Nakon nekoliko godina relativnog mira, zapadni Balkan je ponovo nestabilan. Širom regiona ljudi izlaze na ulice, zahtijevajući smjenu vlasti. Na hiljade njih je otišlo u inostranstvo u potrazi za poslom i boljim životom.  

Nasilna frakcija vehabizma je našla utočište u muslimanskoj populaciji ovog regiona. Možda i najopasnija je prijetnja od dezintegracije jer manjine pokušavaju ponovo da podijele svoje države, stoji u analizi Timotija Lesa, direktora konsultantske kuće za političke rizike.

Les je obimnu analizu objavio u najnovijem broju britanskog političkog magazina "New Statesman", u kojoj je istakao da je BiH dugo bila, ali i ostala najdisfunkcionalnija zemlja u regionu. Srbi i Hrvati nisu odustali od separatističkih ciljeva.

Milorad Dodik, predsjednik RS, je trenutno pod istragom vlasti iz Sarajeva, ali je suočen i s političkim rivalima u RS. Kako bi učvrstio poziciju, zaprijetio je referendumom o nezavisnosti RS, zakazanom za 2018. godinu.

Ne tako daleko od BiH je i Kosovo. Iako je nepriznat od pola svijeta, na njegovom čelu se nalazi korumpirana elita, koja ne odustaje od svojih ciljeva. U međuvremenu, Makedonija je u haosu, nastalom nakon curenja snimaka koji su doveli do optužbe da je premijer Nikola Gruevski špijunirao stanovništvo, te da je umiješan u korupciju, izbornu prevaru, ali i kriminal", napisao je Les..

Jedini mirni period Balkana je bio poslije Drugog svjetskog rata, kada su se supersile saglasile da region ostave ujedinjenim.

Nakon okončanja hladnog rata, supersile su uglavnom izgubile interes za Balkan i polako su popuštale stisak nad regionom. To je vratilo nasilje na Balkan. Stabilnost je vraćena angažovanjem SAD. Rezultat svega je Dejtonski sporazum iz 1995. godine, koji je predstavljao delikatan kompromis, gdje su Srbi i Hrvati pristali da ostanu sastavni dio BiH. Za uzvrat, Srbi su dobili samoupravni entitet, a Hrvati ograničenu samoupravu u muslimansko-hrvatskoj federaciji.

Stvari su se pogoršale u drugoj polovini dvijehiljaditih, kada su SAD povukle snage iz regiona. EU je, međutim, zauzela drugačiji pristup u odnosu na SAD. Oni su ponudili sporazum u vidu uslovljavanja.

Naime, Brisel je pristao da primi sve zemlje zapadnog Balkana u EU, sa svim benefitima koje to članstvo nosi, ako ispune uslove neophodne za članstvo. Ipak, lokalni političari nisu htjeli da se prihvate reforme.

Najviše otpora je bilo u BiH, gdje sukob zapravo nikada nije istinski okončan i gdje je svaka etnička grupa koristila proces integracija kako bi unaprijedila svoje političke ciljeve - centralizaciju (u slučaju Bošnjaka) i separaciju (u slučaju Srba).  

(Nezavisne.com/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/em)