Izvor: Profkomunikacije.com

Tradicionalni pristupi u analizi političara u regionu su stvar prošlosti. Više se niko, bar ne kod nas, ne bavi time da li su političari završili neke velike škole, da li su dovoljno stručni za donošenje važnih odluka, da li imaju dovoljno iskustvai sposobnosti  da nas vode niti se posebno iznenadimo kada ih predstavnici MMF-a ili drugih ozbiljnih zemalja, retorikom i znanjem, pojedu za doručak. Baš kao neku laganu voćnu salaticu.

Medijatizacija i politički spektakl

Danas, u vrijeme medijatizacije politike i njegovog spektakla, kvalitet političara se mjeri prema tome na koji način se oblači, koja kola vozi, šta jede, gdje ljetuje, koji su mu hobiji, da li je aktivan na društvenim mrežama, kakve linkove šeruje, ko ga lajka i sl. Zbog sopstvene dokonosti i neznanja, cijenimo političare po tome da li su skloni ljubavnim aferama, razvodima, da li svoj privatni život na pladnju serviraju javnosti, da li učestvuju u zabavnim emisijama, i ako da, zaključujemo da je to političar koji zaslužuje našu pažnju, a možda i glas. I tako to, da ne dužimo, obično biva na brdovitom Balkanu.

 Koja ste Vi voćka?

Međutim, o političarima možemo razmišljati i na još jedan, sasvim originalan način,  koji smo osmislili kao dio seminara na temu političke komunikacije, imidža i vođenja kampanje, a održali na Jahorni početkom juna. U ovoj aktivnosti smo koristili tehniku slobodnih asocijacija velikog psihologa i znanstvenika, Sigmunda Freuda.

Dakle, da li recimo možete zamisliti političare kao voće? Da, dobro ste pročitali, voće, obično voće koje kupujemo i jedemo. Kao i voće, političare svakodnevno konzumiramo, neke volimo neke baš i ne. Za neke smatramo da su zdravi dok smo na druge alergični. Neki su pak kiseli, slatki, neki ljuti, neki gorki, neki slipavi, a neki ostavljaju neizbrisive tragove koje ni jedan Vanish (detardžent) ne može oprati.

U toku gorepomenutog seminara, PROF komunikacije su provele jednu kreativnu radionicu na kojoj su od mladih ljudi (socijaldemokratskog opredjeljenja) tražili da analiziraju lokalne, regionalne i svjetske političare i njihove karakterne osobine, upoređujući ih sa voćkama. Svima je jasno da bi odgovori i asocijacije bile nešto drugačije, da je u pitanju bila grupa mladih ljudi neke druge političke opcije, no dobro, nastavimo se zabavljati…

Rezultati međunarodne „političke voćne salate“

Od stranih političara Hillary Clinton prema ovoj analizi najviše podsjeća avokado koji je bez mirisa i ukusa. Zanimljivo Donald Trump je prepoznat kao kokos koji je tvrd izvana, ali unutra bljutav i beskorisan. Slično, Barak Obama je isto tako kokos jer se kao Afro-Amerikanac (vanjski izgled kokosa) bori više za prava bijelaca (unutrašnjost kokosa).

Rezultati regionalne „političke voćne salate“

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić se ponaša kao mušmula, ima je dosta ali u suštini nema neku funkciju. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarević svojim izgledom podsjeća na zrelu krušku, dok premijer Srbije Aleksandar Vučić zbog svojih izraženih, napućenih usana asocira na crvenu jagodu. Neki drugi ispitanici su pak Vučića i Nikolića povezali sa višnjom i trešnjom jer “ne idu jedan bez drugog”.

Predsjednik HDZ- a Tomislav Karamarko je dud jer mu je rok trajanja kratak i brzo (o)pada. Dionizije iz Dalmacije, nekad gradonačelnik Splita Željko Kerum asocira na grožđe, vino, rakiju i  uglavnom dobru feštu. 

Ipak, prije nego što se posvetimo aktulenim lokalnim  političarima, ne možemo zaobići jednu vrlo značajnu političku figuru – bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Naša mala voćkasta analiza pokazala je da se Tito sa jedne strane doživljava kao tvrdi i nesalomivi orah, ali i kao zdrava jabuka.

Rezultati BiH „političke voćne salate“

U domaćoj „bašti“ najviše uspijeva egzotično voće:  hurme, breskve, maline, smokve, narovi, limun, ananas i pistacije. Krenimo redom.

Lider SDA Bakir Izetbegović zbog svoje povezanosti sa arapskim investitorima, ali i zbog tena, asocira na hurmu. Kako kažu mladi, “iako ne posebno sočna voćka, snalazi se i u najtežim pustinjskim uslovima”. Njegove kolege iz tročlanog (!) Predsjedništva BiH Dragan Čović i Mladen Ivanić su smokva i kruška. Smokva, zato jer ponekad ostavlja gorak i nedefinisan okus, a kako mažu mladi “potiče probavu”, dok je kruška uvijek ljepljiva, slipava i ne da se tako lako pojesti ali se zato može svariti. Nekako je i “jedra”.

Lider SNSD-a Milorad Dodik zbog svoje nepredvidivosti podsjeća na nar. Čvrst iz vana, ali kad se otvori, male, kiselkaste crvene plodove je nemoguće kontrolisati. Poputno suprotno, lider SDS-a Mladen Bosić podsjeća na konzervirani ananas, koji se najbolje servira hladan. Još jedna članica SDS-a Aleksandra Pandurević je žuta dunja (aman-aman), koja jednostavno ukrašava parlament i lijepo miriše. SDA odmetnik Senad Šepić, naše mlade političare-ispitanike podsjeća na narandžu jer osvježava političku scenu.

Drugoj grupi ispitanika je pak Šepić bio lješnjak jer, kako rekoše, jak je i još se bori; ne “umire” lako. Asocijacija osvježenja političke scene je također pripala J.F.Kennedyju, ali je on bio lubenica. Bivši lider SDP-a Zlatko Lagumdžija asocira na jednu skupu orašastu grickalicu, skupu „za (skoro svakog) čovjeka“ – pistacije. Igor Radojičić iz SNSD-a je borovnica koja se zbog toga što je mala uvijek krije iza većeg drveća, a Martin Raguž iz HDZ-a 1990 je malina, zbog političke i ekonomske orijentacije izvoza malina u EU. Maline su uvijek dobro prodaju ali su i osjetljivo voće.  Malina je također bila asocijacija i na Damira Mašića jer je, kako rekoše naši mladi ispitanici,  popularno voće u zadnjih par godina.

O tome kakav bi to voćni bućkuriš bio kada bi se u obzir uzele postojeće političke koalicije, možemo samo nagađati.

Na kraju treba istaći da je ova vesela analiza bila vrlo korisna u ispitivanju mišljenja naše male javnosti o karakternim osobinama političara, te smo rezultate koristili u našim drugim aktivnostima u toku seminara.

Pokrovitelji i koordinatori političke akademije su bili fondacija Friedrich Ebert Stiftung i FLI iz Sarajeva.

(Ilustracije: D.Dakić i I.Lakota, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)