Zlatno doba filma je uvijek ono doba kada se prave kvalitetni filmovi sa dobrom pričom i pozitivnim porukama, rekao je poznati glumac Emir Hadžihafizbegović koji je gostovao u Crvenoj liniji na N1. Hadžihafizbegović, kojeg mnogi smatraju za jednog od najboljih glumaca u regiji, prisjetio se vremena sa početka karijere, 80-ih godina prošlog stoljeća, i uporedio ih sa trenutnim stanjem što se tiče filma i filmske umjetnosti u državama bivše Jugoslavije.

"Postoji nostalgija za prethodnim vremenom. Kada pogledam samo film koji sa snimao sa Lepom Brenom, 'Hajde da se volimo', imao sam 40 kilograma više (smijeh). Nostalgija je normalno ljudsko osjećanje. Kada se sjetim 'Audicije'...mi smo prodavali 70.000 karata u Zagrebu i 80.000 u Beogradu. Ta 'Audicija' danas kada bi se pokrenula u Sarajevu prodala bi ponovo preko 20.000 karata, dvije Zetre".

Sistem vrijednosti 80-ih je bio bolji i on je urušen u raznim segmentima, smatra bh. glumac, ne samo kroz film, teatar, kulturu uopće, nego i u zdravstvu i privredii. Međutim, zlatno doba za film na ovim prostorima nije bio samo period osamdesetih...

"Ne mislim da su današnja vremena loša za dobre filmove. Zlatna vremena za film su uvijek onda kada ima dobrih scenarija, dobrih poruka, ako film ima dosta gledalaca i osvaja nagrade".

'Svađa' oko filmova

BiH, Srbija i Hrvatska su učestvovale u zajedničkim produkcijama mnogih filmova, koji su osvajali nagrade i naišli na dobre kritike među domaćom i svjetskom publikom. Iako su te zajedničke produkcije polučile mnoge dobre rezultate bilo je i negativnih komentara tipa "čiji je film" i "ko je više ulagao novca".

Zašto imamo potrebe stalnog svojatanja, pita se Hadžihafizbegović.

"Ne vidim nikakav problem u tim koprodukcijama. To su neki poluincidenti koji niti u jednom trenutku nisu zaljuljali plemenitu saradnju između država bivše Jugoslavije. Snimio sam mnoge filmove pa sam kompetentan da govorim o tome. Mediji su to napuhali. Ja sam najveće nagrade dobio igrajući u hrvatskim filmovima. Te nagrade su jako dobro dočekane i u BiH iako sam glumio u hrvatskim i srbijanskim filmovima".

Kultura i kulturni identitet je od esencijalne važnosti za neku državu, ističe gost Crvene linije, te dodaje da žali što to političari nisu prepoznali.

"Bitno je reči 'običnim' ljudima da je film bitan kao kulturni segment neke države. Kulturni identitet je ono što će ostati na kraju. Granice evropskih zemalja bit će omeđene kulturnim identitetom. Oni mogu nama uzeti struju ili drva, ali ne mogu odnijeti filmove (Danis) Tanovića i (Emir) Kusturice, djela (Meša) Selimovića i (Branko) Ćopića ili našu sevdalinku. To politika nije prepoznala. Više je za Irsku učinio (Samuel) Beckett i Bono Vox od svih njihovih političara. Ljudi moraju znati da kada čuju da se snima igrani film u njihovoj zemlji da je to dobra stvar. Film je skupa igranka ali je prijeki put za promociju neke države. Umjetnost i sport su najbolji ambasadori države. Pa za Hrvatsku se u svijetu najviše saznalo kada je igrala polufinale sa Francuzima (Svjetsko prvenstvo) 1998.godine".

Politika moralna kategorija

Hadžihafizbegović se na kraju gostovanja dotakao i svoga mandata na čelu Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Otkrio je da mu se "nije zgadilo" bavljenje politikom. 

"Nije mi se zgadilo bavljenje politikom. Kada se prisjetim tih četiri godine vrlo sam ponosan na svoj rad. Nije tačno da unutar politke nema čestitih ljudi, sa jakim etičkim i moralnim principima. Politika je jedna vrlo moralna kategorija. Pa riječ 'idiot' je u Aristotelovo doba korištena za onoga koji se nije bavio politikom. Međutim, politika na našim prostorima vuče samo negativne konotacije. Naravno da je unutar politike mnogo nepotizma, polusvijeta, korupcije ali želim amnestirati jedan dio ljudi koji su vrlo moralni i pošteni".

(N1/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/em)