ESAD DURAKOVIĆ/ APSURDI POMAHNITALE EVROPE I SVIJETA

Srebrenička golgota u nastavcima: Mnogi misle da je Šepelj lud, ali grdno se varaju!


14.04.16, 20:36h


Srebrenica – ta epski golema „Kosturnica“ – ovih dana je ponovo u žiži javnosti na način koji krajnje uvjerljivo i morbidno, istovremeno, svjedoči o izopačenosti Svijeta u kome živimo, pri čemu ne mislim samo na Bosnu kao „Svijet“, već na Svijet općenito. Dakle, ove predizborne aktivnosti u Srebrenici, koje su svuda u normalnom svijetu pozitivan događaj, svjedoče o potpunom moralnom krahu onoga što zovemo Međunarodnom zajednicom, a koja uporno „pada“ na ispitima humanosti – od srebreničkog inferna, preko razaranja višestoljetnih društava po Bliskom istoku i Africi, do odbojnog odnosa prema muslimanskim izbjeglicama.


Imamo poseban razlog da budemo nesretni, ili u najmanju ruku zabrinuti, zato što svemu tome presudno doprinosi naša Evropa, ona Evropa koja jest moja domovina a koja tako tragično gubi orjentaciju u moralnim vrijednostima, jačajući svoje poluslijepe birokratske potencijale.


Taj Svijet, čiji važan dio jest upravo Evropa, u značenju autoriteta i kreiranja međunarodne politike, ukazao je kojim smjerom će se kretati u budućem vremenu – upravo svojim odnosom prema Srebrenici koju su svjesno pretvorili u klanicu. No, problem nije završio tu (1995.), nego on traje i svih ovih godina nakon Srebreničkog Pokolja; Svijet pokazuje kako ne drži do etičkih vrijednosti, a to znači – možemo biti sigurni, nažalost – da će nastaviti kretati se tim putem nehumanosti. On to indicira upravo na „slučaju“ Srebrenice.

 

Imamo poseban razlog da budemo nesretni, ili u najmanju ruku zabrinuti, zato što svemu tome presudno doprinosi naša Evropa, ona Evropa koja jest moja domovina a koja tako tragično gubi orjentaciju u moralnim vrijednostima, jačajući svoje poluslijepe birokratske potencijale


Da bih to pojasnio u najkraćem, uvažavajući činjenicu da ljudi uglavnom ne vole čitati duge tekstove, osvijetlit ću nekoliko paradoksa-činjenica na koje smo, nažalost, već navikli i ne zapažamo ih kao neprihvatljive i zlokobne paradokse.


Prvo, u Srebrenici je izvršen genocid, po presudi najviše pravničke instance u svijetu.

 
Drugo, upravo to područje na kome je izvršen genocid dodijeljeno je u administrativnu upravu, u domen onih institucija sistema koje su izvršile taj genocid: policijski aparat, političke „elite“ i vojska RS (nastranu to što je kasnije Vojska postala jedinstvena). Zamislite da se tako nešto dogodilo Jevrejima! Apsurd je potpun, ali on ima i svoj nastavak.


Treće, svih ovih postgenocidnih godina pokopavaju se kosturi masakriranih Srebreničana, uz navodno velike manifestacije pijeteta, dok red nad masama – pazite! – nadziru iste one snage institucije (policija RS) koje su, kao institucija, izvršile genocid. Kakav je to moral?! Kakva je to humanost?! Nema sumnje, to je mnogo više od svake morbidnosti i nastranosti.


Četvrto, komemoracijama u Srebrenici često prisustvuju, u navodnom pijetetu, visoki međunarodni funkcioneri i državnici koji u takvome kontekstu – u Srebrenici dodijeljenoj na upravu institucijama koje su izvršile genocid i koje upravo nadziru komemoraciju – djeluju krajnje licemjerno, obeshrabrujuće za svaku mogućnost humanosti i stvarnog pijeteta, jer – ne bi smjeli pristati na tako nešto da imaju bilo kakva NAČELA morala i humanosti.

 

Svih ovih postgenocidnih godina pokopavaju se kosturi masakriranih Srebreničana, uz navodno velike manifestacije pijeteta, dok red nad masama – pazite! – nadziru iste one snage institucije (policija RS) koje su, kao institucija, izvršile genocid. Kakav je to moral?! Kakva je to humanost?!


Peto, i opet, uvijek u istome kontekstu – Srebreničanke su dovedene u situaciju da svoj Srebrenički Cvijet stave na rever četničkom ratniku Vučiću. Time su izdale, zajedno s vodećim bošnjačkim političarima, svetost srebreničke krvi i jauka; time su relativizirale strahote zločina i ponos u najdubljoj patnji pobrkale sa servilnošću. Tako se golgota nastavlja – nastoji se svim sredstvima poraziti ta uzvišenost patnje i pamćenja najstrašnijeg zločina na koji NIKO nema pravo pomilovanja.


Šesto, sada se Republika Srpska, odnosno njene političke „elite“, koje na sve načine baštine rezultate genocida, udružuju (naglašavam tu riječ) da istaknu zajedničkog kandidata za načelnike Općine u kojoj su počinile genocid  i koja im je data na upravu. Apsurd se usavršava, i morbidnost je totalna ima li se u vidu da svi to mirno gledamo i slušamo: i vi i ja, i svi naši političari, i gospodin Inzko, i tzv. Međunarodna javnost i međunarodna zajednica.


Tako se srebrenički inferno reprizira, samo u promijenjenoj formi. Sada je na sceni sistematsko i sveopće ponižavanje. Nije bitno da li će biti izabran bošnjački ili srpski načelnik Općine Srebrenica. Bitne su druge dvije stvari. Jedna je da uopće postoji namjera i mogućnost da Srebrenicom rukovodi predstavnik Entiteta koji je nastao na genocidu upravo u Srebrenici. Druga je da to indicira moralnu poremećenost Svijeta (i moje Evrope) a ne samo Bosne: BiH ovakva kakva jest upravo je produkt te poremećenosti svijeta. To je poenta zbog koje pišem cijeli ovaj tekst. To znači da će svijet i dalje srljati u nehumanost.

 

Mnogi misle kako je Šešelj lud, ali se grdno varaju, i stvarnost to pokazuje jer Šešelj veoma dobro razumijeva (ludi) Svijet u kome živi i s kojim se dobro razumijeva: presuda mu daje za pravo...


Koga onda može iznenaditi to blato od presude Šešelju?! Ona je logična u danom kontekstu; ona je davno indicirana u Srebrenici i potonjim odnosom prema njoj. Mnogi misle kako je Šešelj lud, ali se grdno varaju, i stvarnost to pokazuje jer Šešelj veoma dobro razumijeva (ludi) Svijet u kome živi i s kojim se dobro razumijeva: presuda mu daje za pravo (nevažno je da li je ona prvostepena ili pravomoćna), i status Srebrenice daje mu za pravo – institucije i političke partije Entiteta koji je izvršio genocid UDRUŽUJU se u naporima da njihov kandidat bude prvi čovjek masakrirane Srebrenice.


Šta drugo nego uputiti „čestitke“ (zapravo, izraziti gnušanje) svim mahnitostima i apsurdima koji nas tako  neumoljivo uvode u strahotni svijet nehumanosti potpomognute licemjerjem?!

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 

(DEPO PORTAL/aa)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook