Okruženi smo aluminijem i čini se da je sve više stručnjaka koji smatraju da previše tog metala ulazi i ostaje u našim tijelima. A posljedice nisu nimalo bezazlene, piše živim.hr.
Knjiga koja je prije nekoliko godina podigla prašinu u Francuskoj, ali i drugim zemljama EU, nije nikakakv super erotizirani roman niti priča koja vrvi eksplicitnim scenama seksa, već knjiga koja se bavi otrovnošću i štetnošću metala koji je apsolutno najzastupljeniji na našoj planeti.
Riječ je o knjizi „Kad nas aluminij truje“, autorice Virginie Belle koja govori o problemu prekomjernog unošenja aluminija u organizam.
Činjenica je da ga unosimo u prevelikim količinama, i to uglavnom posve nesvjesno i ne znajući da to činimo, dijelom putem hrane, a dijelom kroz kožu ili iz zraka: da je opasnost po zdravlje itekako moguća potvrdio je izvještaj koji je EFSA (Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda) podnijela Europskoj komisiji, a koji također upozorava na moguće štetne posljedice prekomjerne izloženosti aluminiju
Živimo u aluminijsko doba
Naime, dok smo prije pedesetak godina unosili u organizam minimalne količine aluminija iz povrća te možda nešto i iz posuđa u kojem je ono bilo pripremano, danas je aluminij prisutan u gotovo svemu što je oko nas, što koristimo, jedemo, pijemo... U obliku soli, aluminij ima svojstva koja ga čine vrlo široko primjenjivim i učinkovitim aditivom.
Aluminij sulfat se, na primjer, dodaje vodi koju pijemo kako bi se povećala njezina čistoća i bistrina. Sva hrana kojoj trebaju aditivi za povećanje volumena, poput torti, kolača i keksa, sadrži aluminij. Slatkiši za djecu sadrže bojila pojačana aluminijem, a on je prisutan i u čaju, napicima od kakaa, nekim vinima i pjenušcima, kao i u većini procesiranih namirnica.
Prisutan je i u kozmetičkim proizvodima, prvenstveno u preparatima za zaštitu od sunca i dezodoransima, ali koristi se i kao dodatak u lijekovima poput aspirina i antacida pa čak i kao pomoćno sredstvo u cjepivima. U obliku soli je prirodno prisutan u hrani jer ga biljke crpe iz tla i vode.
Neobrađena hrana može sadržavati od 0,1 do 20 mg aluminija po kilogramu, a čaj i lisnato zeleno povrće mogu ga sadržavati i u većim količinama. No, on u hranu može prijeći iz folija i druge ambalaže u kojoj je ona pakirana, piše živim.hr.
Zabrinjavajući podaci
Posebno je zabrinjavajuće da je prisutan i u mliječnim formulama za bebe. Jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za aluminij prof. Chris Exley s Keele Universityja proveo je istraživanje u kojem je testirao 16 najpoznatijih britanskih mliječnih formula za djecu do 1 godine života.
On i njegov tim su otkrili da tragovi tog metala u mliječnim formulama premašuju razinu koja je, primjerice, po zakonu dopuštena u vodi za piće, a u nekim slučajevima bilo je čak 40 puta više aluminija nego što ga ima u majčinom mlijeku. Koliko je to opasno najbolje govori činjenica da djeca u dobi od 6 mjeseci vrlo lako apsorbiraju aluminij, ali ga njihov organizam još nije sposoban izbacivati.
Tu je i aluminij u bojama za zidove, žicama koje provode struju, dijelovima za automobile... Aluminij se koristi i kao močilo u bojenju i za impregniranje u proizvodnji nepromočivih tkanina, dakle nerijetko ga nosimo i na sebi.
Razmislimo li s kojom količinom tog metala svakodnevno dolazimo u dodir, jedemo ga, pijemo, odijevamo, živimo u prostorima izgrađenim od dijelova koji sadrže aluminij, obojenim bojama s aluminijem, uljepšavamo se kozmetikom koja ga sadrži i liječimo lijekovima i cjepivima u kojima ga ima, jasno je da se s godinama više ne radi o bezazlenim količinama koje se nakupljaju u našem tijelu.
Krivac za Alzheimer?
Postoji sumnja da bi aluminij mogao biti jedan od faktora koji uzrokuju razvoj Alzheimerove bolesti, obliku senilne demencije koja pogađa 5 do 10 posto osoba starijih od 65 godina. Naime, otkrilo se da osobe oboljele od Alzheimera imaju četiri puta veću koncentraciju aluminija u moždanim stanicama nego što je to slučaj kod zdravih osoba.
Poznato je da aluminij može djelovati kao neurotoksin koji može uzrokovati oštećenja mozga ako je organizam izložen tom metalu u vrlo velikim dozama. U eksperimentima na životinjama taj se metal pokazao neurotoksičnim kad je bio unošen u organizam u velikim količinama od 50 do 100 mg dnevno.
Pitanje je da li kronično izlaganje aluminiju u malim dozama također može izazvati isti učinak, no unatoč brojnim istraživanjima, točan odgovor na to još uvijek nije poznat. Ipak, veći broj studija je pokazao da među osobama koje su bile izložene natprosječnim količinama aluminija ima više oboljelih od Alzeheimera nego u ostatku populacije, piše živim.hr.
Previše ga jedemo
Aluminij je posvuda, a kad je riječ o hrani u najvećoj mjeri ga unosimo putem tjestenine, kruha te, općenito, proizvodima od žitarica i brašna (cous cous, keksi, krekeri, dvopek, pizza, kukuruzne pahuljice...) budući da su ti proizvodi u najvećoj količini zastupljeni u našoj svakodnevnoj prehrani. Aluminij je prisutan čak i u nekim vrstama povrća (primjerice u gljivama, špinatu i zelenoj salati) koje ga lakše od ostalih vrsta povrća apsorbiraju iz tla.
Prisutan je i u nekim napicima (poput čaja, kakaoa ili sojinog mlijeka) čiji sastojci prirodno obiluju tim metalom, ali i u drugim prehrambenim proizvodima (primjerice slatkišima) u kojima se koristi kao aditiv ili bojilo. Prisutan je i u vodi, iako ne u značajnoj količini. Pitanje je što učiniti ako gotovo sve što jedemo u većoj ili manjoj mjeri sadrži aluminij?
U posuđu je i u ambalaži
Aluminijska folija, aluminijsko posuđe kao i posudice od aluminija za čuvanje i transportiranje hrane u hladnjaku mogu otpuštati čestice tog metala u hranu. Postotak aluminija koji otpuštaju ti predmeti je minimalan, ali to ovisi i o vremenu,odnosno o tome koliko je dugo hrana u kontaktu s metalom: nakon 24 sata otpuštanje aluminija postaje intenzivnije.
No, zato tetrapak ambalaža (od kartona s aluminijskom folijom iznutra) ne nosi nikakav rizik: aluminij kojim je obložena ambalaža s unutrašnje strane nije u direktnom kontaktu s hranom jer ih razdvaja tanka plastična folija. Kako biste smanjili unos tog metala u organizam, nastojte ne čuvati predugo hranu u loncima i posudama u kojima ste je pripremali. Za spremanje hrane uvijek koristite isključivo aluminijske posude koje nose oznaku „prikladno za čuvanje hrane“.
Imajte na umu i da je otpuštanje tog metala posebno intenzivno u dodiru s kiselim namirnicama, poput vina, rajčice ili soka od limuna pa stoga nastojte takve namirnice ne pripremati ni ne držati u aluminijskom posuđu.
Danas se za izradu posuđa sve češće koristi nova varijanta tog metala - takozvani anodizirani aluminij koji je nereaktivan i dugotrajniji od običnog, no ogrebete li ga ili oštetite, aluminij opet postaje reaktivan pa stoga hranu u takvom posuđu nemojte miješati metalnim i oštrim priborom, a za čišćenje nemojte koristiti žicu.
Provjerite svoj dezodorans
Aluminij je prisutan i u nekim maskama na bazi gline, u dezodoransima te antiperspirantima koji su, upravo zbog prisutnosti tog metala, nekoć bili optuženi za to da uzrokuju pojavu raka na dojci. Iako se danas zna da to nije istina, to ipak ne znači da treba pretjerivati s korištenjem takvih proizvoda.
Francuska agencija za sigurnost preporučuje da se dezodorani i antiperspiranti koji sadrže aluminij ne koriste na nadraženoj ili tek depiliranoj koži te da se pri kupnji odaberu oni proizvodi koji sadrže manje od 0,6 posto aluminija. Imajte na umu da oštećena koža upija aluminij brže i u većoj količini. U svakom slučaju, zbog učestale višegodišnje primjene bilo bi najbolje izbjegavati proizvode koji u svom sastavu imaju aluminij, ali i druge štetne kemijske tvari.
Simptomi prekomjerne izloženosti aluminiju
Izloženost aluminiju sama po sebi nije toksična, no previsoke doze aluminija mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Izloženost većim količinama aluminija može izazvati koštane i neuromišićne probleme, a neka su istraživanja pokazala i da kod nekih osoba dolazi do pojave kontaktnog dermatitisa kad rukuju s proizvodima koji sadrže aluminij, kao što su antacidi, antiperspiranti ili pak aluminijsko posuđe.
No, budući da je aluminij prisutan u hrani i vodi koju konzumiramo svakodnevno većina ljudi zapravo pati od određenog stupnja trovanja aluminijem.
Uslijed brojnih godina izloženosti aluminiju i akumulacije aluminija u tijelu, aluminij može postati otrovan i izazvati cijeli niz štetnih posljedica na zdravlje od koštanih deformacija do degeneracije mozga.
Neki od simptoma koji mogu biti posljedica trovanja aluminijem su:
bolovi u mišićima
opća slabost
bolovi u kostima
problemi s govorom
anemija
preuranjena osteoporoza
oslabljen imunološki sustav
oslabljena funkcija bubrega
slaba apsorpcija željeza
probavni problemi
Uz to, aluminij je posebno opasan za živčani sustav, a simptomi su u tom slučaju:
konfuznost
glavobolje
gubitak pamćenja
nervoza
ubrzani rad srca
emocionalna nestabilnost
poremećaji sna
smanjene intelektualne sposobnosti
gubitak koordinacije
Također, visoke količine aluminija u organizmu mogu smanjiti sposobnost tijela za probavljavanje i iskorištavanje fluora, fosfora i kalcija uslijed čega dolazi do usporavanja rasta kostiju i smanjene gustoće kostiju. No, to nije sve: visoke količine aluminija u tijelu izvlače kalcij iz kostiju, što rezultira krhkošću i deformacijama kostiju, piše živim.hr.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/em)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook