Nakon odluke organizatora da mu uskrati učešće na festivalu u Poljskoj, jer je prethodno gostovao na Krimu, jedan od najvećih muzičara sa ovih prostora Goran Bregović dao je intervju za Večernji list, u kome je govorio o ukrajinskoj krizi upoređujući je sa građanskim ratom koji je doveo do cijepanja Jugoslavije, te pojasnio zašto  njegova muzika ni tada, a ni sada, ne služi politici.

- Najgore bi bilo sad krenuti i objašnjavati… Moja muzika traži publiku. Tamo gdje je nađe, nađe. Nije moja muzika služila politici u vrijeme kad je to bilo teško izbjeći, a kamoli danas. Taman posla da se ja petljam s politikom bilo kako. Kao i u našem ratu, ti ne možeš ništa reći da ne bi nekog povrijedio, dok ljudi ginu. Ja tamo nemam neprijatelja, kao ni u našem ratu. Ja volim i Ukrajinu i Rusiju, i održao sam mnogo koncerata i u Ukrajini i u Rusiji... Znaš, ja sam iz male kulture i ovo što se meni događa je čudo kakvo se nikad nije dogodilo našoj kulturi, da kompozitor s Balkana ima pristup cijelom svijetu, rekao je, između ostalog, za Večernji list Bregović.

Na pitanje da li ga taj sukob u Ukrajini podsjeća na rat u bivšoj Jugoslaviji, muzičar odgovara:

- Uvijek se sjetim kako mi zapravo ništa ne znamo i kako ćemo saznati šta je iza toga kad to više ne bude važno. Sjećate se, mi smo odrasli s onim “bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob”. Ljudi su izašli na beogradske ulice 1941. i sutradan su bili bombardovani i poginulo je, koliko, 2 miliona. Nakon tih “bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob”. Da bi prije nekoliko godina otvorili arhive britanske službe i ustanovilo se da je taj slogan izmislila britanska tajna služba. Toliko će ljudi stradati, toliko izgubiti kuće i živote, a ko zna, saznaće se kad to više ne bude važno, kao što nam sad nije važno ko je izmislio “bolje rat nego pakt”.

 
Pojašnjavajući dalje svoj odgovor, Bregović je dodao:

- Zaista, ja ne mogu da nađem neprijatelje. Kao u našem ratu, u koga da pucam? Moj je otac iz Zagorja, katolik, Hrvat. Moja majka je Srpkinja iz Virovitice. Moja žena je muslimanka. U koga da uperim pušku? Tako i u tom ratu. Ja nemam koga da mrzim, ni Ukrajince ni Ruse, to mi je nemoguće. To su nama bliske kulture. Sve što je tamo meni je blisko. Od Kijeva do Moskve, i dalje. Ja sam svirao u gradovima koje ne možete zamisliti. Svirao sam sigurno u 7-8 gradova u Ukrajini, a u Rusiji i u takvim gradovima kao što su Omsk, Tomsk, Krasnojarsk, Novosibirsk… To su zemlje koje se lako vole jer su ljudi slični našima.

Na pitanje novinara kako je lično izgledao njegov povratak u Sarajevo, uz uspredbu da prvi dolazak nakon rata Neleta Karajlića u glavni bh. grad nije baš dobro ispao, Bregović kaže:

- Ja nisam imao takvo iskustvo. Ja sam možda od svih njih najveći Sarajlija. Ja sam zbilja takav da, kako bih rekao, i kad me liječiš, još uvek ostajem neizlječen Sarajlija. I nekako mi nedostaje kad nisam dugo u Sarajevu. To je teško objašnjivo, zašto nekome ko živi u Parizu dođe nekako toplo oko srca kad dođe u Sarajevo. Ima stvari koje čovjek ne može da objasni razumom. Nešto čovjeku igra u stomaku, neobjašnjivo. Kad dođe na to mjesto gdje se rodio i gdje je odrastao. Ne znam je li to s drugim gradovima tako. Ali Sarajevo ima to neko ljepilo koje nas lijepi. I čak i kad imaš negativan odnos prema njemu, ti vidiš da tu ima neki višak strasti koji vam govori da to nije obično mjesto iz kojeg samo tako odemo.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)