ZNAČENJE KOJE NEMA VEZE S NASILJEM

Šta zaista znače 'Allahu akber' i 'tekbir' - pokliči uz koje džihadisti kolju ljude

Hronika20.11.15, 16:42h

Šta zaista znače 'Allahu akber' i 'tekbir' - pokliči uz koje džihadisti kolju ljude
Salafijski džihadisti ga uzvikuju kada pucaju u nedužne civile, kada ljudima odsijecaju glave, prije nego što će da se raznesu u autobusu ili vozu, pre nego što će svoje avione zakucati u metu, prije nego što će dići sebe u vazduh u punoj sinagogi, crkvi ili šiitskoj džamiji. Ali, njegovo značenje nema veze sa nasiljem. Naprotiv!

 

Bukvalan prevod sa arapskog bi međutim bio “Bog/Alah je veći”, i to je pravo značenje te fraze pošto se, tako shvaćena, koristi da bi se u umovima ljudi unizile sve pojave i koncepti koje nam se čine velikim a to nisu, i to pukim podsećanjem da je “Bog veći”.

 

Tekbir je pojam koji se u arapskom jeziku i u islamskom svijetu koristi za frazu “Alahu akbar”, koja se obično prevodi kao “Bog je veliki”, “Alah je veliki” ili “Alah je najveći”.

 

Tokom muslimanskog poziva na molitvu to dolazi do posebnog izražaja, pošto se njime onda vjernicima skreće pažnja da je važnija molitva Bogu od ovozemaljskih aktivnosti kojima su trenutno zauzeti. Takođe, tokom boja, Bog je veći od neprijatelja ili straha.


U pitanju je izreka koja je potpuno normalna i uobičajena među muslimanima i koja se upotrebljava u raznoraznim kontekstima. To što joj mi pridajemo negativno značenje zato što je uzvikuju ljudi koji idu okolo i ubijaju nedužnu djecu, ne znači da je ona sama po sebi negativna.

 


Ne postoji ništa negativno i loše u tome što neko kaže da je Bog veliki, pa na ma kom jeziku.

 

Šta više, pravoslavni hrišćani na Bliskom istoku, u Siriji, Libanu, Palestini, Jordanu, Iraku i Egiptu, kojima je svima arapski jezik maternji, koriste identičnu frazu kao i njihovi muslimanski susjedi.

 

 

Možda bi vama bilo čudno da čujete pravoslavnog sveštenika da kaže “Alahu akbar”, ali njima bi bilo čudno vaše čuđenje, pa bi vas možda pitali: “Da li vi to mislite da Bog nije veliki?”.

 

Da se vratimo na muslimane i njihovu upotrebu tekbira. Prvo, koristi se u svakoj fazi obe obavezne molitve koje se ponavljaju pet puta dnevno, kao i pri svakoj fazi neobaveznih molitvi koje vjernik obavlja po sopstvenoj volji i želji.

 

Muslimani kažu “Alahu akbar” takođe i u vremenu neke nevolje ili tokom opasnosti, kao što je to 1998. godine uradio indonežanski pilot sekund pre nego što će se njegova letelica srušiti na zemlju. Kada iščekuje nečiji povratak sa opasnog puta, musliman će, kada tog koga iščekuje ugleda, možda reći “Alahu akbar” (a možda “hvala Alahu”).

 

Kada se raduju, kada slave rođenje djeteta, kada neko umre, tokom sahrane, tokom Kurban bajrama i hadža, muslimani će takođe govoriti “Alahu akbar”. Natpis sa tom frazom se nalazi ili se nalazio na zastavama mnogih muslimanskih država: bio je na zastavi Sadamovog Iraka, a i dalje je na zastavi Irana i Afganistana.

 

 

“Alahu akbar” se kroz cijelu istoriju islama neprekidno koristio kao borbeni poklič, a prvi put od strane samog Muhameda tokom Bitke na Bedru.

 

U novije doba, tokom Iranske revolucije 1979. godine, bio je to usklik na čijim su krilima izveli islamistički prevrat.

 

Od kako je počeo uspon džihadističkog pokreta, od osamdesetih godina pa naovamo, ovaj je poklič postao izvor jeze i straha širom svijeta.

 

Džihadisti ga uzvikuju kada pucaju u nedužne civile, kada ljudima odsjecaju glave, prije nego što će da se raznesu u autobusu ili vozu, prije nego što će svoje avione zakucati u metu, prije nego što će dići sebe u vazduh u punoj sinagogi, crkvi ili šiitskoj džamiji.

 

Ali, da li ta brutalna upotreba ove izreke menja njenu suštinu?

 

Ne. Nema ničega lošeg u tome što neko misli da je Bog veliki, ili da je veći od svega ostalog. To morate priznati, bilo da ste ateisti, ili teisti, bilo da ste hrišćani ili muslimani ili pripadnici bilo koje treće religije.

 

(telegraf.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook