Damir Arnaut, pravni ekspert i poslanik Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, u intervjuu za „Avaz“ govori o presudi Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Ilijaza Pilava.

Arnaut, koji je bio pravni zastupnik Pilava, ne krije zadovoljstvo dobivenim sporom, ali istovremeno ističe problem što su naši građani sve više prinuđeni pravdu tražiti, i dobivati, u dalekom Strazburu. Arnaut komentira i koaliciju SDA - SBB, te situaciju u Mostaru i krizu u državnom radio-televizijskom servisu.

Pravni lijekovi

Kako ste dočekali presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Ilijaza Pilava?

- Iskreno, s telefonom u ruci kako bih odmah po objavljivanju nazvao doktora Pilava. Nas dvojica ovo čekamo skoro deset godina i nemoguće je dočarati zadovoljstvo koje sam osjećao dok sam kratko izgovorio “pobijedili smo"!
 

Je li za Vas ovakva presuda bila očekivana?

- Pred pravosudnim tijelima na Zapadu za advokate uglavnom nema iznenađenja, barem kada je opći ishod u pitanju, jer se možete opravdano pouzdati da će ta tijela ne samo znati pravilno primijeniti pravne norme već da će to učiniti nepristrasno. Stoga sam, kao u postupcima u kojima sam zastupao doktora Ganića (Ejup, op. a.) u Londonu i generala Divjaka (Jovan, op. a.) u Beču, i ovdje bio uvjeren u pozitivan ishod. No, problem je upravo u tome da su naši građani sve više prinuđeni pravdu tražiti, i dobivati, u dalekom Strazburu.

Tekst apelacije koju sam podnio Evropskom sudu i koju je taj sud u potpunosti uvažio je, maltene, identičan argumentaciji koju smo predočili tokom žalbenog postupka u BiH. Rezultat korištenja tih domaćih pravnih lijekova je bio da je Centralna izborna komisija rekla da se Pilav ne može kandidirati „jer se izjasnio kao Bošnjak“, da je Sud BiH odlučio da to „ne predstavlja diskriminaciju“, a Ustavni sud BiH da diskriminacija postoji, ali da je u ovom slučaju „razumna i opravdana“. Dodajte tome i stav agenta BiH da je Pilav „slobodan da se preseli u Federaciju“ i shvatite da kod nas vlada elementarno nepoznavanje, a time i nepoštivanje, osnovnih normi međunarodnog prava koje su sastavni dio Ustava BiH.  
   

Koliko je izvjesna provedba ove presude u praksi i može li biti veći problem od implementacije presude „Sejdić - Finci“?

- Sud je uvažio našu argumentaciju i uveo potpuno novi pravni standard kojim je odredbe koje kombiniraju etnički i teritorijalni princip pri izuzimanju ili favoriziranju određenih grupa označio posebno diskriminatornim. Pojednostavljeno rečeno, izbor s određenog teritorija ne može biti privilegija jedne etničke grupe. To ne znači da će biti teže doći do rješenja kojim će svi biti zadovoljni i zaštićeni, već samo da trebamo biti inventivniji.  

Inicirali ste ukidanje „bijelog hljeba“ i naknade za rad u komisijama u toku radnog vremena. No, postoje i inicijative koje vode ka vraćanju određenih privilegija, čemu se Vi žestoko protivite i borite se da se to ne desi...

- To su, prije svega, jasna predizborna obećanja SBB-a i samog predsjednika stranke, gospodina Radončića (Fahrudin, op. a.), a mi svoja obećanja ozbiljno shvatamo. Zbog niza opstrukcija, međutim, usvajanje ovih zakona je trajalo četiri puta duže od prosjeka, a pokušaji da se ove privilegije vrate i dalje postoje. Kada bi moje kolege bili toliko uporni i inventivni po pitanju provedbe presuda Evropskog suda kao što su neki to bili pri pokušajima zadržavanja i vraćanja tih privilegija, mi bismo već davno bili u Evropskoj uniji.  

Vaše česte „poslovničke intervencije“ u vezi s prisustvom predstavnika Vijeća ministara na sjednicama Parlamenta i parlamentarnih tijela dovele su do većeg stepena poštivanja tih odredbi. Kada će se u BiH zakonski propisi početi poštovati po automatizmu?

- Kada shvatimo da ta „naša improvizacija“, za koju čak imamo tendenciju da mislimo da je šarmantna, nije stabilizirajući, već upravo remetilački faktor. Jedna od glavnih odlika uređenih sistema je da nema iznenađenja kada je funkcioniranje vlasti u pitanju. To se može postići samo striktnom primjenom propisa, ma kako to u datom trenutku izgledalo nepotrebno. Pa mi smo prije dvije sedmice imali vanrednu sjednicu Parlamenta koja je okončana nakon pola sata samo zato što niko od onih koji su je sazvali nije pročitao Poslovnik.  

Iskoristiti priliku

Glavni odbor SBB-a potvrdio je opredijeljenost za izlazak na lokalne izbore sa SDA. Koliko ta dodatna potvrda stabilnosti koalicionih partnera doprinosi općoj političkoj stabilnosti koja je ključna za sve druge procese u zemlji?

- Upravo je ta potreba za stabilnošću bio i ključni motiv za formiranje ove koalicije. Ne samo da će ove dvije najjače stranke u Federaciji izbjeći konfrontaciju na lokalnom nivou koji je tema ovih izbora već će ta saradnja neminovno dovesti i do jačanja našeg koalicionog kapaciteta na kantonalnim, entitetskom i državnom nivou. To će ojačati našu ukupnu pregovaračku poziciju, ali nam i omogućiti da se fokusiramo na nužne reforme čak i tokom predizborne kampanje, što je presedan u političkom životu ove zemlje. Politička stabilnost je sada od prevashodne važnosti, bez toga neće biti investicija, kao ni napretka ka EU članstvu. Ako ne iskoristimo ovu priliku, pitanje je kada će ključne evropske zemlje opet pokazati interes da se ovako aktivno uključe u promociju naše kandidature, a strana ulaganja će, umjesto nama, otići u druge zemlje.   

Zagovornik ste uvođenja elektronskog glasanja u izborni proces u BiH. Vjerujete li da u ovakvim okolnostima izbori mogu biti fer i transparentni?

- Možda, ali suština je da uglavnom nisu, a kao poseban problem ili „najslabija karika“ su označeni birački odbori. Kako je to i najskuplja karika u čitavom izbornom sistemu, nema smisla trošiti dodatne resurse na njeno poboljšanje kada se ona može zamijeniti naprednom tehnologijom, koja je, uz to, i jeftinija. Ako 600 miliona Indijaca i 150 miliona Brazilaca može glasati isključivo elektronskim putem, koji rezultate saopćava nakon nekoliko minuta i maltene isključuje mogućnost izbornih prevara, onda zaista nema argumenata zašto se to ne može provesti u zemlji u srcu Evrope koja nema ni dva miliona glasača.   

SBB je već iznio stav da neće dozvoliti gašenje državnog javnog servisa. Kakva rješenja nudite za probleme BHRT-a?

- SBB i SDA su ponudili zakonsko rješenje čijim bi se usvajanjem stvorile pretpostavke za stabilnije finansiranje javnog RTV servisa, prvo kroz naplatu putem kablovskih operatera jer je sistem naplate isključivo putem telekom operatera zastario, a potom i kroz dugoročni sistem finansiranja, za koji je neophodna i saradnja entiteta. Mi sada imamo situaciju gdje postoje otpori rješenju ovog pitanja zbog, između ostalog, slabog kvaliteta ovih servisa. No, slab kvalitet je umnogome uzrokovan lošom finansijskom situacijom, kako zbog nemogućnosti privlačenja i zadržavanja najkvalificiranijih kadrova tako i zbog nedostatka sredstava za izradu atraktivnog sadržaja. Komparativni pristup je opet neophodan kako bi se dočarala sva ozbiljnost ovog problema. Godišnji budžet HRT-a iznosi više od 350 miliona KM, srbijanskog RTS-a oko 180 miliona KM, dok je budžet BHRT-a za ovu godinu tek nekih 35 miliona KM.

Mostarski glasovi

- SBB je svojim ulaskom u ove pregovore u vezi s Mostarom, kao i nuđenjem nekih zaista kreativnih rješenja, već doprinio značajnom približavanju stavova SDA i HDZ-a. Tu su na sceni, međutim, duboka nepovjerenja između te dvije stranke. Kada to objektivno posmatrate, jasno je da se radi o čisto tehničkim pitanjima, ali svjestan sam i da je njihova percepcija drugačija. Dobro je da se tu sve više čuju i mostarski glasovi, poput gospodina Oručevića (Safet, op. a.), koji ukazuju da ključni problem nije koji narod u Mostaru ima nekoliko hiljada pripadnika više od drugog, već da hiljade Mostaraca svih nacionalnosti zbog ove situacije sve ozbiljnije razmišlja o napuštanju Mostara - ističe Arnaut.    

Češća zasjedanja

Inicijator ste češćeg zasjedanja Predstavničkog doma. Vjerujete li da biste s prihvatanjem te inicijative izazvali “lančano“ poboljšanje rada i učinkovitost državnih institucija?

- Naravno, a komparativna praksa to i dokazuje. Hrvatski sabor je prošle godine zasjedao ukupno 78 dana, Parlament Slovenije 74, Parlament Makedonije 55 dana, a Predstavnički dom našeg državnog parlamenta samo 22 dana. Pa čak je i Skupština Crne Gore, koja ima stanovnika koliko i Sarajevo, zasjedala više od našeg Parlamenta. Nije slučajno da su te zemlje toliko ispred nas u euroatlantskim integracijama.

(Avaz/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)