji sam dobio je: “Zašto ti to spominješ kad oni sami to ne spominju?” A odgovor je jednostavan; zato što sam Srbin, a pošto je to rađeno u ime srpskog naroda, onda je logično da ako se ja ne pobunim, ispašće da se slažem.”

Čanak ističe da je važno da referendum u RS-u ne smije ostati mrtvo slovo na papiru.

“Da li je to poziv na raspad pravnog sistema, a tim pozivom dobijamo sistem u kojem se jedino pravo koje se sprovodi je pravo jačega, a pravo jačega se može sprovesti jedino ratom. I onda kad ja kažem da je Nikolić četnički vojvoda s Romanije, ratnohuškač koji se bavi samo time kako će humanitarna organizacija njegove žene biti što bolje finasirana, a on biti što patritiskiji prema Rusiji ili RS-u. A samo Rusiji ide u prulog da proruske snage pobijede u Crnoj gori, jer se time EU dijeli na zapadni i istočni dio.”

Ističe da je suštinsko pitanje hoće li se Srbija oduprijeti da postane ruska kolonija i provinicja koja će služiti da se iz nje prijeti okruženju, a u poziciji smo da investicije u proruske snage u RS-u i Crnoj gori nadmašuju objektivno moguće sume koje se mogu investirati.

BiH će zbog ruskih igara biti nestabilna

“Razlika između Vučića i Nikolića je velika, jer Vučić pokušava da igra Titovu ulogu. Razlika je što je Tito izašao iz Drugog svjetkog rata kao pobjednik i kao neupitan faktor stabilnosti na Balkanu. Vučić je u mnogo goroj situaciji i gleda na koju stranu se okrenuti, jer racionalno gleda. U javnom mnijenju Srbije imate da je Rusija najveći donator, a činjenica je da je Srbija najveći dio pomoći primila od EU. A EU je dozvolila da joj se desi Brexit, dozvolila je da popusti u svojim osnovnim principima, jer kako tumačiti da neke zemlje EU čine ozbiljne pomake ka desnici, ka rasizmu, ka direktnim nasljednicima nacističkim i fašističkim ideologijama?!”

Sjetite se kako je krenuo rat u Vijetnamu. Svi se sjećaju da je poginulo 1000 vojnika, ali se niko ne sjeća da je pogunilo tri miliona Vijetnamaca koji su se ubijali između sebe, jer su se našli na dodiru dva suprotstavljena svijeta

Čanak je uporedio ove događaje sa fikcijama koje se događaju na susretu minimum dva svijeta.

“Sjetite se kako je krenuo rat u Vijetnamu. Svi se sjećaju da je poginulo 1000 vojnika, ali se niko ne sjeća da je pogunilo tri miliona Vijetnamaca koji su se ubijali između sebe, jer su se našli na dodiru dva suprotstavljena svijeta. Sve u svemu, ako to ne vidite, onda jako griješite, jer mi imao te fikcije u kojima je Rusima, koji sve planiraju decenijama unaprijed, potrebna Crna Gora. S druge strane EU, koja predstavlja demorkatski poredak, je svoju kompletnu vlast suštinski prepustila birokratama koji se bave našim životima. I tu “D od državništva” nema. A u pitanju su ljudi i sudbine čitavih prostora. Što više zanemarujemo šta se tu dešava, biće veći pritisak migranata ka zapadnoj Evropi. A time jača ksenofobija. I doći ćemo do toga da EU anulira svoje suštinske vrijednosti za koje se zalaže. Mađarska to kao dio EU već radi. Imate žicu. Šta je sljedeće ?! Šta će se desiti kad se sad to nastavi, kada dođe na red albansko nacionalno pitanje, šta će biti kada krene prekrajanje granica ?! A do toga će doći u slučaju dezintegracije BiH. Jer ako može BiH, zašto ne i drugi.”

Čanak je mišljenja da je Dodik svoj, jer ima svoj interes, ali da bi taj interes ostvario najbolji su mu saradnici Rusi. Jer ne treba zaboraviti da su ga osmisli švedski socijaldemorkati, kaže Čanak koji je ispričao kako je upoznao Dodika.

“Upoznao sam ga polovinom devedestiih u Štokholmu kada se tragalo za ljudima koji mogu biti umjereni lideri. On je bio prvi čovjek iz RS-a kojeg sam upoznao, a da nije bio ekstremista i baš sam se prijatno iznenadio da uopće postoje ljudi koji mogu preživjeti u RS-u sa stavovima koje je on tad zastupao. Vremenom sam vidio da on svjesno i proračunato, pred svake izbore, ide u ekstremizam, jer pričajući priču koju bi oni pričali pokupi glasove, a poslije radi šta hoće. Ova priča sa referendumom je bila priča na steroidima, potpuno naduvana, da bi se dobili dobri rezultati, ali preko toga to postaje samoubilački, preštetno.”

Poenta je da je cijela priča o referendumu priča o tome ko je taj koji može da formulira referendumsko pitanje, jer formulacija pitanja regulira njegov ishod. Ovi manevri u RS-u bili su politička priprema za izbore

Ističe da Dodik ne može izdržati ovoliko bez da uđe u konflikt. “Razvalio je izbore, ali šta će sad ?! Pobijediti se može ako ljudima daš nacionalizam i pare, ali Rusi daju pare, jer iz toga hoće više para. Tu će sad nastati problemi. Amerika ili bilo ko ne smije prijetiti, a da iza toga ne slijedi ništa. U jednom momentu će to pući i to je tačka u kojoj govorim. A kakva bude sudbina u BiH, počeće se odmotavati klupko.”

Trenutno stanje:  Ne zna se šta će biti s nama

“Pogledajte rezultate izbora. U velikom broju slučajeva se dešava da neki nezavisni kandidati ostvare neočekivane pobjede. To je način otpora prema institucionaliziranim strankama koje su se duboko uvukle u korupciju i koje su izgubile povjerenje velikog broja ljudi, a nema alternative. Nije poenta opozicija, već alternativa koja se mora stvarati i imati jasnu ideološku poziciju, ideju iza koje stoji, dobijala ona ili gubila. Ovdje toga u cijelom regionu jedva da vidim. Upravo zbog toga, dok se ne razumije da je sudbina svake države na ovim prostorima jedan kamenčić u ukupnom mozaiku naših zajedničkih sudbina. Mi smo vezani.”

Čanak kaže da Novi Sad svake godine dobije preko 7000 novih stanovnika, što insfrastrukturno ne mogu izdržati.

“S druge strane je Jugoistočna Srbija potpuno prazna. U Vojvodini svaki put kad krenemo u izbornu kampanju naiđemo na neko novo prazno selo. Nove kuće sa okućnicama koštaju 10000 eura, jer niko neće tu da živi. A neće, jer zbog centralizacije koja je napravljena u Srbiji sve što nije tu usput jednoistavno vene. A to nije slučajnost. Juče je odlučeno da se smanji novac lokalnim samoupravama. A trećina Vojvodine nema kanalizaciju, dvije trećine Vojvodine pije neispravnu vodu. To sve zvuči kao da se niko time ne bavi. U Pančevu čim skrenete s glavne ulice naiđete ili na tursku kaldrmu ili na zemljani put. Nema asfalta. Jer su regionalni putevi ostavljeni od strane režima u Beogradu, ne Vučićevog, nego ovih prije. To je trebala pokrneuti lokalna samouprava, a nama ne daju pare. Daju nam prava, a ne daju nam pare da nas prikažu nesposobnima. Sve su upropastili i to je cijela priča.”

Dodik je bio prvi čovjek iz RS-a kojeg sam upoznao, a da nije bio ekstremista i baš sam se prijatno iznenadio da uopće postoje ljudi koji mogu preživjeti u RS-u sa stavovima koje je on tad zastupao

Čanak zaključuje da će s nama biti ono što od sebe budemo napravili.

“Stvar je  u tome da u početku treba uvijek nazvati stvari svojim imenom. U Srbiji imate svađe o tome da li da se odreknete imovine na Kosovu ili ne, Trepča itd. Moje ptianje je je li se pregovara o imovini ? Ako da, kako se zove kad se razgovara o imovini ? Ako se zove deobni bilans znači da si priznao da dijeliš sa nekim ko je ravnopravan, drugim riječima: priznao si Kosovo. A u Srbiji to nećete čuti zbog institucionalnih laži da je Kosovo Srbija, koje moraš ponavljati kao mantru. Ne smije da se kaže, jer ako se kaže da je Kosovo nezavisna država, tog momenta sve postaje suludo. Zašto smo onda poklonili Rusima naftu Srbije pet  puta jeftinije. Odgovor je: jer nam neće dati da uzmemo Kosovo. A Kosovo nije dato nego je izgubljeno ratom koji je počeo, jer su odatle krenule izbjeglice.”

Termin “srpske zemlje”, kaže, nikada nije razumio.

“Svi nacionalisti imaju isti problem i svi se žale da je država suviše etnički nečista i da je suviše mala. Treba da je veća i čistija. Priča o srpskim zemljama je priča iz vremena kada su Srbima nazivani svi koji govore jezik koji je varijanta zajedničkog jezika južnih slavena. I sad odjednom Srbin je samo onaj koga je već zakinula Srpska pravoslavna crkva, a sve ostalo su polutani koji su se tu slučajno našli i najbolje je da nestanu. Ako već ne mogu, onda nek idu da ne smetaju. Ista stvar važi i za velike Hrvate i sve one od kojih normalni ne mogu da žive”.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)