Piše: Aldina Rovčanin/BNN.BA

U trenutku kada su globalni akteri najavljivali kraj međudržavnih ratova desio se 11. septembar 2001. godine i od tada ništa više nije isto, historija je dobila posve novi smijer. Međunarodni teroristi napali su i uništili simbol globalnog kapitalizma- dvije kule Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Već tada odzvonio je kraj miru, te najavljen početak novih, ozbiljnih turbulencija XXI stoljeća. Danas je u gotovo svim zemljema svijeta mir relativiziran, a u pojedinim zemljama mir važi za utopiju ili iluziju.

Svaka pojava ima svoj uzrok

Teroristi nisu dvoglave zvijeri, ne smijemo zaboraviti da i iza ovakvih zločinačkih napada stoje ljudi. U nečijoj pecepciji terorista je heroj, a u nečijoj zločinac. Terorizam nije nastao sam od sebe, niti se pojavio iznenada. Svaka pojava ima svoj uzrok, to uvijek treba imati na umu. Terorizam razara, uništava, to je neminovno, ali iza terorizma stoje ljudi pogođeni političkim nasiljem poput nemira, pubuna, udara, građanskih ratova.

Ako uzmemo u obzir postojeću demokratiju sa svim svojim ograničenjima, ograničenu političku participaciju i represiju od strane vladinih snaga, to itekako dovodi do nezadovoljstva naroda. Pored toga, tu su i neizostavni globalni procesi kao što je brži komunikacijski transport, miješanje vanjske sile (obično zapadne) u lokalna društva, umnogome su pomogla izbijanju i razvoju terorizma.

Globalni procesi doveli su do uništenja lokalne kulture, uključujući i vjerske komponente, naročito popraćena sekularizacijom. Pojedini politički analitičari na terorizam gledaju kao na reakciju na globalizaciju. Mnoge vjerske skupne protive se svjetovnosti koja dolazi s modernizmom. Desničarske, etnocentrične grupe protivile su se slabljenju svojih kultura vjerskim idejama koje dolaze s migrantima, privremenim radnicima i izbjeglicama, ali se za to nije imalo sluha.

Terorizam razara, uništava, to je neminovno, ali iza terorizma stoje ljudi pogođeni političkim nasiljem poput nemira, pubuna, udara, građanskih ratova

Autor Walker Liquer smatra kako, zapravo, preklapanje između demokratije i nacionalizma dovodi do terorizma. U tom slučaju nacionalizam se može posmatrati kao iskra koja može razbuktati etničke razlike. Terorizam, s druge strane, ukoliko njegova ekspanzija nastavi u dosadašnjim razmjerama, može predstavljati iskru koja  prijeti da zapali cijeli svijet.

Kada rat počne, pregovori su propali. Svi eksperti su u saglasnosti da terorizam predstavlja upotrebu nasilja ili prijetnju nasiljem, metod borbe ili strategiju da se postignu izvjesni ciljevi, da je njegova svrha da izazove strah kod žrtve, da je nemilosrdan, da nije u skladu sa humanitarnim norma, te da je publicitet bitan faktor u terorističkoj strategiji.

„Terorizam je taktika nemoćnih protiv moćnih“. Međutim, ako uzmemo u obzir učestalost terorističkih napada, nemogućnost „moćnih“ da obuzdaju „nemoćne“, postavlja se pitanje: Da li je terorizam, zaista, samo taktika nemoćnih? U tu priču sve se manje vjeruje, jer su stradanja nevinih ljudi svakodnevna. Njihova „moćnost“ najviše leži u razgranatosti. Terorizam može biti bilo ko i bilo gdje. Globalni procesi donijeli su nam mogućnost jednostavnog širenja informacija, razmjene oružja, pa skoro svi mogu biti dio terorističke aktivnosti. Zapravo je globalizam postao najmoćnije oružje terorizma.

Terorizam nema svoju bazu, teroristi su nezadvoljni ljudi koji na najgnusniji, najsvirepiji način ostvaruju svoje ciljeve. Sa druge strane, moćnici pokušavaju naciljati nešto što je gotovo nemoguće locirati. Terorizam je strategija koju primjenjuju različite grupe pokreta, što se može vidjeti iz činjenice da je 2002. godine američki Stejt dipartment identificirao 33 različite organizacije kao svjetske terorističke grupe.

„Terorizam je taktika nemoćnih protiv moćnih“. Međutim, ako uzmemo u obzir učestalost terorističkih napada, nemogućnost „moćnih“ da obuzdaju „nemoćne“, postavlja se pitanje: Da li je terorizam, zaista, samo taktika nemoćnih?

Zanimljivo, skoro sve terorističke grupe dolaze iz područja gdje su međunardoni globalni akteri kroz historiju nastojali nametnuti politiku koja im je od ineresa. To svakako ne opravdava terorizam - teror- kojim se grupe služe da bi izrazili svoje nezadovoljstvo i nastojanje da ostvare političke ciljeve. Ali, svakako znači da bi se međunarodni globalni akteri, moćne i velike sile mogle pozvati na odgovornost, te terorizam gledati kao na sopstveni odraz u ogledalu ili produkt neuspješne politike.

Objektivna, općeprihvaćena definicija terorizma kao strategije ne smije izostavljati da iza terorizma stoje ljudi koji, kako tvrde, samo traže slobodu. „Oni za koje se kaže da su teroristi i koji odbacuju taj naziv, ističu neprijatnu činjenicu da nacionalne oružane snage koje demokratsko javno mnijenje u potpunosti podržava, u suštini koriste nasilje i teror na mnogo širem planu nego što su to oslobodilački pokreti do sada bili u stanju da to čine. 'Borci za slobodu' smatraju da vode pravedan rat zbog čega njma ne bi bilo dopušteno da ubijaju, spaljuju i razaraju kao što to čine nacionalne vojske, mornarice i vazduhoplovne snage i zbog čega bi se naziv teroristi primjenjivao na njih, a ne na nacionalne vojke“. (O'Brien)  

„Smatram da se borimo protiv zla i ne vidim u tom nikakve sijenke sivog“, kazao je nekadašnji predsjednik SAD-a Bush, nakon 11. septembra. Moćnici se i dalje u svemu ponašaju kao dobri anđeli koji će nas spasiti od zlog đavola terorizma, a za čiju je ekspanziju, djelimično, i sam krivac. Anđeli čuvari, transnacionalni akteri na terorizam - teror- uzvraćaju terorom. Ako još nije kasno, nadati se da će doći do utvrđivanja bar minimum konsenzusa, potrebe da se stradanja izbjegnu i da se najsmrtonosnije oružje – rat - prestane gledati kao jedina opcija.

Može li se dobiti rat protiv globalnog terorizma?

Sporno pitanje koje ističu eksperti glasi: Može li se dobiti rat protiv globalnog terorizma? Činjenica koje smo se prethodno dotakli, a koja kaže da smo došli do faze kada terorista može biti bilo ko i bilo gdje, zapravo je ključna kontraverza terorizma kao pojave.

Moćnici se i dalje u svemu ponašaju kao dobri anđeli koji će nas spasiti od zlog đavola terorizma, a za čiju je ekspanziju, djelimično, i sam krivac. Anđeli čuvari, transnacionalni akteri na terorizam - teror- uzvraćaju terorom

Nemoguće je uočiti sve tipove terorističkih pokreta. Shodno tome, stratezi su prinuđeni da osmišljaju i primjenjuju apstraktne i neprovjerene strategije za borbu protiv terorizma. Pored toga, čini se da globalni akteri nisu naučili lekciju iz 11. septembra 2001. godine -  radi se o izuzetno složenoj političkoj dinamici koja zahtjeva drugačiji pritup od puke krvave borbe, koja je do sad djelovala samo kontraproduktivno.

Terorizam vremenom postaje sve snažniji, globalni procesi mu u tome umnogome pomažu, a posljedice su sve smrtonosnije, što nam dokazuju i najnoviji napadi. Stradaju nevine žrtve, teroristi su nemilosrdni. Zahvaljujući globalizovanom sistemu nemoguće ih je u cjelosti istrijebiti, jer mogućnost za regrutovanje je daleko više moguća nego ikad prije. Potrebe za antiterorističke aktivnosti tako su neosporne, ali glavno pitanje proizilazi iz pristipa, načina na koji je potrebno sprovesti antiterorističke aktivnosti.

S jedne strane, postoje oni koji kažu da određeni ustupci mogu da ohrabre teroriste za nove terorističke akcije, dok drugi misle da bi ustupci mogli da pozitivno utiču na nezadovoljstvo koje uzrokuje terorizam.

U djelovanju globalnih aktera koji vode glavnu riječ u borbi protiv terorizma na čelu sa SAD-om, obično se upražnjava jedinstveno stanoviše - uništi, istrijebi terorizam. Borba protiv terorizma, ipak, nije tako jednostana. Možda jedan takav pristup odgovara na jednom mjestu, dok na drugom je potrebno upotrijebiti drugi. Kontramjere terorizmu nerijetko mogu biti opasnije i od samog terorizma. U osjetljivom vremenu u kojem živimo, u svijetu globalnih procesa, preplitanja tradicija, kultura, običaja, kompromis i prihvatanje različosti je neizbježan.

Naizad, može se reći da je međunarodni terorizam nemoguće u cjelosti istrijebiti. Čak što više, mnogi politički teoretičari ističu kako, u odnosu na globalno okruženje koje smo davno prihvatili, brzo širenje oružja, tehnologije, umnogome doprinose ekspanziji terorizma.

Ekstremne metode ratovanja između „dobra“ i „zla“, usljed čega svako ima svoju percepciju anđela i đavola, samo će probuditi inat, gdje se terorizam može javiti samo kao iskra koja prijeti da zapali cijeli svijet

Više nije pitanje da li, nego kada će doći do narednog terorističkog napada. Rat protiv terorizma, nažalost, neće se dobiti brzo i bez mnogobrojinih žrtava. Pred nama je surova borba sa svim svojim izazovima u savrmenom svijetu globalizacije. Ekstremne metode ratovanja između „dobra“ i „zla“, usljed čega svako ima svoju percepciju anđela i đavola, samo će probuditi inat, gdje se terorizam može javiti samo kao iskra koja prijeti da zapali cijeli svijet.

Budućnost je neizvjesna. Sa gubicima se moramo suočavati i iz toga nastojati da iznađemo pouku.  

„Zajedno ćemo spasiti našu planetu ili zajedno iščeznuti u njenom plamenu“. (Džon F. Kenedi)

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)