Izvor: Al Jazeera Balkans/Autori: Amanda Paul, Demir Murat Seyrek

Meral Aksener je odvažna 59-godišnja turska političarka. Njena kandidatura za preuzimanje vodstva nad opozicionom Strankom nacionalnog pokreta (MHP) od Devleta Bahcelija, na vanrednom partijskom kongresu 10. jula, dovela je mačku među golubove u Ankari.

Ipak, trenutno još nije jasno da li će se kongres uopće održati zbog unutarnjih i pravnih prepreka, navodno zbog utjecaja vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP). Zeleno svjetlo je konačno dato nakon odluke Kasacionog suda 24. maja.

Podrška za MHP-a pod vodstvom Aksener navodno varira između 20 i 25 posto i ona ima potencijal za potresanje političke situacije u državi. Također, sa jačom strankom, ona ima potencijal da poremeti planove turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana za punu konsolidaciju moći promjenama turskog upravnog sistema u izvršni predsjednički.

To su razlozi zašto Aksener – koju porede sa „Čeličnom lady“, bivšom britanskom premijerkom Margaret Thatcher – predstavlja značajnu prijetnju Erdoganovim planovima i u konačnici može dokazati kako predsjednik nije niti moćan niti nepobjediv kako ga mnogi, i u Turskoj i na Zapadu, predstavljaju.

Aksener je u tursku politiku ušla 1995. godine kao parlamentarka iz redova Partije pravog puta (DYP) Tancu Ciller. Bila je potpredsjednica stranke prije nego što je postala ministrica unutrašnjih poslova 1996. godine – prva žena na toj poziciji u turskoj historiji.

Aksener - koju porede sa „Čeličnom lady“, bivšom britanskom premijerkom Margaret Thatcher – predstavlja značajnu prijetnju Erdoganovim planovima i u konačnici može dokazati kako predsjednik nije niti moćan niti nepobjediv

Sa padom DYP, prešla je u MHP. Zbog njenog demokratskog otpora 28. februara 1997. godine i odluka na sastanku Nacionalnog vijeća sigurnosti, njena karijera je promijenila tok.

Proces od 28. februara – takozvani „postmoderni udar“ – rezultirao je uklanjanjem tadašnjeg premijera, konzervativnog islamiste Necmettina Erbakana, i njen otpor je značajno odgurnuo u centar pažnje.

To joj nikada nije zaboravljeno i donijelo joj je poštovanje među mnogim prodemokratskim Turcima sa različitim političkim pozadinama.

'Gospodin Ne'

Trenutni potezi Bahcelija – predsjednika MHP-a od 1997. – toliko su nekonstruktivni da je dobio nadimak „Gospodin Ne“.

To uključuje njegovo kategorično protivljenje kurdskom „mirovnom procesu“, njegovu nespremnost da razmotri nekoliko koalicijskih opcija nakon parlamentarnih izbora 7. juna 2015. godine, kao i njegov neuspjeh u kreiranju primamljivih politika kako bi poljuljao vladajući AKP.

To je žestoko koštalo MHP, mnogi lojalni glasači odlučili su dati glas AKP-u koji je u proteklim godinama usvojio sve jači nacionalistički narativ.

Da se vanredni izbori održe sutra, malo je vjerovatno da bi MHP imao više od 10 posto koliko je potrebno za ulazak u Parlament.

Stoga, postoji hitna potreba za revitalizaciju stranke. Aksener je naročito dobro pozicionirana za preuzimanje te uloge.

Zbog njenog demokratskog otpora 28. februara 1997. godine i odluka na sastanku Nacionalnog vijeća sigurnosti, njena karijera je promijenila tok

Jedan od razloga iza primamljivosti AKP-a  je činjenica da je ova stranka, kada je osnovana 2001. godine, bila povezana sa političkom klimom u Turskoj nakon udara 28. februara.

Erdogan – koji dolazi iz iste „škole“ političkog islama kao i Erbakan – imao je velike koristi od imidža žrtve kroz mnogo godina.

Ipak, iz razloga što je Aksener imala jednaku centralnu ulogu u protivljenju udara i pretrpjela posljedice toga, ona ima jednaka prava da tvrdi kako je stradala.

Štaviše, uzevši u obzir dominantno naginjanje turskih glasača ka desnom centru, vjerovatno kredibilna alternativa trenutnoj turskoj Vladi može doći iz tog dijela političkog spektra.

Nadalje, neuspjesi desnog centra 1990-ih i spektakularni uspjeh AKP-a ne ostavlja prostora novoj stranci zbog prisustva velikog broja tradicionalnih glasača desnog centra.

Promjena imidža MHP

Sekularni i liberalni oblik ove grupe donio je glasove Republikanskoj narodnoj partiji (CHP) na nekoliko proteklih izbora, no velika većina desničarskih konzervativnih glasača podržala je AKP.

Dok su neki konzervativci nezadovoljni trenutnom politikom AKP-a, za njih je teško da podržavaju CHP koja je historijski sekularna stranka lijevog centra i još uvijek nastavlja raditi protiv turskih konzervativnih masa.

Zalaganje Aksener ka desnom centru i demokratiji može pogurati stranku sličnom imidžu kao što ga ima Nova flamanska alijansa u Belgiji – centralno-desna stranka glavnog toka sa elementima nacionalizma, konzervatizma i liberalizma

Aksener predstavlja nadu za milione konzervativaca koji su razočarani u AKP, a ne mogu se povezati sa CHP.

Stranka MHP ima veoma negativan imidž na Zapadu, što je u jednu ruku razumljivo kada se u obzir uzme prošlost stranke.

Ona i njene pristalice se optužuju za veze sa nasiljem, naročito 1970-ih tokom borbi između desnice i ljevice u Turskoj.

Štaviše, Bahceli je uspio promijeniti ovaj izgled i pokrenuti stranku ka demokratskoj strani. Zalaganje Aksener ka desnom centru i demokratiji može pogurati stranku sličnom imidžu kao što ga ima Nova flamanska alijansa u Belgiji – centralno-desna stranka glavnog toka sa elementima nacionalizma, konzervatizma i liberalizma.

Šta je sljedeće?

Sigurno je kako Bahceli neće odustati bez otpora i on i dalje kontrolira stranku. Dodatno, Erdogan može iskoristiti ovu unutrašnju borbu za moć u svoju korist.

Promjena upravnog sistema Turske u izvršno- predsjednički zahtijeva ozbiljne amandmane Ustava. Trenutno AKP ima 317 poslanika u Parlamentu. To je manje od neophodnog broja za jednostrane promjene Ustava – što traži 367 poslanika – ili donošenja ovog pitanja na referendum (330 poslanika).

Sa značajnom podrškom članova MHP, pobjeda Aksener je skoro pa sigurna. Štaviše, upravo iz ovog razloga, postoji mogućnost da bi njen uspon ka stranačkom vrhu mogao biti poljuljan vanjskim silama

Pod obavezno je dobiti podršku druge političke stranke. Iako je Bahceli figura iz opozicije, povremeno je direktno ili indirektno podržavao AKP. Postoji nezvanična saradnja između AKP-a i njega. Stoga AKP kao da podržava njegovo vodstvo stranke, a zauzvrat bi on mogao indirektno podržati Erdoganov cilj za uspostavljanjem izvršnog predsjedničkog sistema.

Nedavne odluke regionalnih sudova za sprečavanje kongresa, zajedno sa podrškom medija bliskih AKP-u, demonstrira nastojanje Erdogana da zadrži Bachelija kao predsjednika.

Sa značajnom podrškom članova MHP, pobjeda Aksener je skoro pa sigurna. Štaviše, upravo iz ovog razloga, postoji mogućnost da bi njen uspon ka stranačkom vrhu mogao biti poljuljan vanjskim silama. Ako se ovo desi, Aksener će ponovo biti žrtva nedemokratskih procesa i vjerovatno je kako će ona uspostaviti vlastitu stranku u saradnji sa drugim visokopozicioniranim ličnostima iz MHP-a, pa čak i sa nekim bivšim visokopozicioniranim osobama iz AKP-a.

Takav pokret desnog centra također može postati glavni opozicioni pokret u Turskoj.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)