Piše: Dina GANIBEGOVIĆ
 

Ako pratite crnu hroniku, lako je primijetiti da je jedan rastućih problema bh. društva porodično nasilje koje nerijetko završi sa smrtnim posljedicama.

DEPO Portal je u okviru teme koja se bavi nasiljem nad ženama u BiH zatražio mišljenje pravnika, te smo razgovarali sa sarajevskom advokaticom Sabinom Mehić. Ona nam je otkrila koje kazne očekuju počinioce, te da li postoje sankcije za neprijavljivanje porodičnog nasilja.

UBISTVO S OLAKŠICAMA: Nasilje nad partnericama sve češće se dešava, ali se stiče dojam da pravosuđe na neki način ovakva ubistva tretira sa određenim "olakšicama", obzirom da partneri-ubice rijetko kad dobiju dugogodišnje zatvorske kazne. Da taj utisak nije pogrešan potvrdila nam je naša sagovorica.

- Moglo bi se reći da se ti slučajevi tretiraju „drugačije“ od ostalih, ali razlog tome leži u zakonskim odredbama. Naime, minimalna kazna zatvora za krivično djelo Nasilje u porodici koje je za posljedicu imalo smrt člana porodice je 2 godine, a minimalna kazna za obično ubistvo je 5 godina. Međutim, ne treba izgubiti iz vida da sud može kod krivičnih djela nasilja u porodici sa smrtnom posljedicom izreći kaznu zatvora u rasponu od 2 godine do 15 godina. Izrečena kazna će zavisiti od konkretnih okolnosti slučaja, postojanja eventualno otežavajućih i olakšavajućih okolnosti – pojasnila je ovu praksu advokatica Sabina Mehić.

Ona navodi da osim raspona kazni za krivično djelo Nasilje u porodici, Krivični zakon FBiH poznaje još jedan kvalifikovani oblik krivičnog djela Nasilje u porodici gdje se može izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 godina do kazne dugotrajnog zatvora, a to je situacija kada počinilac djela usmrti člana porodice kojeg je prethodno zlostavljao. Kako kaže, ovaj kvalifikovani oblik krivičnog djela Nasilje u porodici je potpuno izjednačen sa krivičnim djelom ubistva počinjenim na podmukao ili svirep način. 

- Sudska praksa je do sada pokazala da su kazne za krivična djela nasilja u porodici, sa smrtnom posljedicom ili bez, negdje na „sredini“. Počiniocima takvih djela se ne izriču minimalne kazne, ali zato je i rijetkost da se izrekne maksimalna kazna – ističe sagovornica DEPO Portala.

MALE KAZNE DODATNI MOTIV ZA UBISTVO?: Obzirom da je pravosuđe poprilično „blago“ kada treba osuditi nasilnika, postavlja se pitanje da li su neadekvatne kazne razlog da se počinitelji lakše usude počiniti ubistvo.

Sabina Mehić smatra da to nije slučaj, te da informacije o zaprijećenim i izrečenim kaznama nisu toliko poznate ili dostupne široj javnosti i da odluka o tome da li će počiniti krivično djelo ustvari zavisi od niza drugih faktora.

NEMA SANKCIJA AKO NE PRIJAVITE NASILJE: Također, upitali smo i da li zakon predviđa kazne za one koji znaju da se nasilje nad partnericom dešava, ali ga ne prijavljuju, na šta smo dobili razočaravajući odgovor:

- Zakon predviđa sankcije za neprijavljivanje krivičnih djela generalno, a ne samo ovog djela konkretno. Svako je dužan prijaviti počinioca krivičnog djela ako se za to djelo može izreći kazna dugotrajnog zatvora, jer u suprotnom može mu se izreći novčana kazna ili kazna zatvora do 3 godine. Drugim riječima, kod konkretnog krivičnog djela Nasilje u porodici tek ukoliko neko lice sazna da je neko počinio krivično djelo ubistva, to mora i prijaviti, u suprotnom nema posebnih sankcija za njega – pojasnila je naša sagovornica i dodala:

- Smatram da sankcije ne moraju biti jedino mjerilo pri donošenju odluke da li ćete prijaviti počinioca djela nasilja u porodici ili ne, vodilja treba da bude zdrav razum, a ukoliko neko smatra da to predstavlja „miješanje u tuđe probleme“ ili što je kod nas najčešće „u komšijske odnose“, neka bar takve slučajeve prijavljuje anonimno nadležnom MUP-u.

KAKO SPRIJEČITI POJAVU OVAKVIH SLUČAJEVA: Mehić navodi da, uslovno rečeno, postoji pravna mjera koji bi mogla preventivno djelovati da ne dolazi do ovih slučajeva. Naime, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predviđa mogućnost prijavljivanja nasilnika nadležnom MUP-u, nakon čega uglavnom dolazi do izricanja mjera zaštite u prekršajnom postupku, pa se tako mogu izreći mjere zabrane pristupa oštećenoj ili zabrane uznemiravanja oštećene i druge slične mjere. Na ovaj način se djelomično može preventivno djelovati kako ne bi došlo do težih posljedice za oštećenu. 

- Međutim, praksa je pokazala da nasilnici u takvim situacijama često krše mjere zaštite koje su im određene, jer su sankcije koje su propisane za takva kršenja samo novčane kazne. Zlostavljane osobe se rijetko odlučuju da prijavljuju nasilje u porodici, kako zbog nerazumijevanja okoline, tako i činjenice da moraju biti jako uporni u svojim namjerama da nekoga prijave, jer se dešava da službenici MUP-a ovakve slučajeve vide samo kao „uobičajene bračne razmirice“. Sve dok je takva situacija, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici je samo formalan akt – upozorila je Mehić.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)