Autor je poslanik u Parlamentu BiH i direktor Političke akademije SDA

Vjerujem da će me većina ljudi u BiH razumjeti kada kažem da volim i uživam u nogometu.Nedavno završeno Evropsko prvenstvo bilo je užitak za sve zaljubljenike nogometa. Meni je
posebno bila zanimljiva utakmica između Islanda i Engleske iz jednog drugog važnog razloga – odgovornosti. Često se uhvatim da povlačim paralele između politike i nogometa. Nakon porazaod Islanda, impresionirala me je vijest da je engleski selektor Roy Hodgson, inaće najplaćeniji selektor na prvenstvu, dao ostavku. Manje od dvadeset minuta nakon što je sudac svirao kraj.

Četiri godine je pokušavao, ali nije uspio, te je nakon ispadanja sa prvenstva preuzeo odgovornost. Nije se sakrio iza iznenađujuće dobrog protivnika, iza uslova za rad ili iza grešaka pojedinih engleskih nogometaša. Nije ubjeđivao sve oko sebe da se bez njega ne može. I nije obećao da će drugi puta uraditi bolje. Sklonio se. I prepustio poziciju nekome drugom. No, da se razumijemo, da to nije učinio on lično, sigurno bi Engleski nogometni savez.

Nekoliko sati prije te utakmice u Predsjedništvu BiH smo imali priliku gledati kako obećanja iz predizborne kampanje o napretku na EU i NATO putu kopne. Adaptacija SSP-a nije bila usvojena, u januaru usvojeni mehanizam koordinacije nikada nije profunkcionisao, a novi još uvijek nije usaglašen. U Berlin, kod njemačke kancelarke Angele Merkel, tako su članovi bh. Predsjedništva otišli praznih ruku.

Nije se sakrio iza iznenađujuće dobrog protivnika, iza uslova za rad ili iza grešaka pojedinih engleskih nogometaša. Nije ubjeđivao sve oko sebe da se bez njega ne može. I nije obećao da će drugi puta uraditi bolje. Sklonio se

I BiH nije dobila odluku o upitniku o kandidatskom statusu u julu. A samim tim naša zemlja neće dobiti ni kandidatski status do kraja 2017. godine, a kako je od Predsjedništva i Vijeća ministara BiH obećano početkom ove godine. Sedmicu nakon Berlina, Predsjedavajući Vijeća ministara BiH otišao je u Pariz, na konferenciju o Zapadnom Balkanu. I on, nažalost, praznih ruku. Bez saobraćajne i energetske strategije. I vratio se, naravno, bez novca za velike infrastrukturne projekte.

Dogovor o Pregledu odbrane došao je sa četiri mjeseca zakašnjenja i nedovoljno brzo da u Varšavi MAP bude aktiviran. I nije bio aktiviran, naravno. Kada je u pitanju put BiH ka EU i NATO važno je podsjetiti da su obećanja o napretku data u predizbornoj kampanji 2014. godine. I kada su glasovi sabrani onda su bh. politički lideri, kao i engleski selektor, odabrali svoj tim u entitetskim i kantonalnim vladama i Vijeću ministara. Bh. politički selektor je izabrao predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, a onda zajedno i cijeli tim, a zatim Predsjedavajući VM i direktora Direkcije za evropske integracije.

I onda, nakon svega toga, u zadnje vrijeme gledamo samo kako se nižu njihovi porazi. Ono što se pitam je da li će bh. politički selektor(i), kao i engleski selektor, dati ostavku, skloniti se i prepustiti pozicije nekome drugom?

Ili će se nastaviti kriti iza loših i u stotinu voda ispranih izgovora?  Međusobnog okrivljavanja iz udobnih funkcionerskih fotelja? I pitam se šta će građani na narednim izborima tim povodom uraditi?

Kao neko ko gleda stvari iznutra, a i izabran sam direktno od ljudi da zastupam interese svih njih, nije teško primijetiti da su bh. politički selektor i njegov tim uspješno gradili kompromis i dogovor o više od stotinu imenovanja na državnom nivou, kao i više stotina njih na entitetskim i kantonalnim nivoima, te o ispunjavanju uslova za novo zaduženje i kredit MMF.

Ono što se pitam je da li će bh. politički selektor(i), kao i engleski selektor, dati ostavku, skloniti se i prepustiti pozicije nekome drugom? Ili će se nastaviti kriti iza loših i u stotinu voda ispranih izgovora?

Kako su mogli o tome, tako su mogli, i morali izgraditi kompromis i o uslovima za EU i NATO put. Ili korištenje EU fondova. Ali, ili nisu znali. Ili nisu željeli. Kako god, oni koji su svojim netransparentnim radom, zatvoreni u magli kabineta, te vanrednim konferencijama za medije i međusobnim optuživanjima, propustili mnogo šansi i nisu uspjeli odgovoriti očekivanjima ljudi, kao i na obećanja vlastitim biračima, kada sudija odsvira kraj utakmice, a ne bude pozitivnog rezultata, oni moraju preuzeti odgovornost, kao što su koristili sva prava prije toga.

Ne treba nam samo utakmica Islanda i Engleske da bi učili o političkoj odgovornosti. Možemo pogledati i prema Zagrebu i Tomislavu Karamarku. Nakon što nije uspio ispuniti obećanje članstvu i biračima i sastaviti novu većinu podnio je ostavku i otišao. Vrlo brzo je, po principu jedan član – jedan glas izabran novi lider Stranke, Andrej Plenković, mlađi i moderni političar, evropskog profila koji razumije stanje i vrijeme koje živimo i govori o problemima sadašnjice i planovima za budućnost. Nije bilo u kandidaturama za novoga predsjednika „iskusnih, zaslužnih kadrova koji godinama i decenijama sjede u vrhu stranke, najčešće zahvaljujući nedemokratskom okviru i blizini liderima, a ne podršci naroda i najširega članstva.“

Naše su stranke prepune ovakvih u vrhovima, koji opstaju samo na principu poslušnosti, poltronizma i podmetanja uspješnim, posebno novim i mladim ljudima koji imaju podršku naroda i članstva. Ali, zato je i naša zemlja u ovakvom stanju i bez demokratizacije političkih stranaka i izgradnje jasnog, modernog okvira u kojem članstvo upravlja svojim strankama putem onih kojima najviše vjeruje i daje najveći broj glasova i ima povjerenje u izborni proces unutra, koji je jasan i transparentan i u kojem svaki kandidat ima jednake šanse, mi nećemo moći pokrenuti zemlju u pravom smjeru i odgovoriti izazovima vremena u kojem živimo i kojemu idemo.

Nakon što nije uspio ispuniti obećanje članstvu i biračima i sastaviti novu većinu podnio je ostavku i otišao. Vrlo brzo je, po principu jedan član – jedan glas izabran novi lider Stranke, Andrej Plenković, mlađi i moderni političar

Još jedan aktuelan primjer je i bivši britanski premijer David Cameron koji je nakon poraza na referendumu također odmah podnio ostavku, jer nije svome narodu isporučio ono što im je obećao i zbog čega je dobio njihovu podršku ranije.

Isto tako trebaju, uraditi i naši lideri, oni koji nisu uspjeli i ne uspiju da održe obećanje o EU i NATO putu BiH. Zbog budućnosti BiH i izgradnje političke kulture. I to je borba za svoju zemlju, svoj narod i budućnost novih generacija, u koju se ovdašnji političari najčešće zaklinju.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook