Izvor: Jutarnji.hr

Društvo očito napreduje. Kad smo mi odrastali, i single obitelj je bila na margini, a danas je u školskim udžbenicima.

Kad sam shvatio da sam gay, bio sam najžalosniji što neću moći imati djecu. A obožavam ih. I bio sam razočaran dok se nije ukazala prilika da se ostvari moja želja da postanem roditelj. Tu sam se demantirao. Pokazalo se da je sve moguće ako su velika ljubav i želja u pitanju - govori nam Alojz, inače tata trinaestogodišnje djevojčice Lucije iz Zagreba. On i njegov partner Marko imaju posebnu priču. Naime, Lucija ima dva tate i dvije mame.

Prijateljska pomoć

- To je jedna neobična situacija, ali svi smo uključeni u odgoj i brigu oko nje. Emotivno i materijalno imamo kapacitet i za više djece, ali zato naša Lucija ima sve. Pažena je i mažena i uživa u tome - kažu nam. Njih dvojica su zajedno već četvrt stoljeća, a prije godinu dana su sklopili i životno partnerstvo. To ih je, priznaju, posebno veselilo.

- Postalo je nekako ‘moderno’ ići na gay svadbe - komentiraju uz smijeh. A na poslu ni njih nije zaobišlo čašćenje kolega i pravo na slobodne dane zbog svadbe.

- Mi već dugo živimo zajedno, sređenim životom. I prijatelji su nas vidjeli kao brižne roditelje. Puno smo razmišljali kako bismo mogli to i ostvariti, pa su nam prijatelji predložili projekt zajedničkog roditeljstva. I našli smo lezbijski par s kojim smo to i ostvarili. Cilj je bio isti - dijete. Lucija je začeta prirodnim putem i plod je silne želje, ali netradicionalnih odnosa. Danas smo sretni roditelji. Živimo blizu jedni drugih, preuzimamo obaveze, Lucija ima sobu i kod nas i kod mama, vikende i odmore dijelimo... - priča nam par tata iz Zagreba.

Razmišljaju, kažu, kako bi bilo lijepo imati još djece, ali vrijeme prolazi, a i oni bi prije toga voljeli shvatiti da žive u društvu sretnih ljudi koji će razumjeti da neki ljudi žele imati djecu i da za to ne treba biti ograničenja.

U kombinaciji poput njihove ne mogu svi imati ista zakonska prava, a iako im nije jako važno, nekad je vrlo korisno, kažu, jer ako morate s djetetom na hitnu, morate se nekako i predstaviti.

- Mi imamo puno heteroseksualnih prijatelja, susjede koji su tolerantni i pristojni, ali treba raditi na senzibilizaciji društva i pokazati da takvi parovi postoje i imaju iste probleme kao i heteroseksualni i njihova djeca.

Strahovi

I naše dijete raste, sazrijeva i ima pitanja, ali naša djeca su bogatija za saznanje da ništa nije nenormalno i da je sve moguće.

Da cura može imati curu, dečko dečka i da cura može imati dečka i obrnuto. Njihovo je bogatstvo u tome  što mi nikada nećemo biti iznenađeni time koga će oni voljeti  - objašnjavaju.

- Pitanja postoje i postojat će, ali možda ponekad i previše štitimo tu djecu. Možda bi sve prošlo bezbolno, kao i naše outanje - složni su gay roditelji.

Boje li se da će ih u školi druga djeca maltretirati, gnjaviti, isključivati?

- Danas je problem i kad je dijete premršavo, predebelo ili nosi naočale. Može biti problem, ali je rješiv. U to vjerujemo. Treba biti iskren pred njima, ne sramiti se, da ne bi dijete mislilo da je to nešto loše. Inzistiramo na toleranciji. Ali nisu osamljeni u tome. Danas imaju medije, televizijske serije... Vjerujemo da se sve može riješiti razgovorom - kažu.

A kako odgovaraju na kritike da nije normalno i prirodno da imaju djecu kad ih prirodnim putem ne mogu začeti?

- To je problem tih kritičara. I mogu ga riješiti, ako trebaju i žele našu pomoć, dobit će je. Pitamo ih kako mogu suditi o nečemu što ne poznaju? Ja poštujem sve druge, ali isto očekujem i za sebe. Poštujte moju želju za roditeljstvom. Pa koliko se brakova raspada? Djeca se rađaju u nesređenim odnosima, ‘događaju’ se. Nama se ona ne mogu dogoditi, mi ih možemo samo silno željeti - kažu. Ipak su optimistični. Situacija se popravlja, kažu.

Margina društva

- Društvo napreduje. Kad smo mi odrastali, ni single obitelj nije bila priznata. Samohrana majka s djetetom bila je na margini društva. U današnjim udžbenicima kad se govori o obitelji objašnjava se da postoji klasična obitelj i obitelj samo s mamom ili samo s tatom, pa se možemo nadati da ćemo se i mi jednog dana pojaviti u udžbenicima - kažu.

Ostatak priloga pročitajte ovdje

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)