Sulejman Bugari, poznati hafiz i doskorašnji imam Bijele džamije na Vratniku u Sarajevu, nakon odlaska u Crnu Goru, gdje će biti savjetnik crnogorskog reisa Rifata ef. Fejzića, te profesor na tamošnjoj medresi, ali i nastaviti misiju kojoj je i u Bosni bio posvećen, dao je veliki intervju za Dnevni avaz.

Uvaženi hafize, hvala Vam na vremenu koje ste izdvojili ekskluzivno za čitaoce “Dnevnog avaza”. Možete li nam na početku reći kako protječe ovih nepunih 30 burnih dana nakon dolaska u Crnu Goru?

- Hvala Allahu, zdravlje je, kao što vidiš, dobro. A dolazak k’o dolazak bilo gdje, čovjek prvo traži gdje će se smjestiti. Ovdje nisam došao sam, nego s porodicom. Troje djece ovdje nastavlja školu. Jedno dijete će krenuti u drugi razred, drugo polazi u gimnaziju, a treće na fakultet. Eto, Gospodar je dao da ovo čak i djeci bude svojevrstan početak. Najstariji sin i kćerka su već u braku i oni su ostali u Sarajevu, a ovo troje mlađih su sa suprugom i sa mnom ovdje, u Baru.

Zašto baš Bar? Svi su spominjali da ste odselili u Podgoricu. 

- Nije bitno mjesto, važno je djelovanje. Ima mnogo stvari koje nisu isključivo “za glave”. Ako misliš da su sve stvari za glave, zaglavit ćeš. Odluku da iz Sarajeva dođem ovdje i ja još analiziram. Nastojim dokučiti i razumjeti razloge zbog kojih sam donio ovakvu odluku - prvo zašto sam otišao iz BiH, a potom i zašto sam došao baš ovdje. 

Recite nam bar onaj osnovni razlog. Zbog čega ste napustili BiH?

- Jedno od imena Gospodara jeste Uzročitelj svega, Onaj koji uzrokuje sve. Uvjeren sam da je Njegova želja bila da se trebam povući iz BiH i nastaviti potpuno isto djelovanje u Crnoj Gori. Nikad ranije nisam ni pomišljao da idem iz Bosne. Dakle, niko me nije primorao, niko mi to nije preporučio, niko me nije otjerao, niko nije vršio pritisak na mene, nije razlog ni ponuda reisa Fejzića... Jednostavno, ja sam samo bićem svojim i dušom svojom osjetio da trebam ići. Taj osjećaj je teško opisiv. Hvala Gospodaru, ja se ovom odlukom povinujem želji Njegovoj.

Kako ste čuli, osjetili tu želju, na koji način Vam je ta želja saopćena?

- Platon je rekao, kada je definirao anamnezu, da je to ponovno sjećanje duše na ideje u koje je gledala pa ih je zaboravila nakon što je dobila tijelo. Mi smo zaboravili na ideje duše, imamo znanje, školu, sve, a kao da smo opet u nekom ćorsokaku. Uzročitelj svega je On. Ne možemo mi ni poželjeti osim ono što On želi. Podsjetio si me na jedan govor Božiji, to se zove hadisi-kudsija, u kojem stoji da Gospodar kaže: “Robe moj, budeš li radio ono što ja želim, onda ću ja raditi što ti želiš”. Ovo je odgovor na to pitanje. 

Ljudi u BiH iskreno žale zbog Vašeg odlaska.

- To jeste tako. Ja njih volim. A kad nešto ili nekog voliš, veoma je bitno da ne očekuješ da i on tebe voli. A to ne treba tako. Spominje se da je jedan pitao Poslanika šta treba učiniti da ga Gospodar voli i da ga ljudi vole. Poslanik, s. a. v. s., mu odgovori: “Pa, lahko je to. Ako želiš da te Gospodar voli, bićem se odreci svega prolaznog, ovog svijeta. A ako ćeš da te svi ljudi vole, nikad ni od koga ništa nemoj tražiti i svi će te voljeti.” 

Želim da svi ljudi koji osjećaju tu ljubav i žal - da se zapitaju šta je to što vole kod mene, iako smo se rijetko viđali.

Zbog toga ste im poručili: “Izgubite mene, a pronađite sebe”?

- Mi, u biti, ne tražimo sebe, ne analiziramo sebe, pa zato brzo zavolimo nekog ko je našao sebe, jer nam prilazi kao roditelj, brat, prijatelj, prihvata nas sa svim našim mahanama... Eto, to je poruka, praksa Poslanika - da doslovce prihvatamo ljude onakvima kakvi jesu i da ih gledamo onakvima kakve ih On, Gospodar, želi vidjeti. 

“... a onda ću vam se ja vratiti”, piše u nastavku Vaše poruke.

- Pa ja. To je tako

Kako Vi kategorizirate ljude?

- Postoji šest vrsta ljudi. Prva vrsta su oni koji su s Njim. Zatim oni koji su s Njegovim imenima, spominju Ga, poste, klanjaju, idu u crkvu, sinagogu, džamiju... Treća vrsta su oni koji su s Njegovim propisima - obavljaju sve i ja za njih kažem da se bave duhovno-sportskom aktivnošću. Postoje i oni koji su s Njegovim blagodatima. Koriste ih, a nikako da skontaju čije su to blagodati. U blagodati spada i neko nadahnuće koje je čovjek dobio pa se umislio i počeo ponižavati i potcjenjivati učenike, drugog učitelja. Imaju, potom, oni koji su s Njegovim robovima, a nisu s Njim. Vezali su se za učitelje, ali na pogrešan način koji Gospodar ne voli. Učitelj je samo podsjetnik na Gospodarevu moć, ali nije on ta moć... 

...

U BiH je trenutno politička situacija vrlo uzavrela. Kako Bošnjaci da postupaju?

- Postoji šest vrsta bratstava. Bratstvo po Ademu ili po ljudskosti. Dokaz za ovo je hadis: “Sva stvorenja su kao jedna porodica od Boga. Najdraži Bogu će biti onaj ko bude najuslužniji toj porodici”. Dalje, Božiji Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Nikada nećete istinski vjerovati sve dotle dok ne budete voljeli svim ljudima isto što i sebi”. Postoji i bratstvo po krvi, znamo šta je. Dalje, bratstvo po vjeri. Tu su oni koji zajedno pripadaju jednoj vjeri, a ni oni se često ne mogu međusobno. Četvrta vrsta je bratstvo u vjeri, oni koji istinski bićem žele svakom isto što i sebi. Ovakvih je malo. Oni vole i onog ko ih mrzi i od neprijatelja prave prijatelje.  Peta vrsta je bratstvo po domovini - svi koji dijele jednu zajedničku zemlju. Ta braća su, i jedni i drugi i treći, branili istu domovinu od onih koji su se razboljeli, da tako kažem. Svejedno da li taj koji se razbolio bio pravoslavac, musliman ili katolik.

Za ovu petu vrstu je dokaz iz Kur'ana: “Ne zabranjuje vam Gospodar da činite dobro, da pomažete onima koji vas ne istjeruju iz vaših domova i koji se ne bore protiv vas zbog vjere”. Gledaj dokaza! To znači - pomažite im, izlazite ususret. Ko pokušava da kaže da je nemoguć suživot u BiH, konkretno u Sarajevu?! Svako zna da je to laž.  

Možemo namještati situaciju, malo dovodite Arape, napravi snimak, ali se duh bosanski nikada ne može uništiti. Kad kažem bosanski, tu spada i onaj Srbin, i Hrvat, i Bošnjak, i Jevrej i svi koji su branili Sarajevo, branili Bosnu od svega što je bilo. Ne smijemo generalizirati - dobro i loše djelo nema naciju. Dignite se svi zajedno, ljudi koji su osjetili duh bosanski, koji se historijski ne može negirati.  Kao uzor svima možda ste trun u oku jer bivate primjer kako treba živjeti s drugima i drugačijima. Čak i poslije rata i svega što se desilo, respekt pokazuje čak i majka kojoj je dijete poginulo, a koja stavlja cvijet Srebrenice na rever premijeru Srbije, zato što želi pravedan odnos.  Prošlost ne možemo izbrisati, treba zapamtiti negativnost, ali ne smijemo nabijati na nos, jer znamo da je bilo oficira koji su morali raditi to što su radili.

O, narodi, o, braćo Srbi, ne slušajte četnike i četničku priču. O, braćo Bošnjaci, ne slušajte balije i balijsku priču. O, braćo Hrvati, ne slušajte ustaše i ustašku priču. Okrenite se jedni drugima, neka vrijednosti izađu na površinu koje ste historijski potvrdili zajedničkim životom. Nemojmo svoju djecu uvlačiti u nešto zbog čega će nas proklinjati u budućnosti...

Ostatak intervjua pročitajte OVDJE

(Avaz.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/em)