"Sarajevo" je bazirano na viđenju fotografa Amera Kapetanovića, sa kojim Imamović sarađuje već godinama. Njegova videa za pjesme "Hajrija" i "Kada moja mladost prođe" zapaženi su raniji radovi. 

Ovom pjesmom Imamović najavljuje i album "Dvojka", koji izlazi 29. aprila 2016. u izdanju renomiranog Glitterbeat Recordsa. 

Muzičarima je obično teško da objasne šta je to što sviraju, otkud dolazi i kamo ide. Sevdah Takht Damira Imamovića nema takvih poteškoća. Novi album koji stiže nakon mnogo hvaljenog prvijenca iz 2012. godine, čudo je jasnog promišljanja, kristaliziranih melodija i duboke refleksije. 

Rođen i odrastao u Sarajevu, Damir Imamović uronio je u zvuk sevdaha još od djetinjstva. Mnogo je toga napisano o njegovoj zvjezdanoj porodičnoj tradiciji – djedu i ocu koji su zapamćeni kao legende ovog žanra. Međutim, od dana kada je rastjerivao dosadu u skloništu učeći prve akorde na gitari tokom opsade grada ranih 1990-ih, Damir je potpuno promijenio pravila igre. Jer ne radi se o čovjeku koji bi bez puno truda upisao sebe u liniju nasljednog prava – bilo bi to prelagano. On dolazi s pitanjima i, iznad svega, izazovima: pitanjima za čuvare baštine koji su posvećeni svođenju stila, ritma i repertoara na zatvoreni skup konvencija; i izazovima nešto novijim, 20-ovijekovinim ortodoksijama koje bi od sevdaha htjele napraviti odraz nacionalnog karaktera. Imamovićeva umjetnost nije ništa drugo do tiha, uporna pobuna unutar sevdaha – duboko promišljen rad koji odbija zavodljivost nacionalizma. On tu muziku odvodi izvan njenog rodnog mjesta i pokazuje joj svijet. 

Novi album iscrpljuje ove muzičke i kulturne ortodoksije. Naslov Dvojka odnosi se (možda i pomalo provokativno) na dvočetvrtinski ritam iz vremena ‘zlatnog doba’ sevdaha – 1950-ih i 1960-ih, kada su mnoge konvencije žanra kodificirane i kada je ono što nisi mogao raditi imalo jednaku težinu kao i ono što si mogao.

‘Sarajevo’, pjesma koja otvara album, stavlja poznato sevdalijsko sazvučje u službu jednog ‘drugog Sarajeva’, nestajućih i zaboravljenih generacija onih koji se nisu uklopili a tiho su obojili kulturni i politički život bosanskog glavnog grada. Cjelokupnim albumom provejava elegična atmosfera, ali i sporogoreća ekstaza: od ‘Opio se mladi Jusuf-beg’ (još jedan od Sarajlija među nama) pa sve do predivne i gipke ‘Lijepa Zejno’, pjesme koja pokazuje tačno šta nedavno uvođenje violine donosi Sevdah Takhtu. Između njih leže pjesme nade i slomljenog srca u zadivljujućoj igri između tradicije i inovacije, na albumu koji je više ili manje jednako podijeljen između Imamovićevih originalnih kompozicija i pjesama autora čija su imena odavno zaboravljena. 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)