Dragi prijatelji, putnici, čitaoci...

Poučena nedavnim iskustvom koje doživjesmo na putu iz Sarajeva za Ljubljanu, želim da podijelim svoje negativno mišljenje sa vama, a vezano za prevoz putnika sa firmom Globtour Medjugorje d.d. i odnosom graničara na prijelazu Orašje.

Moj momak i ja smo uredno kupili karte u jednom pravcu, na relaciji Sarajevo-Ljubljana. Samim dolaskom na autobusku stanicu, vozač autobusa, čovjek nižeg rasta čije ime nažalost ne znamo, nas je onako, nekim neartikulisanim tonom, upozorio da ne prilazimo autobusu dok on ne popije svoju zasluženu kafu, u obližnjoj kafani.

Ok, stadosmo sa strane, sa ruksacima (strastveni smo planinari), šuti on, šutimo mi, ukrcasmo se, napokon dođe i  vrijeme za polazak, tačno 15:15 sati. Autobus kreće, a u njemu je i još neki čovjek bez karte, i uredno se vozi, bez ikakvog pregledanja, pitanja i sl. Dogovoriše se oni nešto, "posada" autobusa i taj slijepi putnik, uglavnom, čovjek uredno nastavi sa putovanjem. Nakon stajanja u svakom mogućem gradu, selu i zaseoku, napokon stižemo na granični pijelaz Orašje, autobus je pun putnika do zadnjeg sjedišta.

Izlazimo svi iz autobusa i prilazimo kućici za pregled pasoša. Nakon milion pitanja od strane hrvatskog graničara koji se zove Anto Babić, upućenih samo nama: gdje ste krenuli, šta vam prijatelj radi u Ljubljani, koliko ćete dana ostati, a što ste bili u Turskoj, slijedi pitanje koje će nas koštati cijelog putovanja - koliko imate novaca u gotovini sa sobom? Ja onako iskreno odgovorih da imam 100 KM u kešu, a ostalo je na kartici.

Nastaje problem većih razmjera, kad nam graničar ukaza na to da moramo imati 70 Eur/dan. Na pitanje da li imaju bankomat, kako bi podigli novac, odgovor je bio - nemamo. Dolazi ovaj naš "vodič" i podsjeti nas (iznerviram se samo kad pomislim) da ga nismo ništa ni pitali kada smo ulazili u autobus!!! Šta sam ga trebala pitati, kada ne znam da ovo pravilo uopšte.... Užas!

Nikad nam niko na granici nije tražio gotovinu, a putovali smo u Tursku, Francusku, Belgiju bez ikakvih neprijatnosti, al' hajde... U autobusu nađoše švercovanih šteka cigara, nekih alkoholnih pića, i nikom ništa. Svi putnici nastaviše dalje, a nas dvoje kao izbjeglice izbaciše nasred graničnog prelaza u 00.00 ujutru, nigdje nikog i ničeg.

Stigla je i smjena graničaru Anti Babiću, ovaj put žena kojoj sam na pitanje nosim  li gotovinu sa sobom, samo ovlaš pokazala novac podignut sa bankomata ( ona nije provjeravala da li je tu 70 eura po danu).

Srećom , prevezli smo se nekako do Ljubljane, ali želim samo da skrenem pažnju da se firma Globtour Medjugorje d.d.  ni u jednom momentu nije pobrinula za nas dvoje, samo su produžili dalje. Vozač autobusa kao da nas je namjerno ostavio tu u „No Mans Land“, nisu nas htjeli pričekati da odemo do bankomata koji je bio udaljen 15 minuta dalje, jednostavno ih nije bilo briga. Eto, dragi moji, da vas ne umaram dalje, samo da znate ako imate namjeru putovati...

A.B. i Š.K.

P.S. Obratili smo se Globetouru mailom sa zahtjevom da izvrše povrat dijela novca obzirom da smo platili kartu do Ljubljane, jer nas je vozač ostavio u Orašju - i do sada nismo dobili odgovor.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)