Izvor: Diskriminacija.ba

Vlast koja je zabrinuta padom nataliteta zanemaruje okolnosti koje tome doprinose, vjerujući u onu narodnu da svako dijete ima svoju nafaku. Svi ostali najčešće zanemaruju potomstvo kao pitanje izbora žene, a ne nužnosti patrijarhata.

''Mlada si, rađaj ponovo'', govorili su ljekari Tanji kada su joj savjetovali da djevojčicu, oboljelu od rijetke bolesti ostavi u neku od specijaliziranih ustanova namijenjenu smještaju djece koja nisu ukras svijeta.

 
Od tada je prošlo više od decenije, za najmanje toliko produžen je život djeteta kojem medicina nije davala nikakve šanse. U specijaliziranoj ustanovi imalo bi ih još manje. Danas brigu o djevojčici vodi isključivo majka. Sistem unutar vlastitih kapaciteta nema rješenja za pojedinačne, atipične probleme. Budite uporni, odgovaraju iz institucija.

                 
Bili su mladi, srećni i zaljubljeni. Kada su se vjenčali i dobili dijete, podsjećali su na udžbeničke ilustracije u kojima je još uvijek isključivo formacija mama +  tata = dijete jedina društveno prihvatljiva. Dijete uskoro nije pokazivalo tipične reakcije na vanjske podražaje. Ljekari su dijagnosticirali autizam.

 
Idilična slika s početka uskoro je zahtijevala manji ram. Tata je otišao jer mama, u nastojanjima da nađe što bolje načine za napredak djeteta iz autističnog spektra, nije imala vremena ni snage za ono što se iz nekog razloga naziva 'bračnim dužnostima'. Od svega što bi trebalo podrazumijevati dužnosti u braku, jedino je seks tako imenovan. Tata je zaboravio na očinsku dužnost i potražio slapove vlastitog zadovoljstva na drugom izvoru.

Ima 35 godina, besprijekornu profesionalnu biografiju, znanje i iskustvo, odlazi na razgovor za posao u firmi koja je proglašena poslodavcem godine. Pitanja budućeg pretpostavljenog tiču se njenog bračnog statusa, postojećeg potomstva i planova za buduće

 
Mama je ostala sama sa djetetom. Uskoro i bez posla. Poslodavac nije imao razumijevanja za situacije u kojima je nazovu iz vrtića i kažu da dođe po dijete jer ''ne znaju šta će s njim''. Sada je izdržavano lice, prepušteno povremenoj brizi najbližih srodnika. Tješi se statistikom koja kaže da većina muškaraca odlazi iz porodica u kojima je dijete sa poteškoćama u razvoju.

 
Ima manje od trideset godina, dvoje djece i 18 (slovima osamnaest) abortusa. O abortusima kao vidu očigledno jedine kontracepcije u njihovoj zajednici, ne razgovara sa mužem. Kada joj komšiluk, sa kojim o tome priča, sugeriše druge metode - nema odgovora.

 
Ima takođe tridesetak godina, troje djece, tri sina, što nije nevažno u patrijarhalnom društvu napomenuti, i svoj reproduktivni niz ne okončava razgovorom sa partnerom već krijući ugradnjom unutarmateričnog uloška, odnosno spirale. Tako pater familias misli da izostanak još kojeg potomka nije posljedica kontracepcije već volje božije.

 
Ima 35 godina, besprijekornu profesionalnu biografiju, znanje i iskustvo, odlazi na razgovor za posao u firmi koja je proglašena poslodavcem godine. Pitanja budućeg pretpostavljenog tiču se njenog bračnog statusa, postojećeg potomstva i planova za buduće.

A djeca, čak i kada na postporođajnoj procjeni dobiju ocjenu deset, nisu ukras svijeta. Taj površni doživljaj nastavka vrste, taj romantični mit o djeci isključuje realnost koja podrazumijeva da djeca nisu leptirići šarenići već budući porezni obveznici, radnici, koji po rođenju, u uređenijim zemljama, na kućnu adresu dobiju pošiljku sa poreznim brojem

 
Ovi i niz njima sličnih primjera za koje nema dovoljno prostora da se nabroje, fragmenti su bosanskohercegovačke stvarnosti, uslova u kojima žena treba da planira, rađa i odgaja dijete.

Žena, ne porodica. Ona se u izvornom i idealno zamišljenom obliku raspada onda kada se pojavi problem u vidu djeteta koje nije ukras svijeta.

 
A djeca, čak i kada na postporođajnoj procjeni dobiju ocjenu deset, nisu ukras svijeta. Taj površni doživljaj nastavka vrste, taj romantični mit o djeci isključuje realnost koja podrazumijeva da djeca nisu leptirići šarenići već budući porezni obveznici, radnici, koji po rođenju, u uređenijim zemljama, na kućnu adresu dobiju pošiljku sa poreznim brojem. Reprezentacija majčinstva je jedno od najmoćnijih ideoloških oružja, u koje je fraza da su djeca vojska najjača savršeno uklopljena.

Čak i onda kad je sve u redu sa majkom i novorođenčetom, majka će porodilište napustiti duboko istraumatizirana odnosom prema njoj, ako nema koga od poznanika/ca da pomognu tokom boravka u porodilištu, ili će biti istraumatizirana odnosom prema drugim porodiljama. Ako joj se posreći pa prođe bez trauma izazvanih vanjskim faktorom, postporođajna depresija nešto je što joj se može desiti što bi narod rekao 'samo od sebe'

 
Ako ne sve ovo, onda barem dio od toga bi trebao znati federalni premijer Fadil Novalić koji je, nakon što nas je izgrdio zbog rastrošnosti, zavapio nad padom nataliteta, računajući u procentima koliko je nacija u minulom periodu u kojem nas nijedna nevolja nije zaobišla, smanjila svoje reproduktivne aktivnosti.

 
Trendovi savremenog poslovanja između ostalog podrazumijevaju dane otvorenih vrata u preduzećima. Tada zainteresovani/e mogu pogledati proizvodne pogone, upoznati se sa zaposlenim, razgovarati o planovima razvoja određene kompanije. Ista praksa trebala bi se uvesti u domaća porodilišta, uključujući naravno i gradove u kojima svaka dodatna intervencija ukoliko je neophonda podrazumijeva transport porodilje i novorođenčeta u drugi, veći centar. Slično je i sa prestolničkim uslovima. 

 
U najhumanijoj sarajevskoj bolnici za porođaj, nije uposlen pedijatar, pa ukoliko nešto pođe po zlu, novorođenče nakon što dođe na svijet, na put se spremati mora. O problemu porodiljskih naknada valjda se već svi/e sve znamo, osim federalnog premijera.

 
Čak i onda kad je sve u redu sa majkom i novorođenčetom, majka će porodilište napustiti duboko istraumatizirana odnosom prema njoj, ako nema koga od poznanika/ca da pomognu tokom boravka u porodilištu, ili će biti istraumatizirana odnosom prema drugim porodiljama. Ako joj se posreći pa prođe bez trauma izazvanih vanjskim faktorom, postporođajna depresija nešto je što joj se može desiti što bi narod rekao 'samo od sebe'. Ali nije samo od sebe. Treba se navići na novi život, na odgovornost, suočiti sa strahovima, upalom dojki, otečenim bradavicama, bdjenjem, gledanjem da li beba diše čak i kad spava i kad bi i majka mogla malo zaspati.

Beskonačna je lista razloga zbog kojih niko od ''odgovornih'' ne bi imao pravo postaviti pitanje pada nataliteta. Uostalom, kad se spominju lažni strahovi o tome kako nas neće biti na ovom prostoru, misli se isključivo na male Bošnjake, Srbe i Hrvate. Već bi kod ustupanja dijela naše plemenite teritorije malim Sirijcima i Sirijkama nastao problem

 
O vlastitim strahovima neće govoriti, jer majčinstvo podrazumijeva samo sreću, sreću, radost. Sve suprotno učiniće je nemajkom u percepciji okoline. Jer majkom se ovdje ne postaje. Žena se kao majka ostvaruje. A kako može da bude depresivna ako je ostvarena? Razumjeli bi je jednako kao olimpijskog pobjednika/cu  koji/a na pobjedničkom tronu izjavi da je potišten - jer se pita kako dalje.

 
Beskonačna je lista razloga zbog kojih niko od ''odgovornih'' ne bi imao pravo postaviti pitanje pada nataliteta. Uostalom, kad se spominju lažni strahovi o tome kako nas neće biti na ovom prostoru, misli se isključivo na male Bošnjake, Srbe i Hrvate. Već bi kod ustupanja dijela naše plemenite teritorije malim Sirijcima i Sirijkama nastao problem.

 
Svi razlozi zbog kojih pitanje nataliteta ne smije biti tema, sve dok se ne promijeni opšta slika društva, naravno da nisu razlozi zbog kojih će neko imati ili neće imati dijete. Da je drugačije, odavno nas ne bi bilo. I svi razlozi ovdje nabrojani ne služe kao argument za pravo na nepotomstvo kao pravo žene. Ono, kao pitanje bilo koje druge vrste slobode izbora, ne zahtijeva argumente. Biološke predispozicije žene ne smiju se posmatrati kao njena jedina svojstva. Iako ima sposobnost reprodukcije, žena nije isključivo reproduktivni organ. 
 

Niti je manje žena ili ljudsko biće ako odluči da nema potomstvo. Patrijarhat je namijenio ženi ulogu majke, domaćice, skrbnice. Ništa od svega ovoga nije pogrešno, ali samo ne onda kad je izbor žene, a ne odgovor na javno upozoravanje otkucavanja biološkog sata i podsjetnik da joj u starosti neće imati ko vode dodati. Nemojmo se praviti da ne vidimo kako su najsebičniji argumenti najčešće i jedini kojima se upozorava na važnost produžetka vrste. 

 
Kroz istoriju žene nisu bile uključene u razvoj populacijskih politika niti tretirane kao njen subjekt već su isključivo doživljavane kao objekt. Opstanku takve slike dobrano pomažu mediji. Kud god da se okrenemo vidjećemo sretna lica majki sa djecom. Odemo li dalje, u svijet blogosfere, vidjećemo kako se od majčinstva pravi online prezentacija u kom je štikle ili beba jedina dilema.
 

Očeve na naslovnicama sa bebama ne viđamo. Oni su zadeverani nad egzistencijom familije i nemaju vremena za poziranje. Majka ima jer na njoj je zadaća da bude svemoguća. Ukoliko je uspješna, a nije majka, žena će imati trajnu etiketu nerotkinje koja će biti i način za njeno diskreditovanje, odnosno prvi argument kojim pravdamo neslaganje sa njenim stavovima. Društvo će sve učiniti da vlastiti izbor žene ako on podrazumijeva nerađanje svede na sebičnost i da joj trajno nametne osjećaj grižnje savjesti.

 
Ukoliko je na rukovodećoj poziciji, njene saradnice neće propustiti priliku da je podsjete kako su one ipak izabrale porodicu, pa je ona, na vlastitoj poziciji, ne zbog kvaliteta, već zato što su one imale preča posla. Ili će joj reći, kada im ukaže na radnu nedisciplinu, kako ih ne razumije jer nema dijete. A ona će se sjetiti, po cijenu da je dožive kao monstruma,  Simone de Beauvoir, koja je na pitanje saputnice da li piše zato što nema dijete odgovorila: ''A da možda vi ne pravite djecu jer niste sposobni napisati knjigu?''

 
Sretan 8. mart.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook