Kada je padom Slobodana Miloševića demokratska vlast u Srbiji, predvođena Zoranom Đinđićem, započela široki reformski proces koji je tu zemlju trebao pokrenuti s moralnog i ekonomskog dna, trebalo je prethodno presjeći Gordijev čvor isprepletenih političkih, kriminalnih, obavještajnih i medijskih veza bivšeg režima. Jer, bez toga se dalje nije moglo.

Interes države

Dok se Đinđić netom poslije 5. oktobra 2000. kretao linijom manjeg otpora i odgađao obračun s raznim legijama i klanovima, nekako je i išlo. A kada je bilo jasno da kompromisa neće i ne može biti zbog interesa države, jer se Srbija mora staviti na evropski kolosijek, sile zla krenule su zajednički na centralne ličnosti tog reformskog puta.

Dobri poznavatelji prilika već tad su iščitavali državni udar koji je tiho i stizao. Nažalost, završilo se atentatom na Đinđića 12. marta 2003. godine, atentatom koji se smatrao upravo pokušajem državnog udara. Njegov potpun uspjeh spriječila je čuvena akcija “Sablja”. S nešto više od dvije godine u premijerskoj fotelji, iza pokojnog Đinđića je ostao tek spomenik jedne šanse koje je naše istočno susjedstvo, onako balkanski, uništilo! A uništena je i prilika za cijeli region.

Često se zaboravlja kako su fizičkom atentatu na Đinđića prethodili dugotrajni pokušaji njegove kriminalizacije i političke kompromitacije u javnosti. Najprije su ga tretirali kao stranog špijuna, pa izdajnika, a potom i opasnog mafijaša, podvaljujući mu svoje zločine i kriminal! Kada ga tako nisu uspjeli politički uništiti, likvidirali su ga fizički!

Da li je u vrijeme kada stižu prvi pozitivni signali, vrlo jasni obrisi razvoja, perspektive Evropske unije i NATO-a, zapravo plodovi započetih reformi, i Bosna i Hercegovina upala u vrtlog spomenutih političkih izazova ili smo sposobni da zemlju za koju je živote položilo 200 hiljada ljudi izvedemo na pravi put, pokazat će skori rasplet događaja.

Međutim, da su uspostavom najprije dijaloga na bajramskom susretu, a zatim, na zaprepaštenje mnogih, dogovorom i potpisom velike i snažne koalicije, lideri SDA i SBB-a Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić pomrsili mnoge planove i tako nesvjesno upalili mašine svojih političkih neprijatelja, sasvim je jasno! Nije slučajno da su vrlo brzo i iz Srbije stigli glasovi protiv navodne homogenizacije Bošnjaka.

Nameće se pitanje ko i za čije interese nastoji stvoriti takve političke uvjete u BiH da se izigra narodna volja 60 posto ili skoro pola miliona bošnjačkih glasova, koliko zajedno imaju Radončić i Izetbegović? Da li je na sceni tihi državni udar koji treba da na površinu izbaci one snage za koje bh. građani nisu glasali, one koji su željni moći i privilegija?  

Strah tih uskih grupa od gubitka pozicija i privilegija, ali i uvjerenje na nekim drugim adresama da Bošnjaci ne smiju imati snažan politički faktor, očito vodi ka tome da se pojedine strukture (čak manji dio njih i u SDA) ne libe ni najopasnijih planova i poteza. Potvrđuju to naizgled nepovezani, ali vješto konstruirani događaji prethodnih sedmica.    

Najprije se igralo na navodno slabašne živce Fahrudina Radončića, odnosno da će ovomjesečno hapšenje sekretara Ministarstva sigurnosti BiH Bakira Dautbašića i Bilsene Šahman lider SBB-a protumačiti kao zavjeru i provokaciju Bakira Izetbegovića i SDA, te brže-bolje razbiti jaku koaliciju. No, to se, suprotno očekivanjima planera, nije dogodilo.

Poruke mafije

Potom, u stilu zavjerenika protiv Đinđića, odnosno vođe „Zemunskog klana” Dušana Spasojevića, mafijaš Zijad Turković, šef opasne zločinačke organizacije koji izdržava 40-godišnju zatvorsku kaznu za brojne užasne zločine, šalje iz KPZ Zenica provocirajuće pismo predsjedniku SBB-a Fahrudinu Radončiću, prijeteći mu hapšenjem!? Uz poruku, grudva je zakotrljana!

Nastavak teksta možete pročitati OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)